Izdavač: Mozaik knjiga

Ocjena: 4/5 ★★★★

Preveo: Ozren Doležal

DJETETOVO DIJETE intrigantni je kriminalistički roman koji je napisala slavna Ruth Rendell pod pseudonimom Barbara Vine. Vine piše na taj način da omogući čitatelju da zaviri u živote iza zatvorenih vrata. A znamo dobro koliko ljudi vole viriti u tuđe živote…

O knjizi

Kada Grace i njezin brat Andrew naslijede bakinu kuću, odluče se useliti u nju zajedno, a uskoro će im se pridružiti i još jedna osoba. No odnosi između njih troje ubrzo postaju napeti, a Grace se − tražeći izlaz − udubljuje u pripovijest o čovjeku koji kasnih dvadesetih godina živi u laži sa svojom sestrom, koja nosi izvanbračno začeto dijete. Dok se razvija sudbina to dvoje likova, Grace počinje shvaćati da njezin život jezovito podsjeća na njihov…

Moj dojam

Pred vama se nalazi roman unutar romana.

Vine piše na taj način da omogući čitatelju da zaviri u živote iza zatvorenih vrata. A znamo dobro koliko ljudi vole viriti u tuđe živote…

A u tuđim životima uvijek ima pikantnih tajni.

Njezini likovi su ponekad dobri, ponekad loši i svi odreda obdareni pomalo pojednostavljenim karakteristikama koje ih na neki način određuju. Neke od tih karakteristika su: rasa, klasa, seksualno opredjeljenje…

Ovo je knjiga koja istražuje odnos prema manjinama u ne tako davnoj prošlosti. Što više čitamo, sve više uviđamo kako možemo biti sretni i zahvalni na dobu u kojem smo rođeni, jer iako još uvijek vlada posvemašnja nepravda, ipak je puno manja nego nekada.
Ovdje je riječ o ravnopravnosti spolova i samohranim (nevjenčanim) majkama. O konceptu sramote i stida i uskogrudnim pogledima, osudama… O nezakonitoj trudnoći koja je nosila sramotu, stid i kaznu i homoseksualnosti koja se smatrala zločinom.

Usporedna radnja tjera čitatelja na razmišljanje. Jedna radnja se odigrava u ranim godinama prošlog stoljeća, a druga u 2011. godini. Radnja u prošlosti pokušava pobuditi  razumijevanje za homoseksualne parove i promijeniti stavove prema izvanbračnoj djeci i “nevjenčanim majkama”. Ona progovara o nepravdi koja je nanošena homoseksualcima tijekom tridesetih i četrdesetih godina, o nepravdi koja je nanošena samohranim majkama i njihovoj djeci.

Konkretnije, riječ je o bratu koji je bio homoseksualac i njegovoj sestri koja je imala izvanbračnu kćer.
Obje radnje su isprepletene u kaotičnu mrežu emocija i neobjašnjivog sudbinskog zrcaljenja određenih aspekata i događaja.

Radnja koja se odvija u moderno vrijeme uključuje pronalazak knjige koju je otac Tobyja, arhitekta u mirovini,
dao osobno tiskati u vlastitoj nakladi (inače, otac mu je bio poznati pisac romana, objavio je dvanaest romana, ali ovaj jedan nikad nije dao u prodaju) . Toby je tajanstveni roman pronašao na polici za knjige, u radnoj sobi svog tate. Otac mu je svojedobno otkrio samo naslov te svoje tajanstvene knjige, a naslov je glasio Djetetovo dijete. A uskoro saznajemo zašto tu knjigu nije mogao objaviti javnosti u svoje vrijeme…

Zatim upoznajemo Grace koja upravo tu tematiku koja je u tajanstvenoj knjizi obrađivana, uzima za svoj rad na fakultetu…

Andrew i Grace, nakon smrti svoje bake, makar već zagazivši u svoje tridesete, odlučuju se, umjesto za prodaju, za cimerstvo u velikoj kući koju im je baka ostavila.

Andrew je gay i uskoro u njihovo cimerstvo uvodi svog odabranika, naočitog Jamesa čiji prastric je bio baš onaj na čijem se životu temelji tajanstvena knjiga (prastric koji je trpio ucjene zbog toga što je bio homoseksualac i koji je zbog istog proglašen zločincem…)

Ali… Vrlo brzo, James pokazuje svoju tamnu stranu…

Iako je Grace bila sve vrijeme uviđavna prema Jamesu, uskoro se ispostavilo da je on jedan od onih rijetkih homoseksualaca koji ne vole žene, potpuna suprotnost onima kojima su žene najbolje i najbliskije prijateljice. Grace, koja je do jučer u cimerstvu s bratom bila opuštena i sretna, odjednom biva tjeskobna i puna straha pred novim ukućanom…

Ali to je tek početak…

Ovo bi bilo sve o radnji, da ne spojlam previše…

Uglavnom…

Imam i malenu zamjerku. Niti jedan lik mi nije bio pretjerano drag niti pretjerano upečatljiv. Ovo je jedna od onih priča koje kad pročitam, vrlo brzo zaboravim…Nije baš tolika napetica, ako me kužite…No, to ne znači ako nije my cup of tea, da neće biti vaša šalica čaja.

Anyway…

Njezini likovi nisu možda upečatljivi, ali to koliko god bila negativna osobina jer umanjuje na neki način čitateljev doživljaj, ipak je u konačnici – pozitivna osobina. Jer, likovi su zaista stvarni, sa svim svojim manama i nesavršenostima. Nisu to, dakle, likovi u koje ćete se odmah zaljubiti, ali svakako ćete u njima pronalaziti sve svoje dobre i loše osobine, a to vam se možda i neće svidjeti, jer će vam djelovati kao literarno ogledalo u kojem ćete se ugledati ogoljeno savršeni u svojoj nesavršenosti.

Vine više ulazi u upravo tu karakterizaciju nego što razrađuje trilerske aspekte knjige.

O autorici

Barbara Vine poznata je kao spisateljica čije su kriminalističke priče pisane vrhunskim literarnim stilom. Dok je pod svojim pravim imenom Ruth Rendell pisala klasične vrhunske trilere, pišući pod pseudonimom Barbara Vine popuštala bi zakonima krimića i pisala samosvojne napete romane u kojima bi identitet ubojice bio manje važan od onoga što se zapravo dogodilo i koje su psihološke nijanse od običnog čovjeka mogle napraviti okrutnog ubojicu.

Citati

“Na katu ispod mene stanovala su dva mladića koji su bili ljubavnici. Po tvojem licu vidim da znaš o čemu govorim. Oni su sebe nazivali homoseksualcima, neki su ih nazivali pederima, neki čudacima.”
.

“Roman nije mogao biti objavljen za njezina života, ali sada bi mogao. Ponijela sam Djetetovo dijete kući…”

.


“Cijeli svijet je daleko od tadašnje zabranjene robe, koja je uglavnom droga, a ne knjiga.”
.

“Pokušam izračunati kada je osuda” nevjenčanih majki” završila. Lako je znati kada je započela: u drevnoj prošlosti, jer oduvijek je, otkada je uopće izmišljen, brak postao nešto što su muškarci svim silama željeli izbjeći, a žene su o njemu sanjale i za njega se borile. No kada je društvo prestalo izopćavati te djevojke, nego ih danas čak i hvali, ohrabrujući ih da se vrate u školu sa svojim bebama i planiraju budućnost…”

.

“Kuća je bila predivna za život, barem tih prvih tjedana, a ja sam, kao i moja baka, provela većinu vremena blaženo čitajući.”
.

“Jedina knjiga koju nisam ni pogledala bila je Djetetovo dijete, a zbog toga me nije pekla savjest.
– Ležala je na polici pola stoljeća – rekao je. – Neće joj naškoditi bude li pričekala još malo.”
.“Ako su homoseksualci pribjegavali samoubojstvu iz straha da će biti otkriveni, isto su činile i mlade žene, užasavajući se javnog sramoćenja.” .

Preporučujem onim čitateljima koje ovi opisi knjige i teme koje se provlače kroz nju zainteresiraju.


Link za kupnju: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/djetetovo-dijete/