Ocjena: 5/5 ★★★★★
Archerov glas priča je o ženi koju sjećanja vežu za zastrašujuću noć iz prošlosti i muškarcu čija je ljubav ključ za njezinu slobodu. Priča je to o nijemom muškarcu koji živi s bolnom ranom i ženi koja mu pomaže da nađe svoj glas, o patnji, sudbini i preobražavajućoj snazi ljubavi. Ovaj je roman najveća uspješnica sve omiljenije američke spistaljice Mie Sheridan.
Kada mlada Bree Prescott stigne u Pelion, miran gradić uz jezero u saveznoj državi Maine, beznadno se ponada da je to mjesto na kojemu će naposljetku naći silno priželjkivani mir. Užasan događaj iz prošlosti proganja je i danju i noću. Progoni je slika muškarca koji ju je pokušao silovati, muškarca koji je ubio njena oca. Mali grad čini se savršenim mjestom za novi početak. Ali…Ne možemo pobjeći od nečega što nosimo u sebi…Nju proganja grižnja savjesti zbog toga što se nije borila kad je, kako ona smatra, trebala.Prvoga dana boravka u tom gradu, iznenada se susreće s Archerom Haleom, osamljenikom koji čuva tajnu agonije vlastita života. On živi u uvjerenju da se borio kada nije trebao. On je dečko kojega nitko u gradu ne vidi ili ne želi vidjeti. Kad se dvije sudbine, koje se mogu nazvati i prokletstvom, sretnu počet će nezaboravna ljubavna priča o dvoje ljudi koji sami moraju prekinuti okove zla i krenuti u novi i sretan život. Hoće li nagrada za to biti velika sreća ili ipak nešto drugo?
“Bilo je nečega čarobnog u predvečerjima, nečega što daje nadu, nečega što mi je govorilo: Nisi znala hoćeš li moći, ali preživjela si još jedan dan, zar ne?”
Bree;
. “Željela bih da mi možeš pročitati misli i vidjeti koliko te želim, tebe, nikog drugog. Moglo bi tristo muškaraca trčati za mnom, ali to ne bi imalo nikakve veze. Jer ni jedan od njih nisi ti, Archere Hale…Nijedan od njih nije čovjek kojega volim… Mislila sam pokušati dočekati da budeš spreman i ti meni reći isto, ali…ne mogu. Jer to doslovno sve vrijeme želi provaliti iz mene. U redu je ako me ne voliš ili ako nisi siguran da me voliš. Ali ja sam sigurna. Ne mogu dopustiti da prođe još jedna minuta, a da ti ne kažem koliko te volim. Jer te volim. Volim. Te. Silno te volim.”Archer;
. “Prije nekoliko dana sjedio sam u malom kafiću i ugledao starca koji je sjedio za stolom meni sučelice. Doimao se usamljeno i tužno. I sam sam bio usamljen i tužan, ali odjednom mi je sinulo da neki ljudi cijeli svoj život prožive, a da nikada ne vole ili ne budu voljeni onoliko snažno kako ja volim tebe. Uvijek će postojati mogućnost da te u životu izgubim. Nitko od nas ne može učiniti ništa po pitanju mogućnosti takva gubitka, ali u tom trenu odlučio sam kako ću se radije usredotočiti na tu divnu povlasticu koja mi je omogućila da te uopće imam.”
Bree;
. “Dok sam se kroz svoje dvorište vraćala u kuću po torbu, zapazila sam rascvjetao usamljen maslačak. Sagnula sam se, ubrala ga i prinijela usnama. Sklopivši oči, prisjetila sam se Anneinih riječi. Nedugo potom prošaptala sam: – Mir – prije nego što sam puhnula, promatrajući kako sjeme lebdi u zraku, nestajući iz vida, nadajući se da će nekako barem jedno prenijeti moj šapat i doprijeti do toga nečega ili nekoga tko ima moć ostvariti želje.”
Archer;
. “Da se nisi vratila, ležao bih tu dok ne umrem. Jednostavno bih poželio umrijeti.”
Knjiga je pisana iz prvog lica,naizmjence iz perspektive dvaju glavnih likova, Archera i Bree. Ovo je knjiga koja je obilježila ljeto 2018. godine, ako ne i cijelu dvije tisuće-i-osamnaestu godinu. Knjigu preporučujem da pročitate čak i ako ne volite ljubavne romane. Ovo je jedna topla priča prepuna želja, nadanja i ljubavi koja daje krila unatoč svim nedaćama kojima nas život često okuje.
Knjiški Moljac 