Izdavač: Mozaik knjiga
Ocjena: 5/5
“Dok još nismo bile vaše” posljednji je roman autorice Lise Wingate. Knjiga je u vrlo brzom roku postala veliki hit, jer je priča koju priča autorica ujedno i zanimljiva i veoma potresna….
Najviše zbog toga što je on nadahnut istinitom pričom…
Dvije će obitelji biti zauvijek promijenjene potresnom nepravdom koja se dogodila nekoliko naraštaja prije.
O knjizi/Moj dojam
Knjiga prati dvije uzastopne radnje koje se odvijaju u različitim vremenskim etapama. Jedna se odigrava u sadašnjosti, a druga u tridesetim godinama dvadesetog stoljeća.
- SADAŠNJOST
Avery Stafford, mlada odvjetnica upoznaje jednu ženu u staračkom domu. Život te žene zaintrigira Avery da istraži malo više o svojoj obitelji i njenoj prošlosti što rezultira nekim zaista šokantnim informacijama o njezinoj obitelji.
- PROŠLOST
Dvanaestogodišnja Rill Foss s mlađim sestrama i bratom živi čarobnim životom na obiteljskom brodu na rijeci Mississippi. Godina je 1939.Jedne olujne noći, njihov je otac prisiljen žurno odvesti njihovu majku u bolnicu, Djeca obitelji Foss bivaju naglo otrgnuta su od svega poznatog te smještena u sirotište Zajednice dječjih domova Tennesseeja, u ruke Georgiji Tann. Gergia Tann bila je voditeljica sirotišta Zajednice dječjih domova Tennesseejai otimala djecu siromašnim obiteljima uz podršku bogatih obitelji toga kraja. Iako su ih isprva uvjeravali da će se uskoro vratiti roditeljima, djeca su uskoro saznala zastrašujuću istinu. Prepuštena na milost i nemilost te okrutne voditeljice sirotišta koja ih namjerava prodati, Rill nastoji zadržati sestre i brata zajedno. Mnoga djeca bivaju oteta od svojih obitelji, tek rođena djeca proglašavana su mrtvima…Osobite mete su bile neudane majke, siromašni roditelji, žene na odjelima za duševno zdravlje, rodilišta i obitelji koje su tražile socijalnu pomoć. A sva oteta djeca bivala su kao na tržnici, prodavana od strane opake Tann i to uz svesrdnu podršku vlastodržaca. Kako je ona izjavila za novine; prodavana su “ljudima više vrste”. Ona je smatrala da je plemenito to što je činila.
.
Ova knjiga doista je potresna, tužna i izuzetno upečatljiva. Danima će vas gristi nepravda koja se uspjela nekažnjeno provući. Nekoliko dana su me proganjale okrutne ideje koje su ljudima padale na pamet i što je još najgore, to što je to zaista bilo tako. Obitelj koju je predstavila autorica jest izmišljena, ali je ona arhetip sve djece koja su prošla taj pakao.
Georgia Tann svoju kaznu nije dočekala, a mnoga djeca nikad nisu saznala svoju pravu prošlost. Zaista frustrirajuće koliko nepravde ima u svijetu.
.
Mnoge pouke možete izvući iz ove knjige. Kako se nositi s nedaćama i kako prijeći preko svega, ostaviti prošlost iza sebe i okrenuti se budućnosti…A najvažnije od svega jest da nas uči tome da su djeca ljudska bića sa svojom prošlošću, potrebama, nadama i snovima neovisno s kojeg mjesta dolazila. Djeca nisu niti roba, niti prazne ploče.
.
Iako je knjigu možda malo teže čitati, i unatoč frustracijama što je nepravda prošla nekažnjeno, unatoč tužnim sudbinama, vjerujte mi da se isplati odgovoriti na ovaj izazov i pročitati ovu knjigu. Autorica je nadmašila samu sebe ovim djelom. Kaže ona; “Pripovjedači su pomalo nalik stvarnim ljudima…Ova priča, kao i većina priča, svoje postojanje duguje cijelom selu jedinstvenih i velikodušnih pojedinaca.”
.
Izuzetno me se dojmilo to što je ova priča nadahnuta istinitim događajem koji se u Americi događao sve od tridesetih pa do pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Zaista uživam u literaturi koja je nadahnuta stvarnim događajima, a ova knjiga je opravdala sva moja očekivanja, što nije lako.
O autorici
Lisa Wingate bivša je novinarka, inspirativna govornica i autorica. Napisala je više od dvadeset romana, odnosno bestselera. Njezin rad osvojio je mnoge nagrade ili je nominiran za njih, uključujući Pat Conroy Southern Book Prize, Oklahoma Book Award, Carol Award, Christy Award i RT Reviewers’ Choice Award. Živi u gorju Ouachita na jugozapadu Arkansasa.
Citati
Teško je bilo iščitavati bol djece;
“Moram štititi svojeg brata i sestre, a ne mogu štititi ni sebe.”
Plavokosa djeca poput Fossovih bila su osobito popularna u sustavu Georgije Tann i česte mete otmica.
“Uvijek koristi mozak i brzo ćeš se izvući iz nevolje…”
“Povremeno se osjećam kao da su brave u mojem umu zahrđale…Ne može se predvidjeti kad će se brana širom otvoriti, ni zašto. Okidači. Tako ih nazivaju psiholozi na televiziji. Okidači…”
“Sestrinska ljubav ne ovisi o sjećanjima, o uspomenama ili o dokazu. Duboka je kao kucanje srca. Vječno je prisutna kao puls.”
“Što ste stariji, to su pitanja teža- Što su pitanja teža, okus je bombona bolji.”
Ako još niste, svakako pročitajte ovu knjigu. Knjiga je kraljica svog žanra, pa ukoliko volite taj tip literature, nećete ostati razočarani, zato brzo klik na Mozaik po nju. Priča je nezaboravna. Priča će vas možda i potresti, ali na kraju nećete ostati slomljeni.
Moje velike preporuke, dragi moji Knjiški Moljci!
Knjiški Moljac 