Izdavač: Naklada Neptun

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Prevoditeljica: Zrinka Budak

Može li savršena ljubav dvoje nesavršenih ljubavnika potrajati zauvijek?

Koliko se dugo par može hvatati prošlosti koja im je draža kako bi opravdali sadašnjost u kojoj nije nijedno sretno?

O knjizi

PRIJE: Quinn se ni u snu nije mogla nadati da će ljubav svog života pronaći pred ulaznim vratima svog uskoro bivšeg zaručnika. Godinu dana nakon što su oboje napustili svoje nevjerne partnere, Quinn i Graham uživaju u savršenoj vezi koja se čini sudbinski predodređenom.

SADA: Sedam godina poslije, njihovoj savršenoj ljubavi prijeti opasnost od nesavršenog braka. Uspomene, pogreške i snovi koji su se godinama gomilali, sada ih razdvajaju. Jedina stvar koja bi ih mogla spasiti ujedno je i ono što bi im moglo nepovratno razoriti brak.

Sve tvoje savršeno snažna je iznimno dirljiva priča o slomljenom bračnom paru čija budućnost ovisi o obećanjima koja su nekoć dali jedno drugomu, podsjećajući nas da posljednji spas uvijek leži u vječnoj snazi ljubavi.

Moj dojam

Priča me osvojila i nisam mogla prestati čitati dok nisam došla do kraja.

Iako mi je sama priča super, ono što mi je jako smetalo je retardirano ponašanje glavne heroine Quinn i prevrtljivo ponašanje glavnog lika Grahama. Ali ima razlog tomu na koji ćemo doći kasnije. S razlogom su likovi takvi da s njima dubinski proživljavaš uspone i padove. Zato sam istinski uživala u onom dijelu knjige gdje pratimo prošlost ljubavnog para, a istinski se živcirala u onim dijelovima koji uključuju sadašnjost.

Likovi su toliko uvjerljivi da poželiš da su ipak malo herojski nerealni, jer realnost pršti iz svake njihove mane koju čitatelj postupno osvjetljava kako s odvija radnja. A na kraju je baš čitatelj taj koji u likovima kao u literarnom zrcalu vidi svoje vlastite mane i zato ga to ljuti. Ljute ga mane koje vidi u drugima jer ih i sam posjeduje… Ali to je i cilj spisateljice, upravo to da osvijestimo, da na svjetlo dana iznesemo svoje vlastite mane i onda ih prihvatimo, prigrlimo i najgore od njih – popravimo.

Konačni cilj ove knjige je da shvatimo da ne trebamo niti u sebi niti u drugima gledati samo mane, trebamo uperiti snop svjetlosti u sve ono dobro u nama i onima oko nas. Jer…Rekao je jednom Nietzsche da ako dovoljno dugo gledamo. U bezdan i bezdan se zagleda u nas.

Zato…

Budemo li dovoljno dugo rasvjetljavali dobrotu oko nas, sva ova tama koa nas okružuje s vremenom će s rasplinuti u svjetlucave čestice prašine.

O autorici

Colleen Hoover već je imala status fenomena suvremenog nakladništva nizom knjiga (Slammed, Point of Retreat, This Girl, Hopeless) objavljenih samo u elektroničkom izdanju kad su ju otkrili književni izdavači uz čiju se pomoć vinula na vrh ljestvice bestellera New York Timesa.
Njezin vrtoglavi uspjeh potakla je književna blogerica Maryse Black ocijenivši autoričin prvijenac Slammed s pet zvjezdica.
Colleen je rođena u 1979. u Teksasu gdje je diplomirala socijalni rad. Prije književnog uspjeha radila je kao učiteljica i socijalna radnica. Živi u Teksasu sa suprugom i tri sina.

Citati

“Ja to zovem plesom razvoda. Partner broj jedan krene na poljubac, partner broj dva ne odgovara, a partner broj jedan se pretvara da to ne primjećuje. Već neko vrijeme plešemo taj ples.”

.

“Ako netko vjeruje da je dovoljno zgodan i ostatak svijeta će u to na kraju povjerovati.”

.

“Da bi se uredno napravio krevet treba otprilike dvije minute. To znači da prosječna osoba provede trideset osam dana svoga života radeći krevet koji će ionako razbacati.”

.

“Ethan je trebao biti moja druga polovica do kraja moga života. Sve što sam mislila da znam o njemu bila je laž.”

.

“Kad si vezan s nekom osobom tako dugo, teško je opet postati svoja vlastita osoba.”

.

“Ne volim razgovarati o stvarima koje bole. A u posljednje vrijeme sve boli. I zato jedva više razgovaram s ljudima.”

.

“Graham me ni ne dodiruje, a ja to osjećam posvuda. Jason me dodiruje posvuda, a ja to uopće ne osjećam.”

.

.

“Odbijanje boli, bez obzira na to kako je prezentirano.”

.
“Autentičan.

Ako bih ga morala opisati jednom riječju, to bi bila ta riječ.”

.

“Smijem se dok zatvaram vrata kupaonice. A onda poželim vrištati kad se pogledam u zrcalo. Maskara mi je razmazana po cijelom licu. Na čelu mi se preko noći stvorio prišt. Kosa mi je raščupana, ali ne na onaj seksi, koketan način. Jednostavno je raščupana. Kao da je štakor cijelu noć spavao u njoj. “

.

“Neki ljudi postanu osvetoljubivi kad ih prevare. Ti si bio prevaren i postao si brutalno iskren.”

.

“Tuga je poput paukove mreže. Ne primjećujete je dok se ne uhvatite u nju, a onda je potreban trud da se pokušate osloboditi.”

.

“Svi smo mi puni mana. Imamo ih stotine. One su poput pora na našoj koži. A kao što je poruka rekla, ponekad obasjamo te svoje mane s previše svjetla.”

.

.

“Mi smo jedno drugo prokužili one večeri kad smo se upoznali u onom hodniku. Ponekad se ljudi upoznaju i ništa od onog površinskog nije važno jer vide što je ispod svega toga.”

.

“Nekad mi je bilo sasvim dobro kad sam bio sam. Ali sad kad imam tebe, usamljen sam kad sam sam.”

.

Osjećam okus njegovih suza. Ili su to možda moje suze. Odmakne se i pritisne čelo na moje.” Queen, nedostaješ mi. Tako silno. Ti si tu, ali nisi. Ne znam kamo si otišla, ali nemam pojma kako te vratiti. Tako sam sam. Mi živimo zajedno. Mi jedemo zajedno. Mi spavamo zajedno. Ali ja se nikad u cijelom svom životu nisam osjećao tako sam.”

.

“Budemo li previše razgovarali prije seksa, možda otkrijem nešto što mi se ne sviđa kod tebe. Onda seks neće biti zabavan.”

Podiže ruku i zagladi mi pramen iza uha uz smiješak. “Ili… možda otkriješ da smo srodne duše i seks će biti senzacionalan.”

.

“Quinn, znaš li koliko je stara Zemlja?”

“Ne, ali kladim se da ću uskoro saznati.”

“Četiri i pol milijarde godina”, kaže. Glas mu je pun čuđenja i oduševljenja kao da mu je ovo najdraža tema na svijetu. “Znaš li kad se pojavila naša vrsta?”

“Nemam pojma.”

“Prije samo dvjesto tisuća godina”, kaže. “Samo dvjesto tisuća godina od četiri i pol milijarde. To je nevjerojatno.” Primi me za ruku i položi mi dlan na svoje bedro. Počne mi polako prstom milovati nadlanicu. “Kad bi tvoj dlan predstavljao starost Zemlje i svih vrsta koje su ikad živjele, cijeli ljudski rod ne bi uopće bio vidljiv golim okom. Mi smo tako beznačajni.” Vuče prste do središta moje nadlanice i pokaže na neku sitnu pjegicu. “Od početka vremena do danas, ako uzmemo svako ljudsko biće koje je ikad hodalo ovom Zemljom, i sve njihove probleme i brige ukupno, one ne bi zauzimale ni površinu ove pjegice ovdje.” Potapša moju ruku. “Baš svako iskustvo u tvojem životu stalo bi u ovu sićušnu pjegicu. A i moje.”

“Kad pogledaš postojanje Zemlje kao cjelinu, mi smo ništa. Nismo ovdje dovoljno dugo da bismo zaslužili pravo da se hvalimo bilo čime. A ipak ljudski rod vjeruje da smo centar svemira. Fokusiramo se na najgluplje, najprizemnije probleme. Pod stresom smo zbog onoga što nema apsolutno nikakvo značenje svemiru, a morali bismo biti zahvalni što je evolucija našoj vrsti uopće dala šansu da imamo probleme. Zato što jednog dana… ljudska vrsta neće postojati. Povijest će se ponoviti i na Zemlji će živjeti sasvim druge vrste. Ja i ti… mi smo samo dvoje ljudi iz čitave te rase koja je, kad se pogleda unazad, što se tiče održivosti još uvijek manje impresivna od dinosaura. Nama samo još nije istekao rok trajanja.” Klizne prstima kroz moje i stisne mi ruku.

.

.

“Ali ja više ne mogu čekati ni dana da ti ne pokušam dokazati koliko su beznačajna djeca kad se radi o sudbini moje budućnosti s tobom. Quinn, meni djeca ne trebaju. Meni trebaš samo ti. Ne znam kako da ti to dovoljno naglasim.”

.

“Izgubili smo sebe u ovom braku, ali nikad se nismo prestali voljeti.”

.

“Toliko smo toga izbjegavali u našem braku, jednostavno iz straha. Izbjegavali smo komunicirati. Izbjegavali smo razgovarati o problemima koji su nas snašli. Izbjegavali smo sve ono što nas rastužuje.”

“Znam da moj život u cjelini nije savršen, ali konačno počinjem cijeniti sve savršene stvari u njemu.”

Preporučujem svima onima koji su se putem izgubili, onima koji su upali u monotoniju veze ili braka kako bi se na vrijeme trgnuli i prestali svog partnera/partnericu doživljavati zdravo za gotovo kako ne bi bilo” zdravo” i “gotovo”.

Preporuka svima koji reflektor upere u sve svoje mane ne primjećujući one sitne čestice fine prašine, one sitne svjetlucave djeliće koje čine svakog od nas posebnim.

Isto tako preporuka i svima onima koji uživaju u ljubavnim dramama.

Recenziju napisala: Martina S.

Link za kupnju knjige: https://www.nakladaneptun.com/sve-tvoje-savrseno