Izdavač: Znanje

kds – izdanje

Ocjena: 3/5 ★★★

Prevela: Lidija Toman

Ova priča je dosta stara, ali meni je tek sad dospjela u ruke na nagovor moje suradnice koja ju uzdiže nebu pod oblake.

Eh, da… Cccc… 🤦‍♂️

Ok, kod ovog romana smo suradnica i ja u ratnom ozračju. Ona brani roman svim raspoloživim sredstvima dok ga ja razumno “trgam” u komadiće uz pomoć neospornih argumenata koje ću vam niže dolje navesti. Ja bih osobno dao ocjenu 2 i to isključivo zbog toga što sam se na određene situacije fino nasmijao (inače nije ni za dva) , ali ona neargumentirano tvrdi da roman zaslužuje čvrstu četvorku, pa smo se eto dogovorili da se nađemo na pola – zlatna trojka.

Prvo da navedem što mi se sviđa. Sviđa mi se tema knjige, mjesto radnje, kao i sama ideja koja se mogla razviti u super priču. Ali… Ali to je sve što mi se sviđa. A sad o onome što mi se ne sviđa. Dakle, neke stvari su totalno nerealne i po mom skromnom muškom mišljenju – skreću pozornost čitatelja na bezvezarije. Knjigu sam ipak pročitao do kraja da se osobno uvjerim do kuda se prostire tepih nonsense-a i iznenadio sam se (neugodno). Da rezimiram; nedostajao je još samo spaceship da ih dođe spasiti. Stop!!! Nemojte me još razapinjati. Sve ću argumentirat. Za početak, evo nekoliko nonsense momenata:

° prije nego su uspjeli dehidrirati na pustom otoku, baš u tom trenutku pojavi se Annin kovčeg u kojem se nalazi bočica vode koju je kupila na aerodromu netom prije polijetanja. Ali to nije sve…

°… u kovčegu se još nalaze sve bitne stvari: pasta za zube, šampon za kosu, zaliha tampona, balzam za kosu, Tylenol tablete… I svi ti proizvodi im ne presušuju sljedećih tri i kusur godina.

° da… Za priču je bilo bitno da se u tom kovčegu nalazila i plava haljinica i – tange :))))))

° T. J. slomi kost ne jednom nego dva puta, usput pokupi i neku vrstu virusa od kojeg se umire, ali tu je nepresušni Tylenol, čudotvorni lijek za sve.

° kokoš se pojavi niotkuda, a za njom još jedna i još jedna… Ta posljednja je čak nosila jaja (bez komentara)…

° sve se liječi Tylenolom i isti im traje skoro četiri godine na tropskoj klimi

° delfini ih spase od morskog psa

° zahvaljujući većinom Tylenolu (ali i čarobnim delfinima) oni preživljavaju ne samo avionsku nesreću, morskog psa, slomljene kosti, misterioznu bolest nego i Tsunami

° što još? Ah, da… Love ribe pomoću Anninih naušnica. Buaaaahaaah…

° nakon što su spašeni, nonsense doživljava svoje okrunjenje završetkom koji je spisateljica vješto zabrzala. U par završnih stranica tako imamo, dakle, njihovo spašavanje, njihovu ljubavnu vezu, neodobravanje roditelja, prekid veze, trudnoću, školovanje i ponovno zbližavanje koje završava u GRAND FINALE-u kad naš par očekuje još prinova u novoj kućici izgrađenoj sa – poznatim alatom 🔨 😁

Monotono, predvidljivo i potpuno suludo (nepredvidljivi dio).

Martina će me ubiti, ali ne mogu šutjeti. Ja ne mogu vjerovati da je ovaj roman postao bestseler i da je preveden na toliko jezika. Ja ne mogu vjerovati da ima toliko dobrih ocjena. Ja ne mogu vjerovati da se i film radi (ili je već napravljen – bo?!?) prema ovoj knjizi 🤯

A onda je tu i njezin stil pisanja. Vjerujem da bi se puno boljih i talentiranijih, a svakako kreativnijih spisatelja našlo među djecom u nižim razredima srednje škole. Znači – potpuno nepotrebno nabrajanje kozmetičkih proizvoda. Nedomišljatost koja rezultira time da sve čemu spisateljica nije mogla naći adekvatnu zamjenu na pustom otoku, nađeno je u spasonosnom kovčegu i isto im je trajalo sve vrijeme boravka na otoku. Isto tako usred preočitog nedostatka inspiracije, odlučila je uvrstiti kokoši na pusti otok koje su nesle jaja kako bi naši heroj i heroina priče imali pravi američki doručak :))))

Primjer pisanja:

Svu svoju odjeću ocijedila sam i raširila po pijesku da se suši. Četiri kupaća kostima, široke pamučne hlače, kratke hlače, majice bez rukava i ljetna haljina. Tenisice i nekoliko pari čarapa. Majica s koncerta REO Speedwagona i siva s crvenim Nikeovim znakom i natpisom Just do it. Obje su bile široke i oblačila sam ih za spavanje.

…

Kratki sadržaj

Anna Emerson, tridesetogodišnja učiteljica, očajnički želi neku promjenu. Umorna od ledene čikaške zime i ljubavne veze koja ne vodi nikamo, ona prihvaća ponudu da tijekom ljetnih praznika podučava šesnaestogodišnjeg T. J.-a na jednom tropskom otoku. T.J. Callahan nema želju putovati. Njegova se teška bolest povukla i pokušava se vratiti u normalan život. Ali njegovi roditelji inzistiraju na tome da provede ljeto na Maldivima nadoknađujući školsko gradivo koje je zbog bolesti propustio. Anna i T. J. ukrcali su se na privatni avion koji se u blizini Maldiva srušio u ocean pun morskih pasa. Uspjeli su nekako preživjeti i pronaći spas na pustom otoku usred Indijskog oceana. Kako su prolazili dani, tjedni, mjeseci, dvoje se brodolomaca stalo susretati sa brojnim preprekama, uključujući strašne tropske oluje, opasnosti koje su vrebale iz mora, i mogućnošću da se T. J.-eva bolest vrati.

Nakon što T. J. proslavi još jedan rođendan Anna počne razmišljati kako će izgledati njezin život na otoku uz mladića koji se počinje pretvarati u muškarca. Knjiga za sve ljubiteljice romantičnih priča s fenomenalnim zapletom i čarobnim pejzažima.

Što reći?!? Martini se sviđa,kao i mnogima… Kaže mi da ja pretjerujem i da je pričica kratka i slatka, da je perolaka za ljeto i za izgubiti se u nekom novom svijetu, ali meni je, eto, takva kakva je – prepuna nebuloza i loše izvedena. Ideja kao ideja mi je genijalna. Priča kao priča mi je loše izvedena. 🤦‍♂️

Dakle, ne kažem, možda se vama svidi ako ga niste još pročitali, većini se sviđa. Ja ću, eto, biti crna ovca i reći da mi je priča jako loša, a imala je potencijal da bude genijalna.

Ali evo jedan citat za kraj koji mi je bio lijep, da ne hejtam samo cijelo vrijeme: