Izdavač: Ognjište

Ocjena: 4/5 ★★★★

Prevela: Zrinka Dragun
.

“Trideset i prvi siječnja bio je divlji, olujni dan: puhao je snažni sjeverni vjetar, uz neprekidno bješnjenje snijega koji je bio nošen po tlu i vrtložen u zraku.”
.

Moderna stajališta jedne žene iz viktorijanakog doba u romanu napisanom 1847. godine.
.

“Rečeno mi je”, rekao je, “kako ste Vi savršeni knjiški crv, gospođice Grey: tako posvema zaokupljeni svojim učenjem, da ste izgubljeni za svako drugo zadovoljstvo.”
.

O knjizi

“Roman “Agnes Grey” drži se blisko činjenica iz života Anne Brontë. Istoimena junakinja svećenikova je kći, upravo kao što je i Annin otac, Patrick Brontë, bio doživotni vikar Hawortha u Yorkshireu. Anne ne navodi precizno gdje je Agnes odrasla, ali govori da je bila “rođena i othranjena među … neravnim brežuljcima”, pa dok čitam roman zamišljam jorkširske vrištine. I Anne i Agnes bile su jedno od šestero djece. Anne je izgubila dvije najstarije sestre kada je imala pet godina. Agnes je izgubila čak i više braće i sestara; samo su ona i njena starija sestra Mary uspjele “preživjeti opasnosti ranog djetinjstva”. I Agnes i Anne su najmlađe u obitelji. Kada Agnes govori kako je frustrirana jer je “uvijek bila smatrana djetetom i ljubimicom obitelji” te “previše bespomoćnom i ovisnom – previše nedoraslom za suočavanje s brigama i previranjima života”, čini se kao da to govori sama Anne.”

~ Iz članka Samanthe Ellis

Moj dojam

Prvi roman najmanje poznate sestre Brontë objavljen u prosincu 1847. godine. Kroz lik Agnes Grey autorica predstavlja samu sebe, a tematika se zasniva na iskustvima koje je stekla radeći kao guvernanta ne bi li olakšala život sebi i svojoj obitelji. Posao će joj donijeti dobra i loša iskustva, ali i poznanstvo s muškarcem koji će joj se uvući u srce. Roman s naglašenom kršćanskom teologijom prožet je mudrim mislima i profinjenim stilom pisanja.

Agnesini učenici nisu imali nimalo osjećaja za poslušnost. Ta  bogataška djeca, bila su nepopravljiva, a njihovi roditelji nerazumni. Agnes se nadala kako će svojim ostankom i ustrajnošću ipak uspjeti doprijeti do njih, ali to se pokazalo u više navrata kao nemoguća misija. Ipak, njezin najveći motiv i pokretač bila je želja da bude na koristi svojim roditeljima i sestri, jer koliko god da joj je plaća bila mala, a uvjeti nepodnošljivi, obitelj joj je bila važnija od vlastite udobnosti.

“Ipak je jako neugodno živjeti s takvim neosjetljivim, neshvatljivim stvorenjima. Be možeš ih voljeti; a kad bi i mogla, tvoja bi ljubav bila posve odbačena: ne bi ju mogli ni uzvrstiti, ni cijeniti, a niti razumjeti.”

Agnes je sve radila nepoljuljanom čvrstinom, predanom radišnošću, neumornom ustrajnošću i neprekidnom brigom, ali bogatuni to nisu znali cijeniti.

Ta odvratna derišta toliko su me iznervirala da sam htjela uskočiti u knjigu i nalemati ih na mrtvo ime, tj, da budrm preciznija, nalemati Toma i njegovog ujaka Ribsona, pijanca sa teškom patologijom… Tom i njegov ujak su običavali ići u lov, ubijati nevine životinje radi svoje zabave i mučiti životinje na najgore moguće načine u svrhu razonode. Ako to nije za psihijatriju, ne znam što je… Ako mi ne vjerujete, skrolajte na citate…

Annina proza je refleksija kršćanske vjere i to imamo priliku vidjeti kroz različite dijaloge u knjizi kao i kroz Agnesina unutarnja previranja.

O autorici

Anne Brontë je rođena u selu Thornton, u pokrajini Yorkshire kao najmlađa i zadnja od šestero djece 17. siječnja 1820. Njezina majka Maria Branwell Brontë preminula je od raka 1821., godinu dana poslije, nakon što se njezina obitelj preselila u Haworth. Dok je bila dijete njezine dvije najstarije sestre Maria i Elizabeth preminule su od tuberkuloze i nakon toga mnogo je pisano o tome kako su ti tragični događaji utjecali na njen život i život njezinih sestara Charlotte i Emily, kao i na njihovo pisanje. Annine pjesme izdane su, zajedno s onima njenih sestara, 1846. pod pseudonimom “Acton Bell”.

Djela:

• Agnes Grey – izdano 1847.
• Stanarka napuštene kuće (eng. The Tenant of Wildfell Hall) – izdan 1848.

Kratko nakon smrti njenog brata Branwella i sestre Emily na zimu 1848. i Anne je umrla u Scarboroughu 28. svibnja 1849. Pokopana je u Dvorištu Sv. Mary.

Razmažena derišta nisu poznavali empatiju ni sram, nisu uvažavala ničiji autoritet osim ako isti u pozadini nije imao nasilje i patologiju.
.

Iz knjige (citati i isječci)

“Sve istinite priče sadrže pouku; iako se u nekima blago teško pronalazi.”

.

Uočila sam, na travi po cijelom vrtu, izvjesne uređaje od štapova i kukuruza te sam upitala čemu služe.
“Klopka za ptice.”
“Zašto ih loviš?”
“Tata kaže da rade štetu.”
“I što radiš s njima nakon što ih uloviš?”
“Razne stvari. Ponekad ih dam mački; ponekad ih izrežem na komadiće svojim džepnim nožićem; ali sljedeću planiram ispržiti živu.”
“A zašto planiraš učiniti tako užasnu stvar?”
“Iz dva razloga: prvo da vidim koliko će dugo živjeti, a osim toga da vidim kakvog će biti okusa.”
“Ali, zar ne znaš da je strašno zlobno činiti takve stvari? Sjeti se, ptice mogu osjećati, jednako kao i ti; i zamisli kako bi se tebi to svidjelo?”
“Oh, to nije ništa! Ja nisam ptica, pa ne mogu osjetiti to što njima činim.”
“Ali jednom ćeš to morati osjetitu, Tome: čuo si kamo odlaze zli ljudi kada umru; i ako ne prestaneš mučiti nedužne ptice, sjeti se, morat ćeš ići tamo, i patiti na upravo takav način kako si njih prisilo da pate.”
“Oh, bu! Neću. Tata zna kako se ponašam prema njima, a nikada me ne prekorava zbog toga: on kaže kako je isto to i on običavao raditi kada je bio dječak. Prošlog ljeta, dao mi je gnijezdo puno mladih vrabaca, i vidio me kako im otkidam noge i krila i glave, a nikada nije ništa rekao; osim da su oni gnusna stvorenja, i da ne smijem pustiti da mi zamažu hlače: a ujak Robson je isto bio ondje, i on se smijao i rekao da sam dobar dečko. “

.


“Naziv guvernante bio je čisto ismijavanje.”


.
“Gospođica Grey bila je čudno stvorenje…”
.

“Žao mi je, gospođice Grey, što smatrate neophodnim miješati se u razonodu mladoga gospodina Bloomfielda.”
“Kada se razonoda mladog gospodina Bloomfielda sastoji od ozljeđivanja osjetljivih stvorenja”, odgovorila sam, “smatram kako je moja dužnost umiješati se.”
“Čini mi se da ste zaboravili kako su sva stvorenja stvorena da bi nam bila na raspolaganju.”
“Ako i jesu, nemamo ih pravo mučiti za svoju zabavu.”
.

“Blaženi milosrdni, jer će milosrđe naći. (…) Milosrdan čovjek pokazuje milosrđe prema svojoj životinji.”
. .
.

“Niti koje nas vežu sa životom čvršće su nego što zamišljate, ili što bi itko mogao zamisliti tko nije osjetio koliko grubo mogu biti povlačene, a da pri tome ne puknu. (…) Ljudsko srce je poput gume; dovoljna je mala sila da se rastegne, ali od velike neće puknuti. (…) I u njemu postoji urođena životna moć koja mu daje snagu protiv vanjskog nasilja. Svaki udarac koji ga uzdrma pomoći će mu da očvrsne za buduće udare; kao što neprekidni rad zadebljava kožu ruke te osnažuje njene mišiće umjesto da ih uzalud troši.”
.

“Najveća je sreća moć i volja da budem koristan.”

.

“Glupo je žudjeti za ljepotom. Razumni ljudi nikad je ne žele za sebe, niti im je stalo do nje kod drugih ljudi. Samo ako je um dobro prosvijećen, a srce na pravom mjestu, nikome nikada nije važna vanjština.”
..

“Najbolji način da uživate je da činite ono što je ispravno i da nikoga ne mrzite. Cilj religije nije da nas pouči kako da umremo, već kako da živimo.”
.

“Mi imamo urođenu sklonost voljeti ono što nam pruža zadovoljstvo, a što je ugodnije od lijepog lica? Malena djevojčica voli svoju pticu, zašto? Zato što živi i osjeća; zato što je bespomoćna i bezopasna? I žaba krastača, također, živi i osjeća te je jednako tako bespomoćna i bezopasna; ali, iako ne bi povrijedila žabu, ne može ju voljeti kao što voli pticu, s njenim ljupkim obličjem, mekim perjem te sjajnim, izražajnim očima. “
.

” Ako je žena lijepa i ljubazna, većina će ju ljudskog roda veličati zbog obje ove osobine, ali posebno zbog one prve: ako je, s druge strane, odbojna i pojavom i karakterom, o njezinoj se ružnoći najčešće govori kao o najvećem grijehu, jer ona najviše vrijeđa obične promatrače; dok se u slučaju ako je ona neprivlačna, a dobra te uz pretpostavku da se radi o nenametljivoj osobi koja živi povučeno, nitko nikada neće saznati za njezinu dobrotu, osim njenih najbližih prijatelja. Ostali će, naprotiv, biti skloni stvoriti nepovoljna mišljenja o njenome umu i sklonostima, ako ništa drugo, barem zato da bi imalinizliku za svoju nagonsku  nenaklonost prema onoj, prema kojoj ni priroda nije bila velikodušna; dok je obratno u slučaju one, čije anđeosko obličje skriva pakosno srce ili zaklanja lažnim, prijetvornim dražima nedostatke i mane, koje drugima ne bi bile tolerantne.”
.

“Oni koji posjeduju ljepotu, neka budu zahvalni za nju te naka ju iskoriste za dobro, kao i bilo koji drugi talent; oni koji ju ne posjeduju, neka se utješe i učine najbolje što mogu bez nje.”
.
“Skromna krijesnica ne prezire svoju sposobnost isijavanja svjetla bez koje bi zalutali kukac mogao proći pored nje tisuću puta, a da se nikada uz nju ne zaustavi. A ako se njezin krilati dragan ne bi zaustavio, morala bi živjeti i umrijeti sama.”
.

Preporučujem svima koji se nose s nepravdom u svakodnevnom životu i unatoč tomu ustraju u svojoj pravednosti. Preporuka za sve koji vole starije autore koji su tada, nekada davno, bili puno ispred svoga vremena…


Link za kupnju: https://www.ognjiste.hr/proizvod/anne-bronte-agnes-grey/?v=fd4c638da5f8