Djeca slijepoga kovača ★ Miro Morović

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Vrhunska trilerčina koja nas je potpuno izbacila s tračnica… Možemo samo reći da nam se još vrti u glavi od brzine radnje i silovitih obrata. Knjiga zaslužuje svaku pohvalu. Vjerujte nam, biti će vam malo tih petstotinjak stranica. Željet ćete još…

O knjizi

Devet međusobno potpuno nepovezanih osoba nestaje u kratkom vremenu. Shallow Lake City nikada nije doživio nešto slično. Uzroci se ne naziru, svjedoci ne postoje, a policija nema ama baš nikakav trag. Sve do jednog kišnog utorka ujutro…Devetnaestogodišnja djevojka skače s trinaestog kata. U početku sve izgleda kao posve običan slučaj samoubojstva, no ništa nije kako se čini. Inspektor Andrew Frame u njezinu stanu umjesto oproštajnih riječi nalazi poruku s nekoliko napisanih imena. I upravo osobe s njenog popisa počinju nestajati bez traga. Nepredvidivost ovih, naizgled savršenih zločina policiju će dovesti do samog ruba očaja, a Frame će se morati suočiti s brojnim sjenama prošlosti kako bi sačuvao zdrav razum i došao do rješenja ove beskrajne zagonetke. Rasplet ove priče je bizaran i toliko neočekivan da je vrlo teško na samom kraju podvući crtu i zaključiti posljednje poglavlje mirno zatvarajući knjigu

Moj dojam

Ima tih nekih pisaca kojima sve polazi za rukom… Ne znamo još je li Miro jedan od takvih pisaca, ali ako nastavak bude ovakav onda je svakako na dobrom putu za tu kategoriju.

Petstotinjak stranica u dva dana?

Bring it! Ali samo ako je Miro u pitanju… Ili Laini Taylor. Ok, znam da nemaju njih dvoje ništa zajedničko, ali to su knjige u kojima sam istinski uživala, pa, eto.

Inače naginjem fantasy žanru, ali kad je je poslastica iz Mirina pera servirana, rado ću mjesto ustupiti njoj.

Ovaj roman, iako se svrstava u kriminalistički triler, ja bih osobno svrstala u mistery triler. Zašto? Zato jer me misteriozna napetost radnje držala prikovanom za naslonjač dva dana, sve dok nisam okrenula posljednju stranicu.

Likovi su fenomenalno oživotvoreni i doslovno sam svakog mogla zamisliti u stvarnosti, kako u izgledu, tako i energetski – vibru koju lik odašilje. A tako nešto može poći za rukom samo najboljim autorima. Stoga, Miro – svaka čast! Neke likove sam mrzila, neke voljela, za neke strepila i neke htjela šutnuti u… Khm! Khm! Hm, da, postigao si da ti likovi ožive i svaka ti čast na tome.

Radnja je smještena u Shallow Lake City-ju, izmišljenom gradu koji je pisac smjestio na američki kontinent.

Možda nekima smeta što nema puno proceduralnih opisa istrage, ali govorim ovo kao čitateljica, meni bi to bilo previše zamorno. Ja volim kad radnja teče, kad se napetost održava poput fine vatrice u kaminu i kad na neki način više informacija dobivaš o psihi svakog pojedinog lika nego o suhoparnim procedurama. Zato, Miro, molim te, nastavi u ovom tonu…

Ideja je fenomenalna. Plašt misterije zakriljuje cijelu priču i ne dopušta ti da knjigu odložiš dok je ne pročitaš.

Jedina mala zamjerkica bila je kad sam počela čitati pasus gdje se glavni protagonist prisjeća djetinjstva (dio s puškom, psom i mačićem – ukratko, da ne spojlam 🤫😄). Ja sam apsolutno slaba na peseke i tu mi se digla kosa na glavi, ali se brzo opustila kad sam došla do dijela kako se pesonja izvukao. 🙃

E, onda me Miro opet pecnuo u pasusu s dobermanom, ali majstor se vrlo brzo iskupio sa psom koji se pojavljuje u završnom poglavlju (neću više otkrivati da ne spojlam). Znat ćete o čemu pričam kad dođete do tog dijela. 🤐

Sveukupni dojam je desetka, a ne petica.

Neću se doticati previše opširno radnje i seciranja knjige, jer ću spojlati jedan izvrsni roman. Zato moje i Moljčeve preporuke imate, a na vama je samo da knjigu nabavite i da se ne preplašite obujma iste. Vjerujte nam, biti će vam malo tih petstotinjak stranica. Željet ćete još…

O autoru

𝐌𝐈𝐑𝐎 𝐌𝐎𝐑𝐎𝐕𝐈𝐂 rođen je 17. prosinca 1988. godine u Splitu, gdje je proveo djetinjstvo te stekao osnovno i srednje obrazovanje. Diplomirao je 2015. godine na Pravnom fakultetu u Splitu. Od djetinjstva se bavi sviranjem gitare, a danas je jedan od suosnivača i dio stalne postave pop-rock sastava Azil.

Citati

.
“Nitko ne može naći traga. Ljudi jednostavno nestaju. Nikad prije takvo što nije viđeno. Nitko ne može objasniti. Nema svjedoka, nema tragova, nema povezanosti među nestalim ljudima. Nema apsolutno ničega.”
.

.
“Da, u mraku pišem”, rekao je profesor, skinuo naočale i protrljao oči. “Ljudi najčešće nisu svjesni da je vid, kao i sluh također osjetilo. Potrebno je sve ugasiti da mozak dobije pravu količinu koncentracije. Mrak je, na neki način tišina koju postižemo vidom. Tako bi se to moglo slikovito opisati.”
.

“Zar čitava povijest ne svjedoči kontroli ‘velikih’ ljudi nad ‘malima’? Čitavom čovječanstvu, mozgovi su na ovaj ili onoj način, isprani.”

“Djevojka napiše nešto na papir i ubije se, a to nekako prouzroči određeni niz reakcija…”

“Biraju nepravdu jer im se smisao za pravdu pokvario. Biraju pokvarenost jer im je um beznadno uništen. Biraju beznadnost jer su razočarani u pravdu. I tako opet dolazimo do nepravde. Sve se vrti u krug.”