Izdavač: Znanje
Ocjena: 5/5 ★★★★★
Prevela: Maja Klarić
Mala, crnohumorna bomba od romana o dvije sestre iz Nigerije. Starija sestra štiti svoju mlađu seku koja ima vrlo nezgodnu naviku… Naime, ona ubija svoje dečke…
O knjizi
Korede je ogorčena. Kako i ne bi? Njezina mlađa i ljepša sestra Ayoola mami pažnju gdje god da se pojavi – miljenica je obitelji, svi je obožavaju, a pogotovo muškarci koji su za nju potrošna roba. Upravo je smaknula već trećeg u nizu. I nije ju briga jer zna da se može pouzdati u stariju sestru. Korede, medicinska sestra, najbolje zna kako ukloniti svaki trag krvi, ima automobil s dovoljno velikim prtljažnikom da se u njega sakrije tijelo i beskrajno je odana mlađoj sestri koju uspješno odvraća od objavljivanja veselih slika na Instagramu kad bi zapravo trebala oplakivati “nestanak” svog dečka. Ali Korede je već dugo zaljubljena u brižnog, naočitog liječnika s kojim radi u bolnici, i sanja o danu kad će on napokon shvatiti da je upravo ona djevojka kakva mu treba. Kad se on počne viđati s Ayoolom, morat će odlučiti na čiju će se stranu prikloniti te koliko je daleko spremna ići da zaštiti ono što je izabrala – muškarca ili sestru…
Moj dojam
Ovo je nevjerojatno zabavno, pomalo divlje i mračno, ali nadasve pametno, duhovito, sarkastično i urnebesno komično štivo koje briše sivilo svakodnevice i prebacuje nas u Nigeriju da pratimo zgode i nezgode dviju osebujnih ženskih likova.
Korede
Korede je starija seka, ona radi kao medicinska sestra u jednoj bolnici gdje već duže vrijeme potajno pati za jednim zgodnim i popularnim liječnikom. Ona je poprilično antisocijalna, što nije ni čudo s obzirom na njezinu obiteljsku prošlost (i sadašnjost). Jedna jedina osoba kojoj se Korede povjerava čovjek je koji leži u komi u bolnici gdje ona radi. Njemu se ona žali, jadikuje o svojoj sestri i užasima koje joj sestra priređuje, plače mu na ramenu i olakšava dušu čvrsto vjerujući da se on nikada neće probuditi te da će on njezine mračne tajne ponijeti sa sobom u grob…
Kažu da krv nije voda, pa tako…
Korede svojoj sestri Ayooli služi kao njezina privatna “čistačica” koja uvijek uskoči i pomogne joj srediti sva sr*nja koja ona napravi. Ona joj pomaže da se riješi tijela teških frajera koje ova kokne iz hira (navodno iz obrane), da izbijeli svu krv po podovima i prikrije sve tragove…
Knjiga započinje upravo posljednjim sr*njem koje joj je Ayoola priredila i Koredinim čišćenjem mjesta zločina… Pisana je iz Koredine perspektive i doslovno uživaš leteći stranicu za stranicom…
Korede se osjeća dužnom zaštititi svoju mlađu sestru pod svaku cijenu, čak i nakon što sama počinje shvaćati u kolikoj mjeri je Ayoola poremećena i da ona nikad nije ni bila žrtva (osim u djetinjstvu dok im je otac bio živ, a to je vjerojatno ostavilo posljedice na nju kao i genetski koktel koji je vjerojatno naslijedila od oca).
Jednog dana, njezina sekica odluči posjetiti bolnicu gdje Korede radi i, naravno, odmah baci oko na doktora koji je Korede tiha patnja, i, naravno, pošto je Ayoola šarmantna ljepotica (zmija otrovnica), površni doktor baci i oko na nju… I oni završe skupa…
Veća bol od one koju Korede trpi gledajući doktora kako plazi po njezinoj opasnoj sestri, predstavlja joj to što ona najbolje zna kako svi dečki njezine sestre završavaju…
A da stvar bude pikantnija… Pasivni slušač njezinih problema budi se iz kome… I izgleda da se frajer sjeća svega što mu se Korede povjeravala…
Priča je urnebes!!! Točnije, način na koji je priča ispričana…
Jedino sam se nadala da će Korede tokom priče izrasti u malo dublji i kvalitetniji karakter, da će malo više sazrijeti i neke odlučujuće poteze povući, no to se nije dogodilo…
“Sličnost je tu – imamo ista usta, iste oči – ali Ayoola izgleda kao barbika, a ja sam nalik na vudu – lutkicu.”
“Ayoola je niska – što joj je jedina mana, ako se to uopće može nazvati manom – dok sam ja visoka preko 182 cm. Boja Ayooline kože ugodna je nijansa između kremaste i karamele, dok sam ja boje brazilskog oraščića, prije nego ga ogulite. Ona je satkana od oblina, a ja od oštrih rubova.”
Ayoola
Ayoola ubija svoje muškarce, a Korede, dakle, čisti za njom… Ayoola je prelijepa, samoljubiva, egoistična sociopatkinja koja se kroz život za sve izvlači svojim atraktivnim izgledom i naoko nevinim šarmom. Ona ne pokazuje ni zrno žaljenja, ni trunku empatije za sve što čini drugima… Ona je sirena koja šarmira muškarce samo kako bi ih potom koknula.
“Ayoola je naslijedila nož od njega (a pod” naslijedila”mislim da ga je prisvojila prije nego što mu se tijelo ohladilo u grobu).”
“Glazba trešti iz Ayooline sobe. Želim se istuširati, isprati sa sebe miris dezinfekcijskog sredstva iz bolnice, no umjesto toga otvaram vrata. Ona i ne naslućuje moju prisutnost – okrenuta mi je leđima i njiše bokovima u jednu stranu pa u drugu… Prije nekoliko dana bacile smo čovjeka u more, a gle je sad, pleše.”
Hoće li zgođušni (površni) doktor biti sljedeća žrtva njezine sestre?
Hoće li pacijent koji se probudio iz kome iznijeti svima mračne tajne dviju sestara?
Sviđa mi se način na koji je ova knjiga napisana. Sviđaju mi se likovi koliko god bili ludi, izopačeni, nerazumni i bolesni. Predstavljeni su na takav jedan komičan način da sva ta njihova patologija izgleda komično.
Ova knjiga je kombinacija osvježavajućeg soka od naranče s kockicama leda i gorke vruće crne kave. Odlično!!! Originalno!!! Apsolutno odlično!!!
O autorici
Oyinkan Braithwaite je nigerijsko-britanska spisateljica i književnica. Rođena je u Lagosu 1988. godine, a djetinjstvo je provela i u Nigeriji i u Velikoj Britaniji. Nakon što je diplomirala kreativno pisanje i pravo, neko je vrijeme radila kao pomoćna urednica u uglednoj nigerijskoj izdavačkoj kući da bi potom i sama počela pisati. Njezin je debitantski roman “Moja sestra, serijski ubojica”, osvojio nagradu LA Timesa za najbolji krimić/triler te ušao u uži izbor za nekoliko nagrada među kojima i za glasovitog Bookera
te nagradu Women’s Prize, a otkupljena su inprava za film.
Citati
“Jeste li već čuli ovaj? Dvije cure ušetaju u prostoriju. Prostorija se nalazi u stanu. Stan je na trećem katu. U prostoriji je mrtvo tijelo odrasla muškarca. Kako će prenijeti tijelo u prizemlje, a da ih nitko ne vidi?
Prvo treba prikupiti zalihe plahti.
Drugo, brišu krv.
Treće, pretvore ga u mumiju.
Četvrto, rješavaju se tijela.
Peto, izbjeljuju. “
“Tri komada, i postaješ serijski ubojica.”
“Tako on nju vidi? Kao egzotičnu ljepoticu? Tješim se saznanjem da čak i najljepše cvijeće naposljetku uvene i umre.”
“Nažalost, nečiji miris nije dovoljan razlog za otkaz.”
“Znate, muškarci su vrlo prevrtljivi. Dajte mu što želi i sve će učiniti za vas. Održavajte kosu dugačkom i sjajnom, uložite u dobre tkanine, kuhajte mu, šaljite mu hranu u kuću ili u ured. Laskajte mu pred prijateljima i budite dobri s njima, radi njega. Budite ponizne pred njegovim roditeljima i zovite ih u posebnim prigodama. Ako to budete radile, u tren oka će vam staviti prsten na ruku. “
“Strahote možda i privlače ljude, ali nikad zadugo pa je tako vijest o Femijevu nestanku zamijenila rasprava o tome u kojoj je zemlji bolji jollof (jelo s rižom).”
“Sve me više podsjeća na njega. I on je znao napraviti nešto loše i onda se ponašati kao uzoran građanin. Kao da se to loše nikad nije dogodilo. Je li to u krvi? Ali njegova krv je i moja krv, a moja je krv i njezina.”
“Pitam se kolike su šanse da je smrt neke osobe u prisustvu serijskog ubojice slučajna.”
Preporuka svima kojima je potrebno nešto urnebesno komično da se opuste od sivila učmale svakodnevice.
Link za kupnju: https://znanje.hr/product/moja-sestra-serijski-ubojica/290256
Knjiški Moljac 