izdavač: Profil

Ocjena: 4 /5 ★★★★

Prevoditeljica: Patricija Horvat

Remek-djelo nagrađivane američke spisateljice Chloe Benjamin potresan je roman o sudbini, ljubavi, životu i odlukama koje donosimo.

O knjizi

Godina je 1969. New York. Susjedstvom se proširi glas o vidovnjakinji koja svakom može proreći točan datum smrti. Četvero djece obitelji Gold iskrade se da čuje svoje sudbine — ono za što nisu spremni, ono što će odrediti desetljeća koja slijede. Simon, najmlađi sin i obiteljski mezimac, slobodu i ljubav potražit će u San Franciscu osamdesetih, umjetnička duša Klara postat će opsjednuta ispipavanjem granica stvarnosti i fantazije, pouzdani Daniel sigurnost će potražiti u pozivu vojnog liječnika, dok će se odgovorna Varya posvetiti potrazi za dugovječnosti. U skladu sa svojim karakterima, svatko od njih odlučit će hoće li zanemariti, prigrliti, prevariti „znanje“ podareno im dok su bili djeca ili mu žestoko prkositi…

Moj dojam

Da, očekivao sam fantasy, epic fantasy roman… Ili onak’ stripovski fantasy… Ali dobio sam realizam sa natruhom mistične fikcije. Ali zato sam dobio i…

Mnogo moćnih premisa za razmišljanje, pogotovo na samom kraju…

Dakle… Godina je 1969. Mjesto radnje, New York.
Njih četvero vijuga ulicama četvrti u kojoj žive: Varya, najstarija, trinaestogodišnjakinja; Daniel, jedanaestogodišnjak; Klara, devetogodišnjakinja; i Simon, sedmogodišnjak. Braća i sestre.

“Počeli su zajedno: prije nego što su bili ljudi, bili su jajašaca, četiri od milijuna jajašaca koje je imala njihova majka. Nevjerojatno je koliko su se drastično razišli u temperamentima, u kobnim manama; poput neznanaca koji su nekoliko sekunda slučajno zapeli u istome dizalu. “

Nakon što Daniel prenese ostalima vijest koju je čuo o ženi koja proriče budućnost, oni odluče da ju posjete i to ih obilježi za cijeli život.

Nekoliko godina poslije, pratimo njih kao odrasle ljude, Simon i Klara pobjegnu od kuće odlučivši živjeti do maksimuma ukoliko se ispostavi da im je vrijeme ograničeno.

To obilježi Varyu za cijeli život. Ona im to zamjera i ljutnju koja ključa u njoj nakon njihove smrti usmjerava se u traženje lijeka za dugovječnost.

“Da su samo bili pametniji, oprezniji. Da su pokazali samosvijest, ponuznost…da su pokazali strpljenje! Da nisu živjeli kao da je život suluda jurnjava prema nekakvu nezasluženu vrhuncu; da su koračali umjesto što su jebeno trčali.”

Priroda poznaje besmrtnost… Primjer za to je Turritopsis dogrnii, besmrtna meduza veličine školjkice koja obrne proces starenja kada se nađe u opasnosti.

Što je snažnije, sudbina ili slobodna volja?

Da li mijenjanje sebe i svojih postupaka može promijeniti tvoju sudbinu?

Da li se život mjeri duljinom ili količinom sretnih trenutaka?

Da li bi se trebali bojati smrti ili bi baš zbog nje trebali prigrliti život?

Jedno je sigurno… Ova knjiga će vas natjerati na razmišljanje.

O autorici

Chloe Benjamin je spisateljica iz San Francisca u Kaliforniji. Autorica je filma "The Immortalists", bestselera New York Timesa, i "Anatomy of Dreams", za koju je 2014. godine dobila nagradu Edna Ferber Fiction Book Award.

Citati

“Red je bio dug, a ventilatori su se vrtjeli najvećom brzinom, tako da se morao nagnuti naprijed kako bi čuo o čemu dječaci govore i što kažu o ženi koja se privremeno nastanila na najvišemu katu jedne zgrade u ulici Hester.”

.

Daniel im je izložio plan.
“Ne shvaćam.” Varya se oslonila prljavim tabanom o strop.”Što točno radi ta žena?”
“Rekao sam ti.” Daniel je bio uzbuđen, nestrpljiv. “Ima moći.”
“Kakve moći?” upitala je Klara pomičući figuricu.
“Koliko sam čuo”, odgovorio je Daniel, “može proreći budućnost. Što će ti se dogoditi u životu – hoćeš imati dobar ili loš život. A ima još nešto.” Podupro se rukama o okvir vrata i nagnuo unutra. “Zna kad ćeš umrijeti.”

.

“Daniel je čuo da stanuje u jednoj zgradi u Ulici Hester… Svaki put stanuje negdje druge. Iz sigurnosnih razloga.”
.

“Što tražite?” upita Varya

“Tvoj karakter. Karakter je sudbina. Povezani su to dvoje, poput brata i sestre. Želiš znati o budućnosti?” Žena upre slobodnom rukom u Varyu. “Pogledaj se u ogledalo.”

“A što ako se promijenim?”

“Onda bi bila posebna. Jer većina ljudi se ne promijeni.”

.

“U New Yorku bi živio za njih, ali u San Franciscu mogao bi živjeti za sebe. I premda nerado razmišlja o tome, premda zapravo patološki izbjegava tu temu, sad si dopusti pomisliti: što ako je žena iz Ulice Hester imala pravo? Sama pomisao na to daje drukčiju boju njegovu životu; sve mu se čini neodgodivo, blještavo, dragocjeno.”

.


“Nikomu nije povjerio pojedinosti o svojem susretu sa ženom iz Ulice Hester ni o presudi koju mu je izrekla, a koja kao da mu se približava dvostrukom brzinom.”

.

“Njegov govor duboko ju je dirnuo, prodro je onamo kamo odavno nije zašla. Oduvijek je znala da joj je suđeno biti most: između stvarnosti iniluzije, između sadašnjosti i prošlosti, između ovoga svijeta i onoga sljedećeg.”

.

“Ako je žena imala pravo, ako je predvidjela Simonovu smrt 1969., onda u svijetu ima magije: postoji nekakva čudna, svjetlucava spoznaja u samome srcu nespoznatljivoga. Može prijeći granice, kao što je oduvijek željela. Može biti most.”

.

“Postoje dvije glavne teorije o tome kako zaustaviti starenje”, započne Varya. “Prva je da treba suzbiti reproduktivni sustav. Druga je teorija da treba suzbiti unos kalorija.”

.

“Dat ću vam primjer… Stanovnici Okinawe imaju najvišu očekivanu životnu dob na svijetu. Kao studentica proučavala sam njihovu prehranu i zaključila da je vrlo hranjiva, ali i ima vrlo nizak broj kalorija. Jedemo hranu kako bismo proizveli energiju. Ali proizvodnja energije ujedno stvara kemikalije koje štetw tijelu jer uzrokuju stres stanicama. Zanimljivo je što kad ste na ograničenoj prehrani, kao ljudi u Okinawi, zapravo uzrokujete više stresa svojem sustavu. Ali to omogućava tijelu da duže živi: kontinuirano se suočava s niskim razinama stresa i na taj način uči kako se nositi sa stresom u dugoročnom razdoblju.“

.

“Riješila si se svih tereta: nemaš muža, nemaš djece. Mogla si raditi bilo što na svijetu. Ali ti si ista kao tvoji majmuni, zatvorena u kavezu i pothranjena. Bit je u tom da moraš živjeti lošijim životom da bi živjela duže. Zar ne shvaćaš? Bit je u tom da si spremna na taj kompromis, da si ga već postigla, ali s kojim ciljem? Po koju cijenu? Tvoji majmuni, naravno, nisu imali izbora.”

“Dajem im zdravlje”, kaže. “Zbog mene duže žive.”

“Ali ne žive bolje.” Luke stane iznad nje, a ona pritisne leđa o sofu. “Oni ne žele kaveze i kuglice hrane. Žele svjetlo, igru, toplinu, teksturu…opasnost! Sve to sranje o odabiru i preživljavanju umjesto života, kao da možemo kontrolirati ijedno od to dvoje. Nije ni čudo što ništa ne osjećaš kad ih vidiš u kavezima. Ta ti ne osjećaš ništa ni prema sebi.”

.

Nazivaš se znanstvenicom, služiš se riječima kao što su dugovječnost i zdravo starenje, ali premda ti je poznata najosnovnija priča o postojanju – sve što živi, mora umrijeti – ti je želiš promijeniti.
.

“Što želiš? upitao ju je Luke, a da mu je iskreno odgovorila, rekla bi sljedeće: vratiti se na početak. Rekla bi trinaestogodišnjoj sebi neka ne ide k onoj ženi. Rekla bi dvadesetpetogodišnjoj sebi: pronađi Simona, oprosti mu. Rekla bi sebi neka pazi na Klaru… Rekla bi sebi da će umrijeti, da će umrijeti, da će svi umrijeti. Rekla bi sebi da obrati pažnju na miris Klarine kose, na dodir Danielovih ruku dok ih pruža kako bi je zagrlio, na Simonove zdepaste palce; na njihove ruke, svih njih: Klarine brze poput kolibrića, Danielove vitke i nemirne. Rekla bi sama sebi da ono što uistinu želi nije zauvijek živjeti, nego prestati se brinuti.”

.

Preporučujem svima onima koje guši tjeskoba i anksioznost. Ovo je knjiga koja može pomoći u otpuštanju svih zatomljenih strahova. Knjiga koja oslobađa i tjera vas da dišete i živite slobodni od svih neutemeljenih strahova.

Recenzija: Renato
Fotografije: Martina


Link za kupnju: https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/knjizevnost/drama/besmrtnici