Izdavač: Beletra

Jan Bolić je dvadesettrogodišnji Riječanin s kojim smo već imali jedan intervju koji možete pročitati na ovom blogu – link. Jan je unatoč spinalnoj mišićnoj atrofiji, iznimno teškoj bolesti, napisao cijeli roman jednim jedinim prstom. “Težina stvarnosti” ima 284 stranice i pisana je godinu dana.  

Riječ je o kriminalističkom romanu, a autor je istog pisao kao da zaista poznaje mjesta koja je opisivao iako je radnja smještena u USA… Dakle… Radnju je smjestio u predgrađe New Yorka, a glavni lik je tvrdoglavi i dosjetljivi inspektor John Monroe koji rješava svoj prvi slučaj. Pritom se elementi trilera isprepleću sa sentimentalnom pričom. Autor uvodi lik superiornog zločinca, koji misli da je nepobjediv i da ga nitko ne može razotkriti. No na kraju dolazi do obračuna detektiva s njim. Upravo, uzevši u obzir da je ovo prvi roman u autorovom opusu i da je autor roman napisao jednim prstom, kao i nepoznavanje kriminalističkog književnog žanra, nisam se smatrao kompetentnim da sudim autoru svojim ocjenama. Ono što prvenstveno želim naglasiti je to kako se divim Janu i skidam mu kapu. Zaista je primjer i inspiracija svima oko nas. Živi dokaz da se sve može kad se srcem isto želi.

Roman osim napetom radnjom, surovim ubojstvom s kojim i započinje knjiga, mozganjima tko je ubojica, obiluje i ponekim zaista inteligentnim biserom vječne mudrosti… Izdvojio sam nekolicinu;

U mirnom Princetonu, „sigurnom za život“, usred noći nestalo je struje u mirnoj ulici Greenroad. Kad se svjetlo vratilo, na stupu semafora visjelo je tijelo iz kojeg se na cestu lijevala krv. Inspektor John Monroe započinje istragu u kojoj upoznaje stanovnike mirne ulice Greeenroad, njihove skrivene strasti i međusobne veze.

John Monroe je glavni detektiv iz odjela za teška ubojstva i zločine New Yorka. U trdesetim godinama je i živi u New Yorku sa svojim starim labradorom Maxom. John voli pse, a omiljen mu je hob trčanje u prirodi s Maxom. Nikad nije imao ozbiljnu vezu i nije bio oženjen, ali u posljednje vrijeme frcale su iskre između njega i njegove kolegice Liz. Elizabeth Kendrick, koju je Monroe zvao Liz bila je vježbenica u njujorškom FBI-u, a kasnije se opredijelila za odjel teških ubojstava i zločina gdje je upoznala Johna. Nakon teškog i nadasve okrutnog ubojstva s kojim započinje knjiga, John sumnja na susjede i kreću ispitivanja svih susjeda redom…

Naravno, svaka knjiga ima i poneku manu. Ja bih volio više da se neke jednostavne radnje u knjizi ne opisuju u detalje, jer su očite. One time pomalo koče samu napetost radnje. Isto vrijedi i za ponavljanje nekih riječi u nekoliko uzastopnih rečenica kontinuirano. Bilo bi bolje naći neki novi sinonim za istu riječ ili izostaviti tu riječ da se ne ponavlja tri rečenice za redom. To je moje malo skromno mišljenje, ali ono ne utječe niti najmanje na moju zadivljenost i poštovanje naspram Janovog krimi prvijenca.

Što se tiče likova, tu bih osobno volio da je dodana malo veća doza romantike, malo više dijaloga i malo manje opisivanja osjećaja i sumnji likova. Po meni bi možda bilo i najbolje da je roman pisan iz prvog lica, jer bi to dalo neku osobnu notu i veću dubinu likovima pošto bi doslovno gledali kroz oči detektiva Monroea. Samo da si pisao u prvom licu i možda više sebe stavio u Monroea, to bi bilo vrh vrhova. Zašto? Zato jer si ti pravi heroj, Jane… Monroe ti nije ni do koljena.

Ovo je jedna tvoja izjava, dragi Jan, koja me je zatekla da si preispitam stvarnu težinu svojih problema:

” Najteže u životu mi je možda, razmišljati o budućnosti. Jer ne želim znati kakva će ona biti. Ne želim znati koliko ću imati snage i tko će brinuti o meni. Pomalo me i strah budućnosti. Al ima još stvari koje teže padaju, kao što mi je gledati nepravdu i nejednakost među ljudima.”

U svakom slučaju Janu kapa do poda, svaka mu čast i želim mu još puno uspjeha i još puno divnih romana. Nestrpljivo čekam nastavak detektiva Monroea 😀 Posebno jer sam načuo da u drugom dijelu detektiv Monroe dolazi u Rijeku (moj grad) na poziv Ministarstva unutarnjih poslova i radi na slučaju nekih silovanja u Rijeci.

Dragi Jane, samo naprijed. Nedaj da te itko pokoleba. Tvoj prst, kako je jedan dečko koji recenzira već bio napomenuo, jedan prst, ali vrijedan, neka bude uvijek aktivan. Nedaj se i samo naprijed punom parom. Vježbom do potpunog savršenstva. Bit ćeš ti naš novi Jo Nesbø, to si ovim svojim prvim korakom u krimi vode, dokazao…

Link za kupnju romana:
https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/knjizevnost/kriminalisticki/tezina-stvarnosti