Izdavač: Mozaik knjiga
Ocjena: 3/5 ★★★
Prevela: Aleksandra Barlović
Sudska drama u kojoj jedna žrtva pokušava osvetiti svoju mlađu inačicu…seks skandali, sudnica, ljudi na visokim pozicijama i igre moći…
O knjizi
Sudska drama “Anatomija jednog skandala” priča je o pokušajima izbjegavanja zakona, prikazivanja istine i krhkih emocionalnih odnosa za koje se mislilo da će trajati vječno.
James je ministar bez portfelja u britanskoj vladi i još od studentskih dana najbolji premijerov prijatelj. No osim razuzdanih studentskih dana oni dijele tajnu koja ne smije izaći na vidjelo. Kad vlast i moć Jamesu zavrte pameću, upustit će se u neopreznu ljubavnu vezu sa svojom suradnicom koja će ga optužiti za pokušaj silovanja.
Bit će to skandal koji će doprijeti do samog srca britanske vlasti.
Što će na to reći premijer i kako će na suprugovu nevjeru reagirati Sophie, njegova žena? Ali konačna odluka u rukama je Kate, tužiteljice koje je sa svima upletenima u skandal bila generacijska kolegica na fakultetu
…
Moj dojam
Želite iskrenost? Dat ću vam je…
Dakle, tema je izuzetno važna i pohvalna. To je tema o kojoj se treba progovarati, tema o kojoj treba pisati i tema koja, ja se nadam, neće postojati u doglednoj budućnosti jer, stvarno se nadam, neće više postojati osnove za nju… Da, znam da zvučim utopijski, ali zaista se nadam da nam to nosi budućnost, a ne da vrtim crnjak distopijskih scenarija…
Dakle, vraćamo se na istinu, istinu i samo istinu…
Istina je da mi se knjiga nije svidjela. Uopće. Ne zato što sam muško, ne, baš naprotiv, ja sam svim srcem uz žene, nego zato jer… Otkud da počnem? 🤔 Ima više toga…
Ajmo redom…
1. Likovi su plošni da ne mogu biti plošniji. Doslovno me bolio kikiriki što će se dogoditi kojem liku, jer su totalno jednodimenzionalni, bezvezni, dosadnjikavi i u cijeloj priči nisu narasli ni milimetar. I da, previše ih je. Zaista ih je pre-previše.
2. Iako je tema priče pohvalna, ideja fabule odlična, sam način pisanja je, nažalost, konfuzan, krut i meni osobno, odbojan. Teško mi ne bilo pratiti tu jednoličnost, oštrih rubova i strogo definiranih boja bez mogućnosti uživanja u suptilnijim nijansama. Sve je nekako hladnjikavo, lišeno emocija. Ne sviđa mi se cupkanje po više perspektiva raznoraznih likova cijepljenih od empatije i morala (ma bilo kakvih dubljih osjećaja) i to preskakivanje iz prvog lica (glavna protagonistica) u treće (svi ostali) . Naporno, a jednolično u isto vrijeme. Način pisanja autorice, zaista mi je krajnje zbunjujuć i često sam se uhvatio u zijevanju.
4. Nemojte me zakucat na križ, ali smatram da ništa nije ili crno ili bijelo, između tih dviju boja je cijela jedna paleta sivih nijansi. Isto tako ne smatram da bi trebalo da autorica toliko naginje na jednu stranu (u ovom slučaju žensku), jer iako sam svjestan da ima mnogo muškaraca budala i da su većina njih krivi za raznorazna zlodjela, isto tako sam svjestan da ima i onih jadničaka koje su zle žene lažima i manipuliranjem strpale iza rešetaka time im oduzimajući osnovno ljudsko pravo, pravo na život na slobodi. I to možda iz osvete, pakosti, ljubomore… Mnogi muškarci su, nevini, potrošli svoj život guleći kazne “za silovanje” koje nisu počinili. Nemojte me krivo shvatiti, ja sam prvi za sva moguća prava žena, samo kažem da je bitno naglasiti da ništa nije crno-bijelo i da nisu svi muškarci debili, kao što nisu ni sve žene svetice. A ova knjiga trpa sve u dva koša: muškarac = krivac, ljiga i žena = žrtva, prevarena, sirota, traumatizirana
No vratimo se radnji i glavnoj protagonistici…
Je li Kateina privatna bol jača od njezina profesionalnog rasuđivanja?
Hoće li iskoristiti priliku da se osveti Jamesu Whitehouse-u, muškarcu koji ju je silovao u mladosti?
“Nikad nije otkrila ime svojeg silovatelja, a njezina izrazita privatnost sada bi to mogla objasniti.”
Kate posjeduje osobinu nesmiljenosti, tvrdoglavosti i nemilosrdnosti.
“A tad pomišlja na svoju najdražu prijateljicu; na Kate, i na to kako, ako izgubi, neće izgubitu samo iznimno istaknut slučaj. Izgubit će i mogućnost da osveti vlastito silovanje, da uništi njega kao što je on zamalo uništio nju.”
Ako ne volite sudnice, emisije i serije o suđenjima, odmah da vam kažem, preskočite ovu knjigu…
“Njezina metamorfoza se nastavila. Kosa, koju je bila ošišala netom prije odlaska na Oxford, ponovno je izrasla i tijekom godina postala svjetlija, a sredstvo za posvjetljivanje, koje je Manda velikodušno nanosila toga prvog ljeta, zamijenili su pramenovi koji su bili toliko prirodni da su se sami nhezina majka i sestra sjećale kako nije prirodno plavokosa. Smanjila se: one problematične grudi i trbuh ispupčen ispod njjh rastopili su se, a tijelo joj je stanjeno, obuzdano i kontrolirano utezima i trčanjem. Rat s tijelom nije prestajao: borila se protiv svoje meke podatnoati i nepotrebne seksualne privlačnosti sve dok nije postala gotovo androgina; dok nije izgledala maleno i opasno. Bujne, gotovo spojene obrve počupala je i dotjerala, a kako je bila sve tanja, na njezinu licu pojavile su se jagodice: visoke, izrazite i upadljive, dok su njezini nekoć bucmasti obrazi nestali, a lice joj je postalo srcoliko. “
Kateina bol zbog traume silovanja koju je doživjela kao mlada cura ostavila je trajne posljedice na njezinu psihu i odigrala ogromnu ulogu u formiranju njezine ličnosti. Ono što je taj čovjek uradio njoj u cvijetu njezine mladosti još uvijem otrov pušta u njezinu već ozbiljnije odraslu dob, rane su još uvijek svježe iako je to trebala u tolikom vremenskom periodu već odavno preboljeti… Kate nije sposobna osjećati sreću iako se silno trudi da se usreći. Teško joj se opustiti i uživati u svakodnevnim sitnicama…
“- Ja nemam kćer i nikada je neću imati – kažem. – Ali, djevojka koja sam bila – ona naivna studentica, idealistica i djevica silno uzbuđena zbog života – je djevojka koju želim osvetiti, djevojka kojoj želim pomoći.”
I za kraj…
Dajem joj mršavu trojku, doslovno mršavu da ne može biti mršavija i to samo zato jer mi je ipak bolja od Bernadette. Moja poruka i pouka iz ove priče je, da još jednom sumiram, ono što u priči nije rečeno: Nije sve uvijek crno-bijelo. Postoje muškarci koji su pokvareni. Ali postoje i zle, prepredene žene. Toliko o tome.
O autorici
Sarah Vaughan studirala je engleski jezik na Oxfordu, a potom je postala novinarka. Nakon obuke u agenciji Press Association, jedanaest je godina provela u Guardianu kao novinarka i suradnica za pitanja zdravlja i politike. Taj je posao napustila pa počela raditi samostalno i pisati prozu. Rezultat je Umijeće pečenja naslijepo te još osam drugih. Godine 2016. uslijedio je roman Farma na kraju svijeta. Roman Anatomija jednog skandala objavljen je u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Američkim Državama te je preveden na dvadeset i jedan jezik.
Sarah živi nedaleko od Cambridgea sa suprugom i dvoje djece.
Citati
“Beskućnici posjeduju razvijenu vještinu nevidljivosti ili ih mi vješto činimo nevidljivim: odvraćamo pogled od njihovih maslinastozelenih vreća za spavanje, od njihovih sivih lica i zapetljane kose, od njihovih tijela zabundanih u prevelike pulovere i od njihovih jednako mršavih vučjih hrtova, dok žurno prolazimo pokraj njih prema zavodljivom blještavilu Covent Gardena ili kulturalnih divota južne obale.“
“Pogledajte izbjegavanje poreza – ili utaju, kako bi se moglo nazvati ako bi počinitelj bio netko kome nije na raspolaganju usluga vještog računovođe. Doima se da peh – ili nedostatak oštroumnosti – bogate ne slijedi tako revno kao siromašne.”
“Poigrava se lančićem oko vrata, dodiruje svoje ključne kosti na vrhu rebara, osjeća svoju krhkost i tada zamišlja slojeve mišića koji bi mogli postati čvršći i jači, stežući njezino tijelo u čvrst zagrljaj.”
Preporuka ljubiteljima emisija i serija gdje se radnja vrti oko suđenja okrivljeniku nekog prekršaja. Ja nisam uživao, ali možda je to vaš “cup of tea”.
Link za kupnju: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/anatomija-jednog-skandala/
Knjiški Moljac 
Jedna misao o “Anatomija jednog skandala ★ Sarah Vaughan”