Izdavač: Mozaik knjiga
Ocjena: 5/5 ★★★★★
Prevela: Ira Martinović
“Siguran sam da postoji knjiga za svačiji ukus, čak i za one koji misle da ne vole knjige. Knjige čije stranice zarobe dušu.”
“Knjižara je iz tog razloga postala omiljeno sastajalište cijelog Peasebrooka i okolice. Građani su bili ponosni na nju. Bila je mjesto na koje su mogli doći po utjehu i prijateljstvo. Poštivali su njezina vlasnika; obožavali ga čak. Više od trideset godina, Julius je hranio njihove umove i srca, pred sam kraj uz pomoć vesele i brbljave Mel, koja je držala knjižaru urednom i mršavog Davea, gotičara koji je o knjigama znao gotovo koliko i sam Julius, ali rijetko je otvarao usta.”
O knjizi
Svatko ima svoju priču…
KAKO PRONAĆI LJUBAV U KNJIŽARI divna je priča prepuna topline. To je jedna od onih priča koja će vas uvjeriti u ono što pravi knjigoljupci već odavno znaju – knjige imaju posebnu moć utjecati na ljudske živote.
Emilia se upravo vratila u svoj idilični rodni gradić u brdima Cotswalda da spasi obiteljsku knjižaru. Njezin otac je preminuo, ali njegov toplina i vedar duh ostali su u knjižari koju Emilia ne želi prodati ni za sve dijamante ovoga svijeta.
Knjiga opisuje živote kupaca koji su povezani sa knjižarom. Svaki od njih je poseban i knjižara utječe na svaki od njih čarobno.
Među njima su dama iz visokog društva koja krije veliku tajnu, razvedeni otac koji traži knjige koje bi čitao sa sinom, ali ima i drugi razlog za posjet knjižari, i stidljiva kuharica koja pokušava smoći hrabrosti da porazgovara s mladićem koji joj se sviđa. A kako završava Emilijina priča? Hoće li uspjeti održati obećanje ocu i spasiti knjižaru Nightingale? Saznajte u romanu Kako pronaći ljubav u knjižari.
A kako je uopće došlo do otvaranja knjižare i kako to da Emilia nikad nije imala priliku upoznati svoju majku od koje je naslijedila prekrasnu crvenu kosu…Otkrijte u ovoj divnoj knjizi.
Citati
.
“Peasebrook je vrvio životom; možda je bio miran, ali ne i uspavan gradić. (…) Nije mu bilo jasno, doduše, zašto tako šarmantan gradić nema knjižaru.”
.
“Stojeći tako u knjižari, osjećala je kako ju taj prostor polako smiruje, kako joj smiraj knjižare tješi dušu. Julius je još bio ondje, među naslovnicama i hrbatima. Uvijek je tvrdio da zna svaku knjigu na policama. Ne da ih je pročitao sve, ali da zna zašto su ondje, što je autor želio reći i kome bi se ta knjiga mogla svidjeti, od najjednostavnije dječje knjižice do najteže, najdeblje i najzakučastije.”
.
” Pod knjižare bio je prekriven crvenim tepihom, sad već izlizanim i blijedim. Uz zidove su stajali nizovi i nizovi drvenih polica, visokih koliko i sama knjižara – u kutu su stajale i ljestve, jer do nekih knjiga, onih rjeđe traženih, na najvišim policama, trebalo se popeti. Beletristika je stajala sasvim blizu ulaza, rječnici i enciklopedije straga, a na stolovima u središnjem dijelu bile su kuharice, knjige o umjetnosti i putovanjima. Gore, na polukatu, nalazila se zbirka neobičnih i rijetkih knjiga, zaštićenih staklenom vitrinom i ključem. Julius je kraljevao sa svojeg prijestolja iza blagajne na drvenom pultu. Iza njega su stajale knjige koje su kupci naručili, omotane smeđim papirom i povezane špagom. Na pultu je stajala i stara drvena blagajna, jedna od onih koje zvone kad se otvore.”
.
“Njezin je otac još ondje, zaključila je Emilia; na tisućama stranica. U svim tim riječima, u svem što su te riječi kroz godine pružile čitateljima. Bijeg, zabavu, obrazovanje…Julius je imao moć preobratiti ljude. Promijeniti živote. Ona je sad morala nastaviti njegovim stopama, da Julius živi vječno.”
Čitanje je za njega bilo poput disanja.
“Bili su tako lijepi. S fotografija je zračila čistoća kakva se danas ne viđa. Te fotografije prikazivale su njih, stvarnost; nisu imale filtar i nisu bile obrađene. June ni šminku nije imala. A ipak su na njima predivni.”
.
Knjiga ima sve ono što treba imati jedno vrhunsko štivo; divne opise, divne pouke, toplu priču, zanimljive događaje i neočekivani obrat na kraju.
.
“Bili su mladi, nije im trebalo mnogo sna, ni mnogo novca. Živjeli su od vina i glazbe, pametnih razgovora i knjiga. Po cijele dane razgovarali su o knjigama. Vlasnik knjižare dopuštao im je da posuđuju knjige za čitanje – samo ih nisu smjeli oštetiti. Oboje je čitalo po jednu knjigu dnevno, a ponekad i po dvije. Bili su u raju.”
Moje tople preporuke za ovu divnu knjigu. Muški, nemojte se sramiti pročitati ovu ružičastu knjigu. Knjiga je vrhunska i nema veze sa “ženskastim” temama, teme su problemi društva, obitelji i odnosa…
Hvala suradnici na slikicama 🙂
Link za kupnju knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/kako-pronaci-ljubav-u-knjizari/
Knjiški Moljac 