Izdavač: Stilus Knjiga
Ocjena: 5/5 ★★★★★
Preveo: Damir Biličić

Zastrašujuće remek-djelo i moderni klasik američkoga književnog velikana Stephena Kinga o sedmero odraslih ljudi koji se vraćaju u rodni grad kako bi se suočili s noćnom morom nastalom u njihovu djetinjstvu… s bezimenim zlom koje zovu ONO. ? 🎈
.

O autoru

Stephen King napisao je više od pedeset knjiga, koje su sve postale svjetske uspješnice, a neke i klasici horora. Među njegovim najnovijim djelima su tri romana o Billu Hodgesu – Gospodin Mercedes (nagrada Edgar za najbolji roman), Tko nađe, njegovo i Posljednja straža. Njegova epska djela Kula tmine i Ono poslužila su kao predlošci za recentne filmske hitove. Dobitnik je nagrade National Book Foundationa za značajan doprinos američkoj književnosti (2003.), Nacionalne medalje za umjetnost (2014.) te nagrade PEN A merica (2018.).
. .

O knjizi

Jedan od najslavnijih romanopisaca našeg doba autor je ovog epskog remek-djela koje je osvojilo brojne književne nagrade, a odnedavno je i ponovno ekranizirano.U ovoj knjizi, riječ je o dobrom hororu, no ne strašnom i degutantnom kakvi se snimaju ovih dana. Ovo je horor koji je isprepleten živopisnim opisima, filozofijom, psihologijom, pa čak i ezoterizmom.Sam uvod je tako pitak i odličan da odmah izazove interes i uvuče te u priču da izgubiš pojam o vremenu i kad konačno zaklopiš knjigu, začudiš se da si tako lako pročitao toliko puno stranica.
..
“Dogodilo se nešto novo. Prvi put u vječnosti, nešto novo. Prije svemira postojale su samo dvije stvari. Jedna je bila Ono, a druga Kornjača. Kornjača je bila glupi metuzalem koji nikad nije izlazio iz svog oklopa. Ono je pomislilo da je Kornjača možda mrtva već nekih milijardu godina. Čak i da nije, to je nije činilo ništa pametnijom, pa iako je Kornjača povratila svemir u komadu, to nije nimalo umanjivalo njezinu glupost.Ono je došlo dugo nakon što se Kornjača povukla u svoj oklop, ovdje na Zemlju, i tu otkrilo dubinu imaginacije koja je bila gotovo nova, gotovo zanimljiva. Ta kvaliteta imaginacije umnogome je obogatila prehranu Onoga. Zubi Onoga trgali su meso skamenjeno od egzotičnih užasa i raskošnih strahova: ljudi su sanjali noćne zvijeri i živo blato; i protiv svoje volje razbijali glavu bezdanima.Zahvaljujući toj kvalitetnoj prehrani. Ono je bivstvovalo u jednostavnom ciklusu buđenja kad se hranilo i spavanju kad je sanjalo. Ono je stvorilo mjesto na sliku i priliku svoju, i Ono je zadovoljno gledalo to mjesto kroz nebeske crne rupe koje su bile oči Onoga. Derry je bio tor za klanje Onoga, a žitelj Derryja ovce Onoga. I tako je išlo.A onda…ova djeca.Nešto novo.Prvi put u vječnosti.”.

.
Romanom “Ono”, King se oslobađa svih tematskih ograničenja i umjesto da napiše knjigu o toj jednoj stvari koja nas plaši, stvara roman o svim čudovištima i noćnim morima zajedno. Čini se da je autor pohađao tečaj kod samoga sebe pišući ovaj roman. Sam King definirao ga je kao „zbroj svega što je naučio i stvorio u životu“. I to se vidi iz svakog pasusa i iz svake rečenice. King svoju mudrost prosipa poput zlatne prašine po cijelom romanu.
.

Citati

.”Ako postoje određeni preduvjeti za vjerovanje u magiju koji omogućuju njezinu uporabu, onda će se možda ti preduvjeti neumitno posložiti sami od sebe.”“No svejedno, bilo je stvari koje nisu trebale postojati. One su vrijeđale osjećaj reda svake razborite osobe, vrijeđale središnju postavku da je Bog nagnuo Zemlju na njezinoj osi kako bi sumrak trajao samo desetak minuta na ekvatoru, a otegnuo se sat i više tamo gdje Eskimi grade kuće od kocki leda; da je to on učinio i potom rekao: “U redu, uspijete li shvatiti nagib, spoznat ćete što god budete htjeli. Jer čak i svjetlost ima težinu, a kad zvuk zvižduka vlaka naglo utihne, onda se to naziva Dopplerov efekt, a kad zrakoplov probije zvučni zid, prasak koji se čuje nije pljesak anđela ni prdež zloduha, već samo zrak koji se ruši natrag na svoje mjesto. Zadao sam vam nagib, a potom sjeo negdje na polovici predavaonice kako bih promatrao predstavu. Nemam vam ništa više reći, osim da su dva i dva četiri, da su svjetla na nebu zvijezde, ako ima krvi, odrasli je vide kao i djeca, a mrtvi dječaci ostaju mrtvi.” Mislim da se sa strahom može suživjeti, bio bi rekao Stan da je mogao. Možda ne zauvijek, ali dugo, jako dugo.”.
Nakon što sam prvo pogledao film, a tek potom pročitao knjigu, MOGU REĆI da je knjiga NEUSPOREDIVO bolja od filma. U filmu jako nedostaje toplina Kingove priče, a meni osobno nedostaje i napetost iz knjige koju nisam osjetio na filmu
.Dakle ovo nije klasičan horor, a pogotovo nije onakav bezvezni horor gdje se bez razloga i priče samo šibaju krvave scene i slično. Ovo je prvenstveno jedna dobra, dobra priča. Jedna priča koja progovara o socijalnim problemima, problemima prijateljstva, nasilja, straha, ljubavi…
.

.Najviše od svega su me oduševili opisi koji te doslovno teleportiraju na mjesto koje opisuje, toliko živo i toliko stvarno da je definitvno slika koja se stvara u tvom umu mnogo stvarnija od stvarnosti same.Nisu me samo ultra dugi opisi oduševili, King je otkrio da je pravi King i kratkih mudrih misli;.

“Nije to bio samo strašan san.””Riječ u početku bješe riječ Svijet.””Svakog gosta tri minute dosta”.

. Moram priznati da mi je zanimljivo bilo iščitavati i njegove misli o onome čime su najviše prožete njegove knjige;
.

“Ono osjeti kako ne odustaju i strah se pojača. Možda Ono i nije vječna – moralo se konačno pomisliti i nezamislivo.””To nije stvarno, to je samo ružan san, ne brini, to nije stvarno.”“Strah je plodan, njegovo je dijete gnjev, a gnjev vapi za osvetom.””Ono je mrzilo strah, okomilo bi se na nj i pojelo ga da može…ali strah je podrugljivo đipao izvan dohvata i Ono je moglo ubiti strah jedino tako da ubije njih.”

.

• 

. Bilo ih je sedmero i bili su djeca kad su prvi put spoznali što je strava, ali i kako je pobijediti. Sada su uspješni i zadovoljni muškarci i žene koji su “pokorili svijet” svojim talentom, svatko na svoj način.
..
Da se slučajno, ili vođeno rukom nekog Drugog, nisu povezali tih sedam iznimno dosjetljivih
glava, svatko od njih sedmero mogao je biti iće i piće Onom. Ono bi ih uzimalo jedno po jedno privučeno kvalitetom njihovih umova koji su mu bili mamac kao što je lavu mamac miris zebre.
.
Njih sedmero otkrilo je nešto što ni samo Ono nije znalo. Otkrili su da vjerovanje ima lice i naličje.
Oni su otkrili da ako deset tisuća ljudi zamisle vampira, onda će se naći i jedno dijete koje će zamisliti kolac koji ubija vampire. Ali kako kaže King;.

“Kolac je samo glupo drvo; mozak je malj koji ga zabija gdje treba.”

. Zbog obećanja koje su si dali prije gotovo trideset godina, ponovno se okupljaju na istome mjestu gdje su se borili protiv zlog stvorenja koje je lovilo djecu grada Derryja i hranilo se njima…

“Mi smo u negdašnjosti, možda milijun godina u prošlosti, ili deset milijuna, ili osamdeset milijuna, ali smo to, i dogodit će se nešto, ne znam što, ali nešto, i bojim se i želim da tome dođe kraj želim se vratiti i Bill molim te, Bill molim te izvuci nas, ovo je kao da smo upali u neki film…”

. Imate moju preporuku za ovu knjigu. Svakako nemojte misliti ako ste pogledali film da znate priču, jer ne znate, priča je nešto sasvim drugo u knjizi. Tek to je priča.. .Primjer opisa koji su me oduševili;“Ben je obožavao knjižnicu. Volio je način na koji je u njoj uvijek bilo svježe, čak i u najtoplijim danima dugog toplog ljeta; obožavao je njezinu tišinu, poremećenu samo povremenim šaptom, prigušenim udarcima kojima knjižničar žigom označuje knjige i iskaznice, ili šuškanjem listova koji se okreću u sobi s časopisima, gdje su se zadržavali starci i čitali novine…Volio je vrstu svjetlosti koja je poslije podne koso padala kroz visoke, uske prozore, ili se u zimskim večerima žarila u lijenim lokvicama koje su bacale svjetiljke-kugle obješene o lanac, dok je vani cvilio vjetar. Obožavao je miris knjiga – pikantan miris, pomalo raskošan. Ponekad bi prošetao između polica u knjižnici za odrasle, razgledavao tisuće tomova i zamišljao svijet života u svakom od njih, onako kako je ponekad šetao svojom ulicom u plamtećem, kao dimom zamagljenom sutonu kasnog listopadskog poslijepodneva, kad bi sunce bilo samo gorka narančasta crta na obzoru, zamišljajući živote iza svih tih prozora…”. Djeca su žrtve brutalnih ubojstava, a njihova potisnuta sjećanja na to zastrašujuće ljeto vraćaju se…Pobjeđujući Ono i okrečući protiv njega njegovo vlastito oružje – strah, Ono se povlači prvi put u svojoj beskrajnoj povijesti i kuje osvetu..Iako je Ono preferiralo djecu, okrijepilo se ono i s nekoliko starijih ljudi. Odrasli su imali vlastite strahove i moglo im se otvoriti žlijezde tako da im sve kemikalije straha preplave tijelo i zasole meso. Ali su njihovi strahovi bili previše složeni…Dječji strahovi bili su jednostavniji i moglo ih se prizvati jednostavnim mamcem – koje dijete ne voli klaunove?.“Za Ono su djeca oduvijek bila poslastica…”
.

• 

.Knjiga je opširna, ali pitka. Uopće niste svjesni u koliko kratkom roku možete progutati ovakvu sočnu poslasticu. Ovdje vam je vidljivo koliko sam oduševljen Kingom. Obilježio sam skoro cijelu knjigu…
.

• 

• 

. Hoće li djeca pobijediti Ono ili je Ono nepobjedivo?..“Ponekad dođe malo ranije, ponekad malo kasnije…ali uvijek dođe. Što se dublje zađe u prošlost, sve je teže naći neusklađene tonove…Jer Ono se uvijek vraća.”“Izgubljeni ispod Derryja. Izgubljeni u kanalizaciji. Izgubljeni u tami.”“Ali zašto gajiti turobne misli? Kocka je bačena i nisu sva znamenja loša.”“Sad ponovno dolaze, i premda je sve uglavnom krenulo onako kako je Ono predvidjelo, nešto što Ono nije predvidjelo se vratilo: onaj zluđujući, razdražujući strah…Naravno da nije bilo potrebe za takvim strahom; sad su bili stariji, a brojnost im se smanjila sa sedam na pet. Pet je broj snage, ali bez mistične talismanske kvalitete sedmice.Spisateljeva je žena sad s Onim, živa a opet neživa – um ju je napustio od prvog pogleda na Ono u njegovu stvarnom obličju, kad je Ono odbacilo sve svoje krinke i glamure – a svi ti glamuri, naravno, bili su samo zrcala koja su prestravljenim promatračima vraćala odraz najvećih užasa iz njihova uma u heliografskim slikama baš kao što zrcalo može refelktirati odsjaj sunca u nespremno širom otvoreno oko i oslijepiti ga svojom iznenadnošću.Sad je um spisateljeve žene bio s Onim, u Onome, onkarj makrokozmosa; u tami onkraj Kornjače; u vanjskim predjelima onkraj svih predjela.Bila je u oku Onoga; bila je u umu Onoga.Bila je u crnim rupama.”. I za kraj;
.

“Odlazimo iz Derryja, i da je ovo priča, bilo bi to posljednjih pet-šest stranica; pripremite se da ovu knjigu odložite na policu i zaboravite.”

Hvala Stilus knjiga na prilici da se ovo epsko djelo nađe i na mojoj polici.
Link za kupnju: https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/knjizevnost/misterije-trileri/ono