Izdavač: Naklada Fragment
Ocjena: 5/5 ★★★★★
– TOP KNJIGA –
Anđeli kao ljudolika stvorenja u kožnim mantilima, pàli na porocima čuvajući one koji su zastranili… Izopačeni ljudski svijet. Zlo u sjenovitim ulicama koja potiče zlo u ljudima… Ili je obrnuto?
Čeka vas…
Bura emocija, prozračnost riječi, snaga jednostavnosti i lirske ljepote. Ekstatička igra riječi u punoj snazi svoje savršenosti. Ekstaza koja sa sobom nosi izvjesnu dozu uznemirenosti izazvanu bolnom istinitošću dramatičnih i tragičnih opisa ljudske prirode.
O knjizi
“Dekas AngelOS” je postmodernističko i nadrealističko prozno djelo, nastalo pod utjecajem Borgesa i našega fantastičara Stjepana Čuića. Navedeno djelo zbir je deset priča bogatih kolektivnom i socijalnom problematikom, ali i intimnim promišljanjima o svim sferama Čovjeka kao takvog, njegovih vrlina i mana. Anđeli, kao duhovna bića koja se pojavljuju u religioznim kontekstima, ovdje su bliski ljudima, kontaminirani njihovim lošim navikama, brigama i manama. Postali su podložni porocima u izopačenome ljudskom svijetu: puše cigarete, piju alkoholizirana pića… I pali su anđeli u pričama, oni Zli, autorica ih naziva Drugi, nazvani po ljudskim manama: Oholost, Srdžba, Požuda…Zbivanja su u zbirci priča umotana u tamnogustu atmosferu krvava učitelja čovječanstva (rata). Ljudi su pretvoreni u masu, depersonalizirani, ne shvaćaju što žele…Radnja je smještena u Osijek i žarišna mjesta Osijeka koja će stanovnici toga grada sigurno prepoznati, a oni koji ondje nikada nisu bili, poželjeti posjetiti.
Moj dojam
Evolucija ljudi ne teče po automatizmu, već je plod ukupnih aktivnosti čovjeka. Mi smo ti ljudi, ti umjetnici, ti stvaraoci i ti rušitelji koji oblikujemo ovaj svijet i koji na najizopačeniji način od pamtivijeka iskorištavamo slobodnu volju i svijest koja nam je darovana… Mi smo ti koji smo odgovorni za ovaj svijet i carstvo svih drugih bića u njemu. Mi smo ti koju moraju preuzeti palicu odgovornosti, a ne čekati da netko dođe odozgo i zamahom čarobnog štapića stvori Eden iz pakla koji smo sami stvorili. Pasivnost i destrukcija vode samo u propast. A mi smo čista definicija pasivnosti, punokrvna definicija destrukcije.
Autorica je ovu problematiku maestralno istkala u zbirku kratkih priča o anđelima čuvarima, krilatim višim entitetima koji su poslani kako bi čuvali bedaste ljude da se skroz naskroz ne unište, da bi spašavali bedake koji su zastranili, one koji su se predali i one koji su na putu prema paklenim atomskim sferama duha.
Ti anđeli nisu sitni dječaci zlatnih loknica i bijelih pernatih krila niti su besprijekorne figure čistote. Naprotiv, oni su pijani i grubi, tužni i usamljeni ljudoliki u dugim kožnatim mantilima, ispod kojih pogrbljuju svoja zakržljala krila, iznutra umorni, stresom izjedeni, pritiskom iznureni… Kažu da je istinita ona: “S kim’ si, takav si.”
U ovom slučaju to je više nego točno. Oni piju, oni puše, oni, isto kao i ljudi, zastranjuju u svim aspektima…
Bura emocija, prozračnost riječi, snaga jednostavnosti i lirske ljepote. Ekstatička igra riječi u punoj snazi svoje savršenosti. Ekstaza koja sa sobom nosi izvjesnu dozu uznemirenosti izazvanu bolnom istinitošću dramatičnih i tragičnih opisa ljudske prirode.
Knjiga je ovo za istinske zaljubljenike u filozofiju, misticizam, okultno, onostrano i sve one kojima treba jedan dobar ogled, jedan detaljima bogat, mikroskopski pogled na ogoljelu do kosti, ljudsku destruktivnost.
Autorica plete likovima sudbine kroz niz zasebnih, iako međusobno povezanih priča jednim, nadasve profinjenim stilom koji nam omogućuje sasvim drugu, bolno atmosferičnu dimenziju čitanja.
Ova knjiga se nalazi stepenicu više iznad konvencionalne literature i tuče ravno u najfinije slojeve čitateljeve svijesti.
Beskraj pretočen u nadu isčitanu između finoće riječi…
Sjaj koji se nazire u tami…
Mudrost nevinosti pred kojom i anđeli padaju na koljena…
Simisao besmisla…
Riječ koja je tijelom postala…
U beskraju bez kraja…
Ova knjiga otvara svoja vrata prema vama u onoj mjeri u kojoj joj vi to dopustite.
Zaista, ništa ne pada sa nebesa. Za sve je potreban veliki trud, vrijeme i poniranje u dubinu riječi, kao i isčitavanje onog beskraja između redova.
Međuzavisnost krilatih entiteta i ljudskih prilika okosnica je ove knjige. Ljudske sudbine anđele vezuju za niže, materijalne i teretom grijeha opterećene, ljudske razine.
Mnogi od tih anđela, kao uostalnom, i mnogi ljudi, nisu spremni za taj pakleni oganj što Zemljom se zove. Nemilosrdni, inficiran materijalnošću koja gasi svaki oblik ljepote…
Međuzavisnost je temelj ovog svijeta. Međuzavisnost sudjeluje u izgradnji mudrosti, intuicije i empatije.
Mudrost je čista poezija, a Ana-Marija je napisala ovu knjigu najfinijom poetičnošću.
Duhovni razvoj nije statična kategorija. Onaj tko stagnira u širenju svog polja znanja, taj otupljuje. Želiš li biti bistra rijeka koja teče ili mirna mutna bara, na tebi je.
Postoji samo jedna stvarna moć na ovoj ravni, kao i na svim drugima u nepreglednim i koncentričnim bespućima Beskraja, a to je moć dobrote. Pravednici su, oduvijek bili, pobjednici i jedini gospodari svega. Zlo, sve dok postoji, potvrda je apatije, stagnacije, pasivnosti i nerada. Neprekidno kretanje jedan je od vječnih zakona sveukupnog poretka, jedan od primarnih zakona života… Poput čovjekovog disanja očituje se posvuda, u beskrajnom privlačenju i odbijanju. Svaka akcija uzrokuje reakciju. Svaka reakcija proporcionalna je akciji koja ju uzrokuje.
U nazočnosti vječnoga reda ili poretka, to zlo je suštinski prolazno. U nazočnosti apsolutnog reda, zlo je relevantno. Patnja nije zlo. Patnja je posljedica i, gotovo uvijek, lijek za zlo. Ljubav je najjače oružje, dato, kako anđelima, tako i ljudima. Ljubav je nježno nasilje spram mržnje…
I tako imamo završno poglavlje ove knjige umotano u sigurnosnu mrežu nade u trijumfalnu pobjedu, dobra nad zlom, ljubavi nad mržnjom, anđelima nad zlim “Drugima”. Ako se nasiljem borite protiv nasilja, ovjekovječit ćete ga. Zar zlo, kao i svaka bolest, ne nastaje prvo u umu i srcu čovjeka? Ovom problemu ljudoliki anđeli pristupaju simboličnim uklanjanjem “bolesnih organa” i njihovim temeljitim “čišćenjem”.
Knjiga me zaista osvojila. U svojih, tako značajnom brojkom ovječenih 144 stranica, ovo je pravo malo nadrealističko remek djelo.
Želite li se družiti s griješnim anđelima, želite li upoznati melankoličnog Davida, živahnog Ivana i mudru Rebeku? Želite li čitati nešto posebno? Izokrenuti poredak riječi, bitka Dobra i Zla… Steampunk atmosferičan Kraj…
Ono što nam ova knjiga poručuje između redova jest sljedeće:
Ne zadavaj glavobolju svom anđelu čuvaru. Nemoj od njega napraviti ovisnika i alkosa. U tebi je lijek za sve tvoje probleme. Zagledaj se u sebe. Pogledaj što je to dobro u tebi, pa se potrudi da to bude još jače, još bolje… I pogledaj što je to loše u tebi, pa ga postepeno smanjuj… Njeguj ljubav u srcu i širi ju poput parfema na sve oko sebe, njeguj ju poput najfinije ruže i nedaj korovu da zaposjedne tvoj um i tvoje srce.
O autorici
Ana-Marija Posavec baranjska je književnica, rođena u Osijeku 3. svibnja 1990.
Rano djetinjstvo provodi u Osijeku, a školovanje nastavlja u baranjskom gradiću imenom Beli Manastir. Nakon gimnazijskih dana, na Filozofskom fakultetu u Osijeku studira Hrvatski jezik te postaje učiteljicom. Obranivši diplomski rad, nastavlja sa studiranjem na poslijediplomskom doktorskom studiju Književnost i kulturni identitet na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Trenutno priprema doktorsku disertaciju o suvremenom hrvatskom romanu s temom Domovinskoga rata i pamćenju u književnosti. Stručne, pregledne i znanstvene radove o književnosti objavljuje u mnogim časopisima; teorija književnosti, povijest književnosti, suvremene interdisciplinarne studije o književnosti, zajedno s mnogim djelima domaćih i inozemnih autora te književna kritika, uz učeničke lektire, testove i usmeno ispitivanje njezina su svakodnevica.
Do 2020. godine objavljeno joj je nekoliko književnih djela; romani Prokletstvo ratnika I i II, Vincent, psihološka horor-novela Čelist, zbirka priča Amori et Dolori Sacrum, zbirka pjesama Duelizmi u suautorstvu s baranjskim autorom Dinom Pletikapićem.
Ana-Marija se na književnoj sceni književnim djelima pojavila davne 2006. godine, a osim objavljivanja dužih proznih vrsta, kratke priče raznolike tematike i poeziju koja joj se, kako kaže, zalomi, objavljuje na mnogim književnim portalima i online časopisima. Mnoge priče objavljene su joj i u osječkoj Književnoj reviji.
Dekas AngelOS predstavlja zbirku priča u kojoj je, kako tvrdi, željela združiti čuićevsko i borgesovsko nasljeđe, anđeosku fantastiku prožetu nadrealističkom socijalnom tematikom i aktualitetima u bijelo-plavom Gradu (Osijeku), ističući filozofske misli, obična životna promišljanja, ponašanja ljudi te promatrača im – neobičnih krilatih stvorenja; opisati koegzistenciju anđela i onih Drugih. S nakladom Fragment ugovor o suradnji potpisuje 2019. godine, suradnja se nastavlja tijekom 2020., iako je koronarna situacija početkom godine usporila objavu zbirke. Dekas AngelOS po prvi puta objavit će joj, u postkoronarnom razdoblju, naklada Fragment, u lipnju 2020.
Zapratite ju:
Citati
“Stotine si godina na ovoj zemlji, a dalje se čudiš urođenom genetskom budalizmu ljudskog kretenizma.”
“Slobodna je volja oduvijek njegovala ambivalentnu narav, ponajviše ona ljudska. Zbog nje i zbog određenih ljudskih odluka, nebeska su bića poslana čuvati one što su najviše zastranili; one koji se iz svoga čemera i jada ne mogu iščupati sami, ali i sve one ostale – što griješe svaki dan i liježu bez kajanja.”
“Težak je taj ljudski svijet, ljudski život. No što će, jadni… moraju ga živjeti.”
“Držala je u rukama šalicu s čajem od metvice. Promatrala je mutnu rijeku što ljubi unutarnjim vibracijama i fluidnom površinom Promenadu…”
“I dalje tvrdim da koliko god ljudi učili, specijalizirali se u nekim znanjima, mislili da su pametni, davali godine života fakultetu i znanosti, postali stručnjaci u nečemu – ako uopće, naravno: zatupljuju na emocionalnim razinama i ne znaju na kraju što žele, što ih čini sretnima. Kad shvate što treba napraviti, e onda im opet treba cijela vječnost da se pokrenu. A vrijeme, kao što i sami znate, samo teče. I teče. Nikoga ne čeka.”
“Trošilo ju je onih problematičnih sedam na daljinu, dok se cijela davala u mentalna savjetovanja i zauzdavanje niskih ljudskih nagona. Znala je, čak i oni njezine vrste imaju svoj vijek trajanja u tih, ponekad nepunih stotinu godina služenja na zemlji.”
“Nisi ti kriv, dušo moja, ona bi to napravila bez obzira na tebe. Kupovao si joj vrijeme tako što si se o njoj brinuo… Zato im i jest dana slobodna volja. I ona je dovoljno zafrknuta takva kakva jest, a da ju nemaju, svi bi ljudi bili jednaki. Naštimani. Robotizirani, ako ćemo modernim terminima… Vjeruj mi, svaki dan oni svojevoljno izabiru kako će ga proživjeti, odabiru hoće li biti dobri ili zli.”
“Ljudi ne preuzimaju odgovornost za svoje postupke, željni su moći, previše loču, seksaju se bez razmišljanja i zaštite, iz dana u dan vode ih samo nagoni; ubijaju ili sebe ili jedni druge…”
“Svjetlije i tamnije sjene, uz još poneke pripadnike krilatih, kretale su se užurbano, svaki svojim večernjim poslom, s jedne i s druge strane obale Drave…”
“Nitko od krilatih nije imao pravo ukazati se čovjeku pred očima…”
“Znala je koliko određene ljude s jakom duševnom inteligencijom pogađaju sve promjene, uglavnom umjetnike, proizvoditelje priča, pjesama i drama, proizvoditelje umjetnine riječima, bojom, kamenom…”
“Moraš praštati… Najprije sebi… Onda i ostalima…”
“Joj, Bože… pa ta će mladost prolupati… Svi će odreda prošvikati… Prokleti kompjuteri… Treba živjeti! Joj, joj…”
“Svi ste vi ljudi, u svome bitku, baš jednaki.”
“Sumornost duša u dobu koje pruža i uzima sve, plašilo je ne samo njega, već i ostale koji su prisegnuli ljudski rod (o)čuvati, kakav god on bio, u što god se pretvorio.”
“Uzdahnuo je meki prosinački zrak, hladnoća mu je milovala unutrašnje stijenke pluća naizgled ljudske ljušture.”
“Molio je, dok je zlo nad Gradom bjesnjelo, Boga Oca za vojnike koje je čuvao na bojištu, ali i za sebe – da mu anđeoska svijest ostane neokrnjena ratnim strahotama. Ples mu se Drugih u kovitlanju razaranja onoga što je s ljubavlju građeno – od čovjeka rođenjem i odgojem do zgrada, trgova i parkova – tad još više zgadio.”
“Na križanju Reisnerove i Radićeve, stajala je zamrznuta u vremenu i prostoru hiperosjetljiva, pod nemilosrdnom rukom prolaznosti već načeta gotička vila; nekoć ljepotica grada iz devetnaestoga stoljeća.”
“Svake godine, iznova, vjerna je bila zraka zlatnoga sunca. Takvoj zraci, s koje se smiješi Otac, i David se volio nadati, volio je o njoj maštati – želio je znati što osjeća i kako razmišlja Taj koji promatra slobodnu volju Čovjeka.”
“Entitetski, antimaterijski karakter božanskoga otjelovjenja nije bila prisilna transformacija. Nikako. Tako je stajalo u Sedmoknjižjima, od početka stvaranja.”
“Problematika moći fotografa ponekad se mogla izjednačiti s moći sistema… jer je, zabilježeno u fotografskom kadru moglo iznijeti ili izokrenuti istinu.”
“Otkucalo je umalo jedanaest s noći – kobni sat. Kroz božansku leću, promatrala je Druge bez maski i u paralelnom svijetu Osijek je zračio ružnom, blatnom zelenom bojom. Demoni su širili vonj truleži kojemu ni zima nije uspjela stati na kraj…”
“Jačeg pojačivača, jačeg opijata od razvijanja ponosnih krila zrakom nije u posljednje vrijeme imala prilike unijeti u posuđeno, antimaterijalno tijelo. Nakupina mudroati i znanja, filozofija i umovanja, učine joj se u tom trenutku sasvim sporednima.”
Ova knjiga nije za svakoga, da se odmah razumijemo. Iako je mi svrstavamo u kategoriju” Top Knjiga”, ona nije jedna od onih koje bi se mogle svima svidjeti. I zato… Preporuka svima onima koji osjećaju da bi im ova knjiga, nakon mojih opširnih izlaganja, mogla kliknuti…
Link za kupnju: https://nakladafragment.com/knjige/knjige/dekas-angelos-ana-marija-posavec/
Knjiški Moljac 