Izdavač: Mozaik knjiga

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Zahtjev za prijateljstvo prvijenac je autorice Laure Marshall. Godine 2016. ušao je u uži izbor za nagradu Lucy Cavendish, a iste je godine osvojio drugo mjesto na dodjeli nagrada u Bathu. Laura živi s obitelji u Kentu.

Ukratko o knjizi;

ZAHTJEV ZA PRIJATELJSTVO, napet i nezaboravan roman koji se ne ispušta iz ruke do zadnje stranice. Ovo je psihološki triler koji se guta.

Ovo je prvenstveno roman u kojemu se svi mi možemo pronaći. Roman koji prati sadašnje odrasle ljude koje je obilježilo djetinjstvo i tinejđersko doba. Ljude koji su bili zlostavljači u školi, ljude koji su bili žrtve zlostavljanja, kao i ljude koji su se pokušali uklopiti u one prve, makar su ih ti prvi iskorištavali za svoje prljave ciljeve. Dakle, ovaj roman vrlo koncizno opisuje unutarnja previranja mladenačkih psiholoških zlostavljanja u školi i pokazuje nam kroz vješto ispletenu, napetu priču koliko ona utječu na izgradnju ličnosti odraslih osoba.

Jeste li ikad bili žrtva zlostavljanja u školi? Jeste li bili predmet ismijavanja? Jeste li vi bili ti koji su zlostavljali druge? Je li vam sad žao?

Jeste li ikada poželjeli promijeniti prošlost? Louise to želi. Svakoga dana…Ono što je ona napravila kao veoma mlada djevojka, prati ju iz godine u godinu ne dajući joj mira.

Kažu da je nečista savjest najveći krvnik, a čista najmekši jastuk. Louise ima stalnog pratitelja, krvnika.

Louise je u tridesetim godinama, rastavljena mlada žena koja stanuje sa svojim sinčićem Henryjem koji sačinjava njezin cijeli svijet.  Ona kaže za njih dvoje da su mala bliska zajednica, zajedno njih dvoje protiv ostatka svijeta. Kamo god idu, Henry svoju mamu Lousie čvrsto drži za ruku, kao da se boji da je ne izgubi.

Osim Henryja, Lousie nema puno kontakata s kojima se druži. Bivši muž ima novu obitelj…

“Tada nisam znala da je nemoguće zaustaviti osobu koja želi otići.”

Tu je za nju jedino prijateljica Polly…Ona je nagovara na izlaske, na upoznavanje novih mškaraca, međutim, Louise se uvukla u svoju čahuru za dvoje; za nju i Henryja i nije oduševljena sa prijateljičinim idejama.

Kad Louise Williams primi poruku od nekoga iz davne prošlosti, srce joj zamalo stane. Maria Weston je želi dodati za prijateljicu na Facebooku. Maria Weston je nestala prije više od dvadeset pet godina. Posljednji je put viđena u noći proslave povodom završetka škole i svi vjeruju da je mrtva. A naročito Louise koja cijeloga života nosi strašnu tajnu.

Louise ju prihvati za prijateljicu i tada se stvari krenu odvijati strmoglavo i nezaustavljivo. Veliki val iz prošlosti nahrupi svom žestinom gotovo utapljajući Louise.

Budući da je Louise primorana otkriti pravu istinu o onome što se dogodilo, jedino što sa sigurnošću zna jest da je Maria Weston nestala one noći. I otada joj se gubi svaki trag, sve do sada…Lousie se predbilježi da dolazi na okupljanje u vezi godišnjice mature odlučna da konačno stvari istjera na čistac.

Ali…Maria ju prati…Ili netko tko se predstavlja kao Maria. Netko zna svaki njezin korak…Louise se trgne na svaki zvuk facebook poruke…

“Maria Weston me želi dodati za prijateljicu. Možda je sve ovo vrijeme upravo u tome bio problem; Maria Weston mi je željela biti prijateljicom, a ja sam ju iznevjerila. Cijeloga mi se života vrzmala na rubu svijesti, premda sam je uspješno držala podalje. Bila je poput mutne sjenke u kutu moga oka, gotovo izvan vidokruga, ali ne sasvim.

Maria Weston šalje zahtjev za prijateljstvom.

Ali Maria Weston je mrtva već više od dvadeset pet godina.”

(…)

“Posljednjih dvadeset sedam godina živim u sjeni onoga što smo učinile, što sam ja učinila. Naravno da sam nastavila sa životom: studirala sam i radila, kupovala i kuhala; bila sam prijateljica. kći, supruga, majka. Pa ipak, cijelo me vrijeme to kopkalo, taj se neoprostiv čin stalno nazirao – nekad je bio potisnut, nekad prigušen, nekad prikriven, ali uvijek prisutan. Nelagoda koju cijelu večer osjećam popusti i zamijeni je ljutnja. Mislila sam da ću sa Sophie moći razgovarati.”

“Imam i drugih prijatelja, ali zastrašujuće je koliko ih je lako pustiti iz života. Odbiješ li dovoljno poziva, s vremenom će te čak i oni najuporniji prestati pozivati. (…) Umjesto toga ih na Facebooku gledam kao pasivni promatrač, lajkam slike s roštilja, rođendanskih proslava, izleta, znajući da isključivo sebe mogu kriviti što nisam na tim slikama.”

 

 I nju sam potražila.
– Na Facebooku?
– Da.
– Naravno. Kladim se da je stalno na njemu, nije li? “Gledajte kako sam lijepa, gledajte moj zapanjujući život.” Ne podnosim to. Zato ja nisam na Facebooku; sve je to prokleto lažno, kao da je i napravljeno da se čovjek osjeća loše u vlastitoj koži.

Profilnu fotografiju mijenja jednom ili dvaput tjedno, beskrajan je to niz laskavih slika upotpunjen neizbježnim komplimentima prijatelja obaju spolova. (…) Znam da Facebook nudi idealiziranu verziju života, montiranu i dotjeranu kako bismo svijetu pokazali ono što želimo da vidi. No ipak ne mogu zatomiti napadaje zavisti kad vidim njezinu blistavu ljepotu, fotografije, egzotična mjesta, komentare, burni društveni život, široki krug uspješnih prijatelja

 

“To čovjeka natjera da shvati da sve ono što vidimo na vijestima, u novinama, sve se to događa običnim ljudima poput nas. Oni nisu ni po čemu posebni, samo su živjeli svojim uobičajenim životima dok im ih netko nije okrenuo naglavačke.”

Nemam ni vremena ni snage za išta drugo, ali Facebook mi znači da nisam posve izgubila kontakt s prijateljima i starim kolegama. Još uvijek znam što se zbiva u njihovim životima – kako im djeca izgledaju, gdje su bili na godišnjem odmoru – i tada, u rijetkim trenucima kada se doista nađemo, nit koja nas veže jača je no što bi u protivnom bila. Stoga i dalje objavljujem, kliknem kad mi se nešto sviđa, komentiram; to mi omogućava da ne izgubim u potpunosti vezu s vlastitim svijetom.

Iako je ovo prvijenac ovoj spisateljici, priča je toliko vješto isprepletena i kroz nju se provlače brojne pouke koje vrijede za mlade i odrasle ljude, pogotovo ovog modernog internet doba.

Link za kupnju knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/zahtjev-za-prijateljstvo/