Izdavač: Stilus Knjiga
Ocjena: 4/5 ★★★★
Prevela: Ira Martinović
Serijal: “The Collector”, knjiga druga
Svibanj je mjesec kad on nastupa, kad nevine, čedne djevojke “spašava” prije nego se “pokvare”, a “pokvarene” kažnjava… Najnovijoj želi donijeti ruže…
O knjizi
Četiri mjeseca nakon što je eksplozija uništila Vrt, privatni staklenik u kojem u bile zatočene mlade žene poznate kao Leptiri, agenti FBI-a Eddison, Hanoverian i Ramirez još se uvijek nose s posljedicama tog slučaja i pomažu preživjelim djevojkama priviknuti se na slobodu. Zima se bliži kraju, a pred Leptirima su dugi topli dani koji će odnijeti dio boli.
Ali agentima proljeće donosi nešto drugo: povratak serijskog ubojice i sigurnu spoznaju da će još jedna mlada žena biti ubijena u nekoj crkvi, prerezana grla i tijela okružena cvijećem. Sestra Priye Sravasti jedna je od ubojičinih žrtava. Priya s majkom često mijenja mjesto boravka u nadi da će negdje moći početi ispočetka, ali kad se nađe na meti ubojice, njihov dugogodišnji lov dobiva novu dimenziju. Samo Priya može pomoći agentima da uhvate ubojicu – ako je prije toga vlastita očajnička potraga i želja za osvetom ne dovedu u smrtnu opasnost.
Moj dojam
Prva knjiga ovog serijala, “Vrt leptira” puno je napetija i drži pažnju do samog kraja. Pročitajte recenziju, jer ta knjiga nas je oduševila – “Vrt leptira”.
Ova je puno blaža, puno usporenija i totalno drugačija po stilu, radnji i pisanju od prve. I niti približno nije toliko uvrnuta…
Radnja se vrti oko Priye, sestre jedne od svibanjskih žrtava serijskog ubojice koji godinama nije uhvaćen niti je FBI blizu rješavanja njegova identiteta… Priyin otac se od tuge (i osjećaja grižnje savjesti) objesio, a majka joj je dodatno očvrsnula postavši neka vrsta (ajmo tako reći) – “pravednog sociopata” (nekoga tko pod svaku cijenu želi osvetu ispisanu krvlju, želi pošto poto smaknuće ubojice, a ne da mu se sudi i da ga se strpa u zatvor)… Priya i njezina majka su tokom posljednjih pet godina, koliko je prošlo od smrti njihove Chavi, postale jako bliske s detektivima koji rade na slučaju (posebno s Eddisonom). Ovdje sam očekivala da će možda Eddison i Priyina majka završiti skupa koliko su bliski postali… Ali nisu… (razočarani izdah)…
Iako ih je dobivala i prije, Priya odjednom i na novoj adresi počinje sve učestalije dobivati bukete raznolikog cvijeća popraćene karticom na kojoj piše Očito je da je ona ubojičina iduća meta. I ona se tome mračno veseli, veseli se susresti ubojicu svoje sestre… I presuditi mu…
“Ne znam tko je ubio moju sestru, ali znam dosta o njemu. Ubojstva mi pričaju priču.”
Ubojica nije glup. Prosječna budala mogla bi neko vrijeme bježati od zakona, ali ovaj je neuhvatljiv godinama. On ubija svaki put u drugoj saveznoj državi SAD-a. On ubija mlade djevojke jednom godišnje i ništa ne prepušta slučaju, brzini ili panici. Svaka djevojka biva nakon nasilne smrti urešena cvijećem i to je jedina stvar koja povezuje sva ta ubojstva. Neke su silovane, neke su netaknute. I on ima svoje razloge za to… Zato ga je gotovo nemoguće uhvatiti. Priya je jedini mamac koji ga može namamiti da konačno bude uhvaćen ili, kako se Priya i njezina majka nadaju, ubijen. Ovu knjigu odlikuju jaki ženski likovi i likovi su općenito u ovoj knjizi njezina suština. Ne radnja… Samo protagonisti…. Dinamika komunikacije između likova je poprilično uvjerljiva. Psihološki aspekt se oslanja na gubitak, tugu, patnju žrtava za njihovim voljenima koje su tragično otrgnuli od njih. Isto tako, knjiga kroz priču istražuje načine na koje mediji ruju po životnim tragedijama žrtava, kako ih poput lešinara zgrtaju, seciraju dijeliće njihovih života…
“Što dulje prođe između dvaju ubojstva, to je ubojica disciplinarniji, to je pažljiviji i to pomnije planira.”
Vratimo se na detektive. Rekla sam da su glavne protagonistice super bliske sa Eddisonom, jednim od detektiva. E, pa ova priča se posebno oslanja na njegovu ličnost. U prvoj knjizi, “Vrt leptira” u fokusu smo imali Victora. Pretpostavljam da ćemo u trećem dijelu serijala imati detektivku Mercedes, ali koga ćemo imati u fokusu kad dođemo do četvrtog dijela? Svih troje? Jedva čekam otkriti…
“Svibanjska čestitka ni nije čestitka, tek kartica s njihovim potpisima – podsjetnik da nisu zaboravili ubojstvo moje sestre.”
Knjiga nije kompleksna. Jako malo toga je prepušteno misteriji. U biti, jedina stvar koju autorica nije bacila na stol, zajedno s ostalim kartama jest identitet ubojice. Njega saznajemo na kraju iako indicije postoje kroz cijelu knjigu. Nema preokreta, nema turbulencija… Prilično miran triler sa ponekim kriminalističkim elementima, potpuno različit od svog prethodnika na koji se naslanja (iako ubojstva u ovoj knjizi veze nemaju s ubojstvima u “Vrtu leptira” nego je naglasak na iskustva preživjelih žrtava i već spomenuti lešinarski odnos medija naspram njih).
O autorici
Dot Hutchison autorica je romana za mlade “A Wounded Name”, temeljenom na Shakespearovom Hamletu te trilera “Vrt leptira”. S obzirom na razna iskustva koja uključuju sudjelovanje u mladim izviđačima, rad u obrtničkom dućanu, knjižari i impersonifikaciju žive šahovske figure na renesansnom festivalu, Dot je ponosna na svoj mladi duh. Dot Hutchison obožava oluje, povijest, mitologiju i filmove.
Citati
“Postoji zakon, postoji pravda i to se dvoje ponekad ne preklapaju.”
Želim pravdu, a ne samo nadu u pravdu.
“Ožiljci mogu izblijedjeti, ali ne i nestati.”
“Svijet je pun zla.”