Izdavač: Mozaik knjiga
Ocjena: 5/5 ★★★★★
Priča prati staru, aristokratsku ferarsku, židovsku obitelj Finzi-Contini i njenu propast u doba Mussolinija i drugog svjetskog rata. Članovi obitelji žive izolirano na svom imanju i ne prate odviše politička zbivanja. No ta politička zbivanja ih uskoro progutaju.
Središte romana je dakle izolirani vrt bogate židovske obtelji Finzi – Contini, gdje židovski mladići i djevojke igraju teniske mečeve, skrivaju se i zaljubljuju.
Pripovjedač, također Židov, ali manje bogat, zaljubljuje se, u tad stariju, Micòl Finzi-Contini, bogatašku mezimicu koja je baš poput obiteljskog vrta svoje obitelji – daleka nedostižna i tajnovita.
“Bio sam onda dječačić; između deset i dvanaest godina…(…)…mene je ta razlika između njih i nas toliko privlačila u jednakoj mjeri u kolikoj je mojega oca odbijala…”
Njihova ljubavna priča, koja se ponajviše sastoji od čežnje, očekivanja susreta i čekanja zvona telefona, jedna je od najljepših ikada napisanih.
“Pa ipak, sklopim li oči, Micòl Finzi-Contini još uvijek stoji ondje, pokazuje se preko ograde svojega vrta, gleda me i razgovara sa mnom. Godine 1929. bila je jedva nešto više od djevojčice, mršava i plavokosa trinaestogodišnjakinja, velikih svijetlih, neodoljivih očiju; ja pak još dječak u kratkim hlačama, vrlo malograđanski nastrojen i vrlo tašt, takav da ga je i mala neprilika u školi mogla baciti u najdjetinjastiji očaj. Zurili smo jedno u drugo. Iznad njezine glave zbijena nebeska modrina, toplo, već ljetno nebo bez ijednog oblačka. Kao da ga ništa ne bi moglo izmijeniti, a i ništa ga i nije izmijenilo, barem u mojem sjećanju.”
Obiteljska tragedija, sve zlosutniji dolazak nacizma priuštit će glavnome junaku tek poneke trenutke blizine sa svojom nedostižnom ljubavi, trenutke koje će pamtiti cijeli život.
Oni pokušavaju da ne misle na sve strože i opasnije antisemitske zakone i progone van zidina vrta…
U Vrtu Finzi-Continijevih zastupljene su dvije velike teme; čovjekova izoliranost – metaforički ilustrirana motivom vrta i smrt, koja se spominje još u prologu.
“…vrt, odnosno da budemo točniji beskrajni perivoj što je prije rata okruživao kuću Finzi-Continijevih i protezao se otprilike na deset hektara…(…)…danas doslovno više ne postoji. Sva velika stabla: lipe, brijestovi, bukve, jablani, platane, divlji kesteni, borovi, jele, ariši, libanonski cedrovi, čempresi, hrastovi, crnike, pa čak i palme i eukaliptusi…
“Pa onda, kad je zakon takav, bolje je umrijeti dok si mlad, kad još imaš toliko vremena pred sobom da se izvučeš i uskrsneš.”
“Misli su mi bile bistre, bio sam spokojan, smiren. Kao u slagalici, svaki djelić je pristajao točno u milimetar.”
“Odmahivao je rukom na neke idealne svjetove, napučene čistim himerama.”
“Oni su svijet različit od nas…možda ti se Micòl baš zbog toga toliko sviđala…zato što je iznad nas…u društvenom smislu.”
“U životu, ako želiš shvatiti kako stoje stvari na ovom svijetu, moraš bar jedanput umrijeti.”
Svakako preporučam svima da u svoj godišnji popis za čitanje uvrste i poneku knjigu poput ove, a još više insinuiram da pročitaju baš ovu koju od sada zahvaljujući Mozaik-u možemo naći u novom ruhu sa primamljivim koricama. Svakako se trudimo da divne priče poput ove ne ostanu zaglavljene u prošlosti. Sjetimo ih se kao što se muškarac ove priče sjeća svoje prve ljubavi.
“Više od posjedovanja, važnije je sjećanje”.
Link za kupnju knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/vrt-finzi-continijevih/
Knjiški Moljac 