Izdavač: FOKUS na hit
Ocjena: 5/5 ★★★★★
Prevela: Maja Vrbanc
Ovo je knjiga koja unatoč tužnoj priči odiše humorom i optimizmom. Ovo je priča koja unatoč svim nesrećama, pronalazi toplinu sunca. Ovo je priča o čovjeku koji je zbog nesreća koje su ga zadesile bijesan na cijeli svijet, a taj svijet, kao i njegove planove da ga napusti, razdrmaju mu susjedi koji mu neopisivo idu na živce. Malo po malo, uvuku mu se u srce…i susjedi i jedna očerupana mačka.
“Ove je bučno iskoračio prema njoj. Mačka je ustala, Ove je zastao. Stajali su tako nekoliko trenutaka i mjerkali se, kao potencijalni smutljivci u nekoj lokalnoj krčmi. Ove se na trenutak borio s idejom da mačku gađa jednom od svojih drvenih klompi. Mačka je na trenutak izgledala kao da žali što i ona nije ponijela svoje klompe da mu može uzvratiti udarac.”
Ove je prikazan kao tip muškarca starog kova koji je preuzimao odgovornost za svaki svoj postupak, volio je poštivao je pravila i držao ih se vojnom samodisciplinom. On je bio tip muškarca koji je nosio sav svoj teret na svojim leđima.
“Nitko ne želi raditi. Zemlja je puna ljudi koji bi samo hodali po ručkovima, i tako po cijele dane.”
Ove je bio čovjek od principa, čovjek snažne osobnosti i integriteta, nesklon promjenama, čovjek od riječi i odan jednom automobilu i jednoj ženi. Čovjek kakvog se rijetko može vidjeti u današnje vrijeme potrošačkog društva.
“Muškarci su to što jesu zbog toga što rade. A ne zbog toga što govore.”
“Jer danas svi ljudi imaju točno trideset i jednu godinu, svi nose preuske hlače i više ne piju normalnu kavu. I ne žele preuzeti odgovornost. I kud god se okreneš, sve je puno muškaraca s pomno friziranim bradama koji mijenjaju i poslove i supruge, i proizvođače automobila.”
“Danas sve mora biti kompjuterizirano kao da je nemoguće sagraditi kuću sve dok se neki konzultant u pretijesnoj majici ne odvaži otvoriti laptop…uspjeli su izgraditi Eiffelov toranj, i to 1889. godine, a danas ne mogu napraviti prokleti nacrt za jednokatnicu, a da stalno ne uzimaju pauze i jure napuniti mobitele.”
Ove je zbog nesretne prošlosti, mnogo ljudske zlobe i nepravde, kao i gubitaka koje je pretrpio, postao ljutit na cijeli svijet. Inače, sumnjičav prema ljudima, postao je ogorčen i spreman voditi ratove sa svima na svim frontovima. Ovdje je opis jedne njegove susjede:
“A taj bradonja ima i djevojku… Ziba se po ulici oput pijane pande, na petama koje izgledaju kao ključ za matice, šminka se kao da je klaun i ima toliko glomazne sunčane naočale da čovjek i ne zna jesu li to naočale ili neka vrsta kacige.”
“Zavlada napeta tišina. Mladić pogleda u Ovea kao da gleda u nekoga nepotrebno glupoga; Ove njega gleda kao na spodobu koja uludo troši zrak.”
Ove je imao teško djetinjstvo. Djetinjstvo u kojem je rano ostao bez oca. Iako je budući da je rano postao siroče, imao mnogo razloga da se prepusti tuzi i depresiji, on se nije prepuštao i nije popuštao… Pao je nebrojeno puta, ali isto toliko se puta ustao, obrisao prašinu i nastavio jednakim tempom…Možda je i ostao siroče, ali morao se sam pobrinuti za sebe i to je i napravio.
“Čudno je postati siroče u šesnaestoj godini. Izgubiti obitelj prije nego što si stigao zasnovati svoju vlastitu, koja bi zamijenila ovu prvu. To je posebna vrsta samoće.”
Ovea je gubitak roditelja naučio samostalnosti. Od oca je pokupio razboritost, radišnost i poštenje, a te su ga odlike krasile cijeli život poput medalji na uniformi. Sonja je te kvalitete vidjela u njemu i unatoč mnogim manama koje su ljudi u njemu vidjeli, ona je vidjela samo vrline.
“I kada ju je jedna prijateljica upitala zašto ga voli, odgovorila je da većina muškaraca bježi od pakla, a njezin je muškarac utrčao u njega.”
Postojao je samo jedan period u Oveovom životu kad je bio sretan, a to je bio kada je bio sa svojom ženom u sretnom iščekivanju prinove. Nažalost, sudbina je mala neke druge planove. Poslije nesreće, živio je samo za svoju ženu, svoju Sonju, dok ga i ona nije napustila
“Da ga je netko pitao, rekao bi mu da prije nje nije živio. Isto tako nije ni nakon nje.”
“Ljudi kažu da Ove vidi svijet samo crno ili bijelo. Ali ona je bila sve njegove boje. Sve boje koje je imao.”
Nakon njezine smrti, on je obećao njoj na grobu i samom sebi da će joj se pridružiti. A ove je čovjek od riječi…Planove za samoubojstvo počinju mu igrom sudbine osujetati novo pridošli susjedi, neki stari susjedi s kojima je u ratu i jedna očerupana mačka.
“Otkako je Sonja umrla, a sve dok se nisu pojavili Parvaneh i Patrick i zabili se u njegov poštanski sandučić, jedva da je s drugim ljudskim bićem razmijenio riječ. Bilo je i večeri kada je zaboravio jesti.”
Knjiga je prepuna suštinskih vrlina oblikovanih u priču koja je tako vješto ispričana uz urnebesno smiješne opise. Mene je oduševila. Topla preporuka svima. Ovo je knjiga koju bi svatko trebao pročitati.
Link za kupnju knjige: https://fokusnahit.com/proizvod/fredrik-backman-covjek-zvan-ove/
Knjiški Moljac 