Izdavač: Znanje

kds – izdanje

Oteta djevojčica zaključana u kombiju na osami, okovanoj snijegom i ledom. Pomoći niotkuda. Nema signala za mobitel kilometrima uokolo i auto vam ne može ni kilometar više napraviti. Dolazi mećava…

Što biste vi učinili?

Brz, oštar, nemilosrdan triler u kojemu akcija teče od početka do kraja u nekoliko prevrata eskalirajući u neočekivanom vrhuncu. Prvi preokret me malo manje iznenadio, možda zato jer sam navikao na američke trilere u kojima je posve očekivano po nekim indicijama kakav će preokret biti, ali zato me drugi preokret dočekao nespremnim kao i sve ono što je slijedilo nakon njega.

Mlada studentica Darby žuri cestom kroz mećavu da izgladi odnose sa svojom majkom za koju joj je sestra javila da ima rak gušterače i da je čeka operacija. No, Darby se na putu ispriječi mećava i prisili je da se ode zgrijati u prvo najbliže odmaralište. Igrom slučaja, odmaralište nosi ime “Veliki vrag”. U tom odmaralištu susreće četvero putnika koji su se također tamo sklonili budući da su ceste postale neprohodne. Tragajući za signalom za mobitel, ona ispred odmarališta zamijeti djevojčicu zaključanu u kavez za pse u stražnjem dijelu sivog kombija.

Bez signala na mobitelu, ne može pozvati pomoć. Čiji je kombi? Tko je od četvero ljudi u odmorištu – otmičar?

O piscu;

Taylor Adams diplomirao je režiju na Sveučilištu Eastern Washington i redatelj je hvaljenog kratkog filma I Feel Fine. Njegov redateljski rad prikazan je na Nezavisnom filmskom festivalu u Seattleu, a nagrađen je i prestižnom nagradom Edmund G. Yarwood. Napisao je nekoliko romana, a za filmsku adaptaciju romana Bez izlaza producenti 20th Century Foxa već su kupili prava.

…

Likovi su baš onako filmski karakterizirani…Oni koji često gledaju trilere, razumijet će što ovime mislim. Onako tipično američki likovi sa svim svojim (većinom) predvidljivim reakcijama i tipičnim karakternim crtama…Znate ono – uvijek je tu neki sociopat kojeg je takvim od malena napravio neki lik kontinuiranim “pranjem mozga”…

“Zašto sam se uplela?”

…

“Zašto sam ja ovakva? Zašto uvijek krećem sama i sukobljavam se s ljudima? Zašto sam ovdje, kilometrima od kuće, borim se za život na zamrznutom parkiralištu u Coloradu, dok mamu liječe od raka…”

…

“Kad su se vrata iza nje zatvorila, prebrojala je tri moguća sumnjivca: brbljavog Ashleya, tužnookog Eda i njegovu šlampavu ženu. Tko je vlasnik sivog kombija? (…) Zatim je na vratu osjetila topao ah. Netko je stajao iza nje.”

Da zaključimo; ovaj triler nije loš, ali meni kao filmskom triler fanatiku nije predstavljao preveliki zalogaj niti me je pretjerano očarao. U svakom slučaju ako volite trilere – ovaj roman je povoljan, kratak i brzo-čitajući…Ne možete pogriješiti…Ali ako tragate za nečim potpuno novim, ostat ćete možda i razočarani…

“Nikad prije nije rukovala oružjem da ne spominjemo pucala, ali sada bi prodala dušu da ima pištolj.”

“Trebala je znati. Ovo je Amerika u kojoj i policajci i pljačkaši nose oružje.”

“Darby je oduvijek bila grozna u razgovoru s djecomJoš od dana kad je čuvala tuđu djecu, nedostajao joj je majčinski instinkt. Djeca su bila tek razuzdana, ratoborna mala stvorenja koja su je izluđivala. (…) Uglavnom nije voljela razgovarati s djecom. Kad god je bila zarobljena sa svojim nećakinjama ili mlađom braćom i sestrama svojih prijateljica, odnosila bi se prema njima kao malim, glupljim odraslima. Ali sada, ispalo je lako. Nije morala birati riječi.”