Izdavač: Planetopija
Ocjena: 5/5 ★★★★★
Prevela: Suzana Szabo
Divna knjiga koja otvara um, grije srce i pruža nadu i utjehu.
O knjizi / O autorici
Laura Lynne Jackson, autorica bestsellellera Svjetlo Između Nas i k tome još certificirani medij, donosi nam svoju drugu uspješnicu, i to ovaj put u hrvatskom prijevodu – Znakovi!
Laura posjeduje nesvakidašnju moć – sposobnost komunikacije sa preminulima i prenos poruka iz svijeta mrtvih, poruka ljubavi i izlječenja, sve u namjeri da u žive usadi dublje razumijevanje povezanosti dvaju svjetova. Iako su njene sposobnosti iznimne, nisu posebne ni unikatne već pripadaju svim ljudima koji ih se usude potražiti– što je temeljna premisa ove knjige!
Svaka osoba može razumjeti tajni jezik svemira, tajna je u tome da svoje srce održimo čistim i otvorenim za primanje signala koje nam neprestano šalju Bog i naši voljeni sa druge strane vela. Kako učimo tražiti i prepoznavati znakove sa druge strane, počet ćemo pronalaziti smisao ondje gdje je prije bila samo zbunjenost, počet ćemo vidjet svjetlo u mraku. Možda ćemo odlučiti promijeniti putove, početi tražiti ljubav, sreću, i živjeti život na potpuno novi način koji nam je dosad bio nepoznat.
Kroz Znakove, autorica razotkriva misterij koji se krije iza vela svakodnevnice i čini ga dostupnim svima koji ga usude potražiti.
Njene priče povezuju iskustva ljudi koji su doživjeli nadnaravna iskustva i slučajeve neobjašnjivih sinkroniciteta u koherentnu i smislenu priču; priču koja će vas poticati i inspirirati da sami počnete tražiti svjetlo u tami i gradite osobnu vezu sa Bogom i univerzumom.
Moj dojam i detaljnije o knjizi
Svi smo mi listovi na raznim granama istog drveta.
Ako uzmete ovu knjigu s namjerom da ju pročitate, morate biti potpuno otvorenog uma. Morate biti prazna šalica spremna da je se napuni čarobnim napitkom koji donosi nadu i koji preplavljuje organizam utjehom.
Tajni jezik svakodnevno postoji svuda oko nas. Taj nam jezik pomaže da razumijemo neke od dijelova svijeta koji nas najviše zbunjuju. Pomaže nam da shvatimo zašto nam se određeni ljudi pojavljuju u životu. Pomaže nam da vidimo smisao tamo gdje je prije bila tama ili zbrka. Pomaže nam nositi se s gubicima. Pomaže nam znati da smo zaštićeni i voljeni više nego što ikada možemo proniknuti u to. Također nas uči da smo svi međusobno dio tkanja života. Jedni s drugima tvorimo čarobnu tapiseriju smisla, ljubavi i praštanja, nade i svjetla. Pripadamo jedni drugima. Naši su odnosi ovdje na Zemlji itekako važni i nastavljaju se nakon tjelesne smrti.
Ljubav je neraskidiva spona.
Razumijevanje tajnog jezika univerzuma pomaže nam ići prema našem najvišem putu i uvjerava nas da nismo sami. Nikada.
Volite li kolibriće?
Meni, a i autorici oni su zaista draga i čudesna stvorenja. Jeste li se ikad zapitali kako nešto tako sićušno može izazvati takvu sreću i radost? Kolibrić u prosjeku teži manje od tri grama. Ali u tom sićušnom paketu dolazi golema eksplozija čarolije. Jeste li znali da kolibrići postoje već 42 milijuna godina? I da srce kolibrića ima više od 1200 otkucaja u minuti? To je približno 20 otkucaja u sekundi! Svojim malim krilima kolibrić može zamahnuti do 90 puta u sekundi! Zbog toga je kolibrić jedina ptica koja vrlo dugo vremena može lebdjeti na jednom mjestu. Stoga, kad opazimo kolibrića, obično ga možemo jako dobro vidjeti – jer kolibrići se vole zaustaviti, pozdraviti nas i zadržati se neko vrijeme. “Kolibrići ljudske misli prenose odavde onamo”, kaže jedna astečka uzrečica.
I evo istine. Jednom kad otvorite svoj um i srce percepciji ovog tajnog jezika, posvuda ćete ga vidjeti. Posvuda.
Krenite u šetnju i gledajte svijet oko sebe: stabla i kuće, nebo i oblake, automobile i ulične znakove, ljude koji prolaze. Kad na trenutak svoj život usporimo i istinski doživimo ljepotu i prizor svijeta oko sebe – kad dosegnemo puniju svjesnost – lakše spoznajemo kolikobsmo blagoslovljeni.
Ali što ako, dok dobro gledamo sve oko sebe s punom svjesnošću, zapravo ne vidimo sve? Što ako vidimo samo dio onoga što je stvarno oko nas? Što ako nam izmiče cijela jedna razina stvarnosti? I što ako, jednostavno otvarajući svoje srce i um jednom novom vokabularu viđenja i razumijevanja, počinjemo prepoznavati daleko širu sliku? Što ako svijet iznenada postane veličanstven tapiserija veza i znakova i svjetlosti i ljubavi, utkanih u uobičajeno tkanje života na koji smo navikli?
“Znak je poruka koju nam šalje univerzum.”
Univerzum je termin za Božju energiju, za sveobuhvatnu silu ljubavi koja nas sve povezuje i čiji smo svi dio.
Druga strana je mjesto gdje naši voljeni odlaze kad preminu. To su nebesa o kojima mnogi ljudi govore. Druga strana naš je istinski dom. To je mjesto na koje ćemo se svi jednog dana vratiti.
Kad odbacimo svoja tijela, svi postajemo dijelom iste univerzalne životne sile – golemog vrtloga svjetlosti, ljubavi i energije.
Evo jednog jednostavnog primjera… Od čega je napravljen stolac?
Dakle, stolac može biti napravljen od drveta, plastike, metala ili bilo kojeg čvrstog materijala.
Ali, od čega je stolac zaista napravljen? Od čega je drvo? Plastika? Metal? Sve je to od neke materije, što je znanstveni naziv za sve što ima masu i volumen. Svaki fizički objekt je materija.
Ok, ali od čega je materija?
Sva se materija sastoji od atoma. A sami atomi sastoje se od čestica koje se nazivaju protoni, elektroni i neutroni. Protoni i neutroni sastoje se od kvarkova i gluonima… Možda postoje i manje čestice, ali one još nisu otkrivene. Međutim, ono što znamo jest da je osnovno svojstvo svega toga – materije, atoma, protona, elektrona i kvarkova – isto. To je svojstvo – energija. Znanstvenici koji proučavaju kvantnu fiziku vjeruju da je sva materija energija, da sami atomi nisu ništa drugo nego polja električne energije u neprestanom vrtloženju.
“Masa i energija su samo različite manifestacije istoga”, napomenuo je Einstein 1948. godine. Sve što možemo vidjeti ili zamisliti, cijeli univerzum, jest energija. A to znači da su stolci zapravo napravljeni od energije.
Možda nam izgledaju kao da su čvrsti i nepomični, ali zapravo se sastoje od sićušnih atoma koji se neprestano vrte i vibriraju u tornadu energije. Stolac, dakle, nema stvarnu fizičku strukturu jer se atomi ne sastoje od ‘fizičke’ tvari. Struktura samig atoma nevidljivo je polje energije.
A to dovodi do zaključka da smo u mi napravljeni od energije.
Mi nismo samo tijela niti smo tijela s dušama, mi smo duše s tijelima.A naše duše nisu ništa drugo nego – energija.
Zato što se sastojimo od energije, mi i emitiramo energiju. I tako utječemo na ljude oko sebe.Možda se pitate kako možemo vjerovati da je znak uistinu znak, a ne samo puka koincidencija?
Švicarski psihoanalitičar Carl Jung skovao je termin sinkronicitet kako bi opisao naizgled smislenu slučajnost. Junga je fascinirala ideja da događaji u našem životu nisu slučajni, već da izražavaju stvarnost da smo svi mi dio dubljeg reda – ujedinjujuće, univerzalne moći koju je nazvao unus mundus, što na latinskom znači ‘jedan svijet’.
U svom životu sami odlučujemo što ti sinkroni događaji – te magične slučajnosti – znače nama. Jesu li slučajne? Ili su to znakovi? Sve se na koncu svodi na vaše vlastito uvjerenje.
Priče koje su utkane u ovu divnu knjigu govore o ljudima koji su otvorili svoje srce i um i otkrili predivan novi način gledanja svijeta oko sebe. Autorica je u ovoj knjizi iznijela brojne priče ljudi s kojima se susretala, a sama kaže da je mogla podijeliti još tisuću priča.
“Znakovi su posvuda, svaki dan. Ne mogu ih ne primijetiti.”