izdavač: Stilus knjiga

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Prevoditeljica: Andrea Marić

Koje sve tajne krije Bolnica za duševne bolesti Nazaret.

“Sama zgrada je bila bolesna, institucija luđa i daleko nehumanija od svojih stanara.”

Napeti psihološki triler, potresan i tragičan, pun neočekivanih obrata i zapleta ravno iz pera majstorice koja potpisuje i bestseler On kaže/ona kaže, KAMENE MAJKE su roman koji nećete pustiti iz ruku dok ga ne pročitate.

Nema ništa goreg od Nazareta nema osobe koju on ne može ubiti.

Sinopsis

Marianne je odrasla u sjeni stare bolnice za duševne bolesti, koja je još uvijek progoni u snovima. Bilo joj je sedamnaest kad je pobjegla iz grada, od obitelji, dečka Jesseja i zločina koji su počinili. Sada, prinuđena da se vrati, osjeća kako joj se omča prošlosti steže oko vrata. A Jesse, koji joj nikad nije oprostio odlazak, i sam postaje prijetnja… Marianne će učiniti sve da zaštiti život koji je izgradila; da zaštiti muža i svoju kćer koja nikada, ali nikada, ne smije doznati njezinu mračnu tajnu. Čak ako to znači okrenuti se i svom najgorem neprijatelju. No ni Marianne ne zna čitavu priču – i nije jedina koja je spremna čuvati tajnu po cijenu… tuđeg života.

O autorici

Erin Kelly autorica je nekoliko uspješnih romana, uključujući On kaže/ona kaže. Deset je godina radila kao nezavisna novinarka. Redovito piše za Daily Mail, Psychologies, Red i Look, a također je pisala za časopise Elle, Marie Claire te Glamour.

Moj dojam

Ljudi su u viktorijansko doba duševne bolnice zvali kamenim majkama. U to doba su vjerovali u arhitekturu da su mislili kako dizajn zgrade doslovno može ozdraviti bolesne. Spiralne stube ove ustanove poslužile su kao savršeni Zlatni rez ovog savršeno zaokruženog psihološkog trilera koji nas svakim novim poglavljem vodi nekoliko stepenica u dubinu same priče otkrivajući nam nove slojeve svakoga od glavnih likova. Nije sve onako kako se čini i još više od toga.

“Bilo je nešto u ovom kamenju, neki otrovni plin koji je zdrave činio ludima, a lude još luđima.”

Svi problemi su započeli (kako ćemo vidjeti tek u drugom dijelu) jednim plačom jednog momka i jednom nesposobnošću jedne djevojke odrasle bez oca da se nosi s muškim suzama. Sudbina ili splet nesretnih okolnosti od tada su pokrenuli lavinu događaja koji su doveli do smrti nevinih.

“Nismo se mogli pogledati u oči. Vjerujem da smo, u tom trenutku, sve troje bili spremni preuzeti krivnju jednako koliko i prebaciti je na onog drugog. U čemu je uopće bila razlika? Sad smo bili dužnici jedni drugima.”

Knjiga je podijeljena u četiri dijela. U prvom dijelu upoznajemo se sa Marianne u sadašnjem vremenu (2018.) i njezinim suprugom koji je nastoji iznenaditi, iako ju, nehotice, na koncu uspije jedino nasmrt preplašiti i potpuno šokirati. U drugom dijelu (1988.) se vraćamo u prošlost gdje upoznajemo podrobnije Marianne i Jessija i događaje koji su doveli do tajni koje će ih povezati za cijeli život. Treći dio (1958.) nam nosi priču o Nazaretu kad je bio veoma aktivan i konačno upoznajemo Helen i shvatimo bit cijele priče. U četvrtom dijelu vraćamo se ponovno na nastavak prvog dijela i sadašnjost.

Likovi (opisi sadržavaju spojlere)

Helen – Helen upoznajemo kao okorjelu biznismenku, tvrdog srca, koja ne preza ni od čega da dođe do cilja koji s zacrta… Ali je li sve zaista kako izgleda na prvi pogled?

“Njezino tvrdo srce bila je naša jedina nada.”

Helen nije bila oduvijek takva… Jednom davno… Dok je Helen bila mlada djevojka, bila je ona posve druga osoba. Voljela je više od svega trčati. Smatrala je da kad bi se ljude natjeralo da samo jednom dnevno trče, ljudi bi bili manje bolesni i postigli bi unutrašnju ravnotežu koja bi, vjerovala je ona, na koncu, moglo promijeniti i cijelu državu. Voljela je biti u pokretu iako su se norme društva u to vrijeme bunile protiv svake emancipacije žena. Bilo je neprimjereno vidjeti djevojku znojnu i raščupanu da trčkara uokolo, kao i da abortira, da ima tendenciju učenju više jezika… Takve djevojke su dobivale batina od svojih roditelja ili su bivane bačene u duševnu bolnicu gdje ih se onda “liječilo” elektrošokovima pržeći im moždane stanice i stvarajući im doživotne rupe u sjećanju. Naravno, upoznavši posesivnog Robina i ostavši trudna s njim, Helen je završila u jednoj takvoj ustanovi imena Nazaret.

“Dolazi li je spasiti ili zato što se ljuti, to neće znati dok mu ne vidi lice. Moguće je da će ono što je napravila shvatiti kao to što je i bilo: pokazala je da ga ne voli, da je ideja o braku s njim njoj toliko užasna da je radije riskirala život pokušavajući pobaciti njegovu bebu.”

“U njoj se sada javila ljutnja, naglo se u njoj razmotao isti stari kalem srdžbe na djecu čija je lakoma, glupa igra dovela do gubitka nečijeg života. Život joj je bio zatrpan lošim odlukama donesenim u dobroj vjeri. Jedini put kad je izdala svoja načela bio je one kišne noći kad se dovezla u Nazaret, a to je također bilo njihovo djelo.”

Marianne – privučena istraživanjem priča o napuštenoj bolnici, dolazi do jednog od dokumenata koji se pokaže kao ključan za sve događaje koji se kasnije nanižu kao perle na konac čineći ogrlicu bola i kajanja…

Jesse – bivši dečko Marianne s kojim je vječno vezana tajnom koji joj se nakon dugog niza godina njezinim preseljenjem, opet vrati u njezin život izmičući joj tlo pod nogama.

Sam – suprug Marianne koji potajno kupi luksuzan stan u bivšoj bolnici Nazaret

Honor – kćer glavne likuše Marianne, alternativka koja je psihom poprilično labilna i prkosi svemu modernom – kao npr. mobilnoj tehnologiji i dostupnosti preko društvenih mreža. “Mogu ojaditi mamu kopajući za istinom koja nas može uništiti obje ili mogu biti odrasla i priznati kako smo jači kada je prostor između nas dovoljno velik da sadržava tajne.” Marianne ju je ovako opisala: “Iznimno je biće, doživljava život tako duboko, ali sve je to boli…kao da…to je kao da živi s trnjem u jagodicama i s krhotinama stakla u tabanima.”

Colette – majka Marianne (stariju verziju upoznajemo u prvom dijelu, a kao mlađu je detaljnije upoznajemo u drugom dijelu)

“Spiralne stube zavijaju oko jednog od željeznih stupova koji su pije prolazili kroz sredinu dvorišta.”

“Mislio sam da sam vidio svakakve rupetine, ali ovo…ovo je nešto ravno iz Dickensa.”

“To je pravi muzejski primjerak. Zar nemaš pametni telefon?”

“Ne treba to meni”, kaže. “Imam što gledati kroz prozor, ne moram još i ja buljiti u ekran po cijeli dan.”

“Kako uspijevaš očuvati raspoloženje?” htjela je znati Helen. “Ja bih stalno samo plakala.”

“Tako što tebi popravljam raspoloženje”, odgovorila joj je Pauline. “Moraš na nekog paziti, zar ne? To te drži.” Zagrlila je Helen bez ukočenosti ili zadrške: utjeha se prelila iz jednog tijela u drugo, izvjesna kao žudnja, samo s mnogo manje komplikacija.

“Imala je ograničen pristup vlastitoj svijesti; neka vrata stajala su širom otvorena ispred dobro osvijetljenih uspomena, druga su bila čvrsto zaključana.”

“Eto tako to počinje, prva svilena nit paučine za cijelu novu mrežu laži.”

“Čvrstoća koju žena mora imati da bi se probila do vrha opet je nešto što pokušavaju okrenuti protiv nje.”

…

“Upropastila sam četiri života zato što nisam mogla gledati svoga dečka kako plače.”

Za okorjele romantičare; dragi moji, nije vam ovo baš kamen od knjige, ima tu i ljubavi, a jedna rečenica mi je posebno zapela za oko:

“Njegov poljubac bio je tajanstvo i obećanje.”

Knjigu preporučujem svima, zaista. I vama, okorjeli romantičari koji ste odmah otpisali ovu knjigu. Zaista je, ali zaista dobra.. I ne želim zvučati kao ona naša poznata “učini sam” likuša s tevea, ali moram vas uvjeriti jer “vjerujte mi, nećete požaliti”. 😀

Link za kupnju knjige: https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/knjizevnost/misterije-trileri/kamene-majke