Izdavač: Mozaik knjiga
Ocjena: 4/5 ★★★★
Udovica trgovca draguljima novi je hit i u nas sve omiljenije autorice Dinah Jefferies koja je brojne sljedbenike začarala svojim naslovima Supruga vlasnika plantaže čaja i Kći trgovca svilom. Ovo je prva knjiga koju sam ja pročitao od te autorice, pa ne mogu uspoređivati sa prethodne dvije iako sam na više mjesta imao prilike vidjeti komentare onih koji su čitali, da je ova knjiga dosta slabija od prethodne dvije, ali opet – osobno ne znam, jer kako rekoh – ovo mi je prva njezina knjiga. Dakle… Ovo nije baš u okvirima mojih žanrovskih afiniteta, ali mogu reći za okvire žanra u koji roman spada – jako je dobro napisan. Radnja je fino izgrađena, likovi su višeslojni i pejsaži su predivno dočarani.
Dakle, radnja je smještena u Cejlon, godine 1935. Louisa Reeve, kći uspješnog trgovca draguljima i njezin suprug Eliot, šarmantan biznismen sklon rizicima i uzbudljivom načinu života, naizgled su vrlo sretan par kojemu za potpunu sreću nedostaju samo djeca. Ali tu se već može između redova iščitati Eliotov karakter koji je poprilično labilan, podmukao i koristoljubiv. Louisin otac ju nastoji upozoriti na Eliota, ali Louisa za svaki Eliotov ispad nađe opravdanje…
Tu moram naglasiti da me njezino ponašanje malo nerviralo. Ponašala se možda za moj ukus prenaivno u većini slučajeva. A što se tiče nje same – po meni ni ona ni Eliot nisu najbolji primjer ljudi na koje se treba ugledati. Dok je Eliot podmukli manipulator, ona je pak naivna, pomalo nesposobna za ništa sama, jer u svemu joj bogati tatica pomaže, kao i četa slugu koje joj spremaju po kući i kuhaju… Imam odbojnost prema tim maćuhicama od likova, iako razumijem da se radnja odvija u tridesetim godinama prošlog stoljeća kad su žene bile više tako podložne, suzdržanije i ne u tolikoj mjeri samostalne… No… Ajmo dalje…
Louisa ne uspijeva iznijeti trudnoću, a Eliot je često i po nekoliko dana odsutan, navodno zbog posla vezanog uz plantažu cimeta koja se nalazi nedaleko grada u kojem žive. Na njihovu godišnjicu, Eliot pogine u automobilskoj nesreći izletivši s ceste i Louisa ostane u zamršenom klupku suprugovih tajni, izdaja i dugova…
“𝘖𝘵𝘬𝘢𝘥 𝘫𝘦 𝘶𝘮𝘳𝘰, 𝘴𝘵𝘢𝘭𝘯𝘰 𝘯𝘢𝘪𝘭𝘢𝘻𝘪𝘮 𝘯𝘢 𝘵𝘢𝘫𝘯𝘦. 𝘉𝘰𝘫𝘪𝘮 𝘴𝘦 𝘪 𝘱𝘰𝘮𝘪𝘴𝘭𝘪𝘵𝘪 š𝘵𝘰 𝘣𝘪𝘩 𝘫𝘰š 𝘮𝘰𝘨𝘭𝘢 𝘰𝘵𝘬𝘳𝘪𝘵𝘪.”
“Ispada da je bila u braku s muškarcem kojeg uopće nije poznavala. Voljela ga je i vjerovala mu je. A sad se sve srušilo poput kule od karata. Toliko laži… Po svem sudeći, cijeli njihov brak bio je sazdan na lažima.”
“Ispada da je sve obavijeno nekom tajnom… Što je uopće istina? Posvuda tajne, laži, pitanja bez odgovora.”
Pred Louisom je turbulentna godina u kojoj ona postupno, otkriva da ništa nije onako kako joj se činilo. Iz dana u dan postaje svjesna veličine izdaje svojeg pokojnog supruga. Istodobno, čovjek kojemu je Eliot ostavio dio novca, zgodni vlasnik plantaže čaja – Leo McNair, pokazuje se kao jedna od rijetkih osoba na koje se može osloniti u trenucima svoje najveće životne krize… Bivša svekrva joj sjedi na glavi svako toliko utrljavajući joj sol na ranu pričama o svom poginulom sinu kojeg uzdiže u nebesa… Sestra njezinog bivšeg supruga potpora joj je, ali i ona, poput svog pokojnog brata – skriva tajnu… Tu su još i tajanstvena crvenokosa žena i dječak Conor, čije će sudbine zauvijek izmijeniti Louisin život.
O autorici
DINAH JEFFERIES rođena je u Maleziji, a u devetoj godini preselila se u Englesku. I dalje voli jugoistočnu Aziju te Daleki Istok pa spremno koristi svaku priliku da otputuje onamo. Nakon što je živjela u Italiji i Španjolskoj, sada živi u Gloucestershireu sa suprugom i norfolškim terijerom te se bavi isključivo pisanjem. Supruga vlasnika plantaže čaja i Kći trgovca svilom dva su od brojnih njezinih naslova koji su već prevedeni na hrvatski jezik.
Citati
“Najviše je voljela večeri. Često je u smiraj dana odlazila na zidine promatrati golemo purpurno nebesko prostranstvo iznad tamnoljubičastog oceana. (…) Kad god bi potonula, prisjetila bi se Gwen. I ona je izgubila dijete, no ipak je pronašla snage biti optimistična. (…) S Eliotovom smrću srušio se cijeli njezin svijet. Ljudi su uistinu krhka stvorenja, nesvjesni da u trenutku mogu nastradati. I nesvjesni da se u trenutku može sve promijeniti.”
“Svako malo svrnula bi pogled na oskudno odjevenu djecu koja su se naganjala po obali ili se igrala kamenčićima. Kako im malo treba za sreću…”
“𝘈𝘬𝘰 𝘫𝘦 𝘪š𝘵𝘢 𝘯𝘢𝘶č𝘪𝘭𝘢 𝘪𝘻 𝘯𝘦𝘴𝘳𝘦ć𝘦 𝘬𝘰𝘫𝘢 𝘫𝘦 𝘻𝘢𝘥𝘦𝘴𝘪𝘭𝘢 𝘌𝘭𝘪𝘰𝘵𝘢, 𝘣𝘪𝘭𝘰 𝘫𝘦 𝘵𝘰 𝘥𝘢 ž𝘪𝘷𝘰𝘵 𝘵𝘳𝘦𝘣𝘢 ž𝘪𝘷𝘫𝘦𝘵𝘪 𝘱𝘶𝘯𝘪𝘮 𝘱𝘭𝘶ć𝘪𝘮𝘢.”
Mislim da ovaj opis iz knjige savršeno prikazuje naslovnicu ili naslovnica savršeno prikazuje ovakve opise koji su u ovoj knjizi česti. Sve je obavijeno plavom i ljubičastom bojom. Inače, naslovnica je ono što me najviše
privuklo ovoj knjizi. Naslovnica je prekrasna…
“Prišla je prozoru i širom ga otvorivši zatvorila oči i duboko udahnula svjež noćni zrak. Mirisao je na cvijeće i morsku sol. Sama u noći, osjećala je kao da je vrijeme stalo. I to bi ju uvijek smirilo. Otvorivši oči, zagledala se u mjesečinom obasjan vrt. Pod njegovom blijedom svjetlošću, sve je izgledalo plavičasto.”
“Čudno, ali istinito, nije rijedak slučaj da se ljudi ne uklapaju u sliku koju o njima imamo.”
Knjiga je za sve koji vole romantične knjige prepune intriga, ljubavnih trokuta, izdaja, laži i na kraju – sretnih završetaka… Ja joj osobno dajem četvorku, jer me glavna likuša nervirala svojom naivnošću veći dio knjige, a i zbog toga što u knjizi bude ubijen jedan psić ni kriv ni dužan, a ja doslovno ne podnosim pseće kolateralne žrtve u knjigama…
Link za kupnju: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/udovica-trgovca-draguljima/
Knjiški Moljac 