Izdavač: Vorto Palabra
Ocjena: 5/5 ⭐⭐⭐⭐⭐

Ova se knjiga temelji na piščevom stvarnom iskustvu. Samo su imena i neka mjesta izmijenjena. Knjiga je urnebesno smiješna. Uglavnom se temelji na humoru oko kulturoloških razlika. Pisac naglašava da je generalizacija pretjerana i kao takva ne bi se smjela shvatiti kao neporeciva istina. On nas poziva:
“Samo pristanite na to. Smijte se sa mnom. Ili se smijite meni.
Pa…Ajmo se malo nasmijati;
– PROPUH –

– PAPUČE –
U Americi navikao da hoda bos po kući, a papuče je viđao samo u Disneyevim crtićima…Bilo mu se teško priviknuti na to da su one nužno zlo u kući…
“E sad, prethodnih sam mjeseci saznao da je držanje bebe slično držanju magneta za ljude. Svatko će ti prići da popriča s vama kad imate bebu, bilo gdje.”
“Nisam se ni snašao, a spopalo me mahanje prstom i odmahivanje glavom, praćeno rafalima ljutitih hrvatskih riječi. Hrvatski hrvatski hrvatski hrvatski hrvatski hrvatski, mahanje prstom, mah mah mah, hrvatski hrvatski hrvatski, gestikuliranje svijetom oko nas…Napokon sam uspio razabrati što mi starica želi reći. Njezin je bijes izazvala moja očinska nebriga. Eto, sjeo sam vani sa svojom kćeri po krasnom vremenu, a da joj nisam obukao čarapice.”
“Prije dolaska u Split pojma nisam imao da bose noge mogu izazvati svakojake bolesti. Kasnije ću naučiti da je boso hodanje ponekad čak i u čarapama, dobar način da se navuku reuma, gripa, prehlada i upala mjehura.”
“…iz pristojnosti sam ih nosio otprilike pet minuta, a onda ih izuo i nastavio se šetati u čarapama. Zatim su moja stopala počela stvarati nekakvu jeku. Svaki je moj korak počeo pratiti glas koji kaže: Ti si bos. Ti si bos, u dnevnom boravku. Ti si bos, u kuhinji. TI SI BOS! BOŽE MOJ! na balkonu.”
– PUNICA –
Bez Vide više nije mogao zamisliti život…Ručak ga je uvijek čekao, rublje je bilo oprano, mirisno, složeno i ispeglano, a kuća čista.
“Prije odlaska me upitala: ” Kada dođemo u Ameriku, hoće li tamo biti kafića kao tu?” Došlo mi je da se nasmijem. Pogledao sam Vidu razrogačenih očiju i objasnio joj da u našoj ulici u Vrbniku postoji valjda devet kafića. To ne samo da nije uobičajeno u Americi, nego nije uobičajeno ni u ostatku svijeta.”
“Na kraju sam je odveo u Starbucks…Razmatrala je divovsku papirnatu šalicu s mješavinom zbunjenosti i gađenja, kao da je to nešto nezemaljasko i futurističko, možda način na koji astronauti piju kavu u svemiru.”
“Vida nije mogla vjerovati da su mog nećaka pustili da jede samostalno. Posjeli su ga u visoku stolicu, dali mu hranu i pustili ga da se sam hrani, u dobi od godinu dana. U Hrvatskoj majke i bake često hrane svoju djecu sve dok ne napune otprilike…oh…32 god.”KAVA i ostale razlike
Kave u Americi i kave u Hrvatskoj;

O darivanju
Unajmljivanje stana
“Vidite, rentiranje stana u Hrvatskoj nije investicija. To je nešto što padne na pamet nekome, kome nenadano pripadne vlasništvo nad još jednim stanom. Neka tetka umre ili što već i, eto, stan se ne može prodati jer je u porodici već četiristo ili koliko god godina, pa je najbolje dati ga u najam, ali pritom se ne može baciti namještaj, jer je i on već šezdeset godina u porodici, a tako mi svega, nema do trosjeda kakvi su se nekoć pravili u Jugoslaviji. Zato je najpametnije ostaviti ga takvog kakav jest, zakrčenog koječime, starim knjigama i rasparenim namještajem prikupljenim kroz godine, i dati ga u najam.”
Riječ koju su hrvati izmislili na engleskom jeziku
U Hrvatskoj nitko ne želi biti “party breaker”. Što? pitate. Baš. Riječ je o izrazu koji su Hrvati izmislili, na engleskom!, a uopće ne postoji u američkom leksikonu.
“U glavnim crtama, Party Breaker je sljedeće…
party breaker – osoba koja prva napusti noćni izlazak, okupljanje, tulum ili bilo koji drugi provod, te svojim odlaskom svima ostalima upropasti zabavu i provod.”
Bogatstvo ili Tamna strana…
“Bogovi imaju svoj božanski status zbog novootkrivenog izvora svoje moći. Iako podrijetlo simboličke snage Svetih njemačkih automobila možda i jest upravo u onim silama koje mrzimo (nepošteno stečenoj prednosti, boljim vezama, korumpiranom kapitalizmu), baš kao i kad proklinjemo bogove, onaj naš prometejski dio dao bi sve da se može ubrojiti u te božanstvene. Kad bismo samo znali kako. Kad bismo samo poznavali moć tamne strane.”
Redovi
“Najveći redovi koje sam u životu vidio prije dolaska u Hrvatsku bili su 1988. u Disney Worldu. Razlika je samo što vas većina redova u Disney Worldu dovede do atrakcija poput Pirata s Kariba, a većina redova u Hrvatskoj dovede vas do potrebe da se sagnete kako biste razgovarali s nekim kroz uzak prorez u staklu šaltera.”
Zdravstvo
“Sara (piščeva kćer) se razbolila, neke probavne smetnje, pa smo skoknuli s njom na hitnu. Sva sreća da smo imali putno osiguranje, pa nas je četverosatni boravaku hitnoj službi koštao samo tisuću i tristo dolara. U Hrvatskoj smo navikli voditi doktoru svoju kćer kad se razboli posve besplatno.
“Cody je započeo pisati blog Zablogreb koji je postao broj jedan na google tražilici. “Nekih godinu dana nakon što sam pokrenuo Zablogreb, počeo sam pisati blog za Hrvatsku radioeleviziju, gostovati na razgovorima o blogu diljem zemlje za jednog od najvećih književnih izdavača i usuđivati samog sebe nazvati piscem. Sve zato što sam odlučio pokrenuti blentavi blog o mojoj punici, njezinim susjedama i hrvatskoj kulturi.”
“Život je čudan. Baš kad krenete prema jednom odredištu, zapušu vjetrovi sudbine i odvedu vas na neko potpuno drugo mjesto.”
Codyja možete pratiti na …

Link na blog: http://zablogreb.blogspot.com/?m=1
Link na web stranicu: https://www.codymcclainbrown.com
Link na facebook stranicu: https://www.facebook.com/Zablogreb/
Knjigu možete kupiti: https://znanje.hr/product/propuh-papuce-i-punica/277500
Prva knjiga ovog nevjerojatnog humorista me oduševila. Sad se bacam na drugu koja je nastavak ove prve, a nosi zanimljiv naslov “Hrvatska uzvraća udarac”.
Jedna misao o “Propuh, Papuče i Punica ★ Cody McClain Brown”