Ocjena: 5/5★★★★★
Prevela: Ana Knežević
Atmosferičan psihološki triler koji je genijalno i besprijekorno napisan. Divlja vožnja od čijih obrata će vam se zavrtjeti u glavi i čiji kraj će vas katapultirati sa sjedišta.
“Alicia Berenson očito je bila mnogo kompleksnija osoba nego što sam mislio. Ona je za mene bila zatvorena knjiga. Sada se ta knjiga otvorila i njezin me je sadržaj zaprepastio.”
O knjizi
Forenzički psihoterapeut Theo Faber dobiva posao u The Groveu, dobro čuvanom forenzičkom odjelu u sjevernom Londonu, gdje je već šest godina smještena slikarica Alicia Berenson, nakon što je osuđena za ubojstvo supruga, poznatog modnog dizajnera Gabriela Berensona. U večeri ubojstva policija je zatekla Aliciju samu u kući, u psihički rastrojenom stanju, pokraj suprugova tijela – Gabriel je bio upucan nekoliko puta u lice – i samo su njezini otisci prstiju pronađeni na pištolju. Tijekom policijskog ispitivanja Alicia nije rekla ni riječ. Nije odgovorila ni na jedno pitanje. Nije progovorila ni kada su je optužili za Gabrielovo ubojstvo. Ostala je nijema i kada su je uhitili, odbijajući zanijekati ili priznati svoju krivnju. Jednostavno, Alicia nakon ubojstva svoga supruga više nikada nije progovorila. Slučaj Alicije Berenson i njezine ustrajne šutnje dojmio se Thea Fabera od samoga početka: zašto je Alicija odbijala progovoriti? Što je trebala značiti njezina šutnja? Je li nešto skrivala? Odlučnost u nakani da navede Aliciju da progovori i otkrije tajnu o tome zašto je ubila vlastita supruga, zamagljujući pritom na trenutke granice između terapeuta i pacijenta, odvodi Thea Fabera na zakučast put poniranja u vlastitu nutrinu i suočavanja s vlastitom prošlošću.
Moj dojam
Kako? Kako? Kako? Ali ono, fakat, kako? Kako nekome ovako nešto genijalno može pasti na pamet? Kako? Ovakvi nevjerojatni preokreti… Ovo je jedna od najboljih knjiga ove godine i imate naše preporuke do neba.
Alicia Bernson se čini kao žena koja ima sve. Dom. Muža. Posao iz snova. Ona je uspješna slikarica, a njezin je suprug poznati modni fotograf. Što je to navelo sretnu i ispunjenu ženu da puca svom mužu u glavu kako bi odmah poslije toga zanijemila i više ne progovorila niti jednu jedinu riječ, ni na suđenju ni u bolnici za duševne bolesnike gdje potom završi. Alicia je enigma od samog starta.
Psihoterapeut Theo Faber je očajan u svom naumu da mu dodijele Aliciju za pacijenticu kako bi probao razbiti njezin šutljivi oklop i spasiti je iz čahure u koju se zakukuljila.
Uz ova dva lika imamo i mnogo sporednih likova koji pridonose dubini priče.
Preokreti i napetost tjeraju čitatelja da leti kroz priču poglavlje za poglavljem. Ovo je doslovno knjiga koju se ne može odložiti za kasnije.
Kraj je – Whoa!!!
To je to. To je sve što ću vam napisati, jer ne želim da vam ni malo spojlam ovu masterpiece trilerčinu.
Mogu lako ovu knjigu zamisliti kao film, a to je sigurno i dijelom zaslužno time što je pisac ove knjige zapravo pisac filmskih scenarija.
Alex Michaelides je u jednom intervjuu izjavio kako je kao dijete ljeta provodio na plaži gutajući knjige Agathe Christie. U tom intervjuu kaže kako je svakih tri dana smazao jednu njezinu knjigu i da je to bilo najsretnije doba njegova života. Tada si je i postavio cilj da jednog dana napiše takvu knjigu koju će i sam poželjeti čitati.
Goal achived, gospodine Michaelides!
Napisao je jedan od najboljih psiholoških trilera koji smo ikad čitali.
O autoru
Alex Michaelides rođen je na Cipru 1977. Studirao je englesku književnost na Sveučilištu Cambridge, a magistrirao je pisanje scenarija na Američkom filmskom institutu u Los Angelesu. Napisao je scenarij za film "Vrag kojeg poznaješ" . Ovo je njegov prvi roman ("Nijema pacijentica"), objavljen je 2019. godine i odmah preveden na više jezika, uključujući i hrvatski.Citati
“Ona je bila ja, a ja sam bio ona: bili smo dvije nevine žrtve, prevareni i izdani.”
“Možda se neki od nas jednostavno rađaju zli; i unatoč svim naporima, ostaju takvi.”
“Alicia je primaknula kist platnu – i prešla po njegovoj površini. Jedan crveni potez kistom usred bijelog prostora.”
“Alkestida je junakinja iz grčkog mita. Jedna od tužnijih ljubavnih priča. Alkestida dragovoljno žrtvuje svoj život za svoga muža umirući umjesto njega, kada to nitko drugi nije htio učiniti. Alkestida umire umjesto svog muža. Na kraju se vraća u život, ali ostaje nijema.”
“Slika je autoportret, prikazuje Aliciju u njezinom kućnom ateljeu u danima nakon ubojstva, kako stoji ispred štafelaja s platnom, s kistom u ruci. Gola je. Tijelo joj je naslikano bespoštedno detaljno: pramenovi duge crvene kose padaju preko koščatih ramena… Među prstima drži kist. S njega kapa crvena boja – ili je to krv? Uhvaćena je u trenutku dok slika – pa ipak je platno prazno, kao i izraz njezina lica. Glava joj je okrenuta preko ramena i gleda ravno u nas. Otvorenih usta, razdvojenih usnica. Nijema. “
“Ljubav je duboka i mirna – i konstantna.”
“Ali to je bio Alicijin učinak. Njezina šutnja bila je poput zrcala – u kojem si gledao samoga sebe. A često je to bio gadan prizor.”
“Uz rijeku je stajala samo jedna usamljena kuća. Tvrdoglava i nametljiva, poput velike crvene cigle zabijene u blato. Bila je to ružna kuća… Zidovi su obrasli bršljanom, a vrt su preplavile biljke, uglavnom korov. Imao sam osjećaj da priroda nadire, ponovno zauzima svoj teritorij. U toj se kući rodila Alicia. Tu je provela prvih osamnaest godina svoga života, svi uzorci i odluke koje su uslijedile, bili su zakopani ovdje. Ponekad je teško razumjeti zašto odgovori na pitanja u sadašnjosti leže u prošlosti.”
“Kao bebe zarobljeni smo u čudnom, sebi nepoznatom svijetu…”
“Sjećaš se, Theo? Našeg razgovora? Rekao si da se školuješ za psihića. Ja sam rekla da sam ćaknuta – pa smo tako bili savršen par.”
“Jednom kada nečemu nadjeneš ime, to te sprječava da ga sagledaš u cjelini, da vidiš što je to zapravo.”
“Razvoj naših ličnosti ne odvija se u izolaciji već u odnosima s drugima.”
“Mislim da je to slučaj kod većine ljudi koji rade u području mentalnog zdravlja. Taj nas posao posebice privlači jer smo oštećeni – proučavamo psihologiju kako bismo sebe liječili.”
“Mi ljudska bića svoje najranije godine provodimo u zemlji prije sjećanja. Volimo se zamišljati kako izranjamo iz praiskonske magle, s potpuno oblikovanim osobnostima, savršeni poput Afrodite koja se izdiže iz morske pjene.”
“Sjeme onog što se dogodilo u tih nekoliko minuta kada je pucala u svog muža vjerojatno je posijano godinama ranije. Smrtonosni ubilački bijes ne dolazi u trenutku. On se stvara u zemlji prije sjećanja, u svijetu ranog djetinjstva, sa zlostavljanjem i maltretiranjem u ranoj dobi, s vremenom se nakuplja, dok ne eksplodira.”
“Tko zna kakva smo poniženja pretrpjeli, kakve muke i zlostavljanja, u toj zemlji prije sjećanja? Naša osobnost oblikovala se bez našeg znanja.”
Preporučujemo! Preporučujemo! Preporučujemo! I točka.
Link za kupnju: https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/knjizevnost/misterije-trileri/nijema-pacijentica
Knjiški Moljac 