Izdavač: Vorto Palabra
Ocjena: 4/5 ★★★★
Prevela: Snježna Husić
Smrtonosni virus pokosio je svijet… Pandemija epskih razmjera ostavila je izgladnjele životinje i ljudsku djecu na životu… No, čim djeca dosegnu spolnu zrelost, virus koji im neaktiviran čuči u tijelu će i njih pomesti..
Kroz formu romana distopije ili moderne apokalipse, Ammaniti nam predstavlja svijet bez budućnosti, paradoks života u kojem ni preživjela djeca ne nose svjetlo nade i bolje budućnosti, sputana unaprijed ograničenim vijekom trajanja.
Ammaniti je majstor spajanja nespojivog. Istovremeno blistava i nježna, zastrašujuća i napeta, Anna je priča o ljubavi i osamljenosti; poziv na humanost i ljudskost.
O knjizi / Moj dojam
Anna Salemi djevojčica je rođena u Palermu 2007. godine kad je svijet još bio normalan. Nakon nekog vremena dobila je malog brata Astora.
No, iz Belgije je stigao smrtonosni virus koji je pomeo Anine roditelje, kao i ostatak svijeta. Televizijski programi su zabranjivali izlaske iz kuće. Proglašeno je izvanredno stanje. Ali uzalud. Svi su bivali zaraženi. Muškarci i žene. Mali i veliki. Zaražena su i djeca, ali po njih, dok ne dostignu spolnu zrelost, nema nikakvih posljedica. Čim žensko dijete dobije prvu mjesečnicu i čim muško dijete uspusti prvi ejakulat, virus se aktivira u njihovim tijelima.
Prvo se pojave crvene mrlje po tijelu, pa kad virus nabuja, povisi se temperatura tijela, pojavi se kašalj, teško se diše, bole svi mišići, a u nosnicama i na rukama izbiju kraste.
Kad dostignu određenu dob, virus ih ubije.
Zbog virusa na svijet ne mogu doći nova djeca i ljudska vrsta osuđena je na izumiranje.
Preostala djeca ovog apokaliptičnog svijeta grupiraju se u klanove, divljaju i pustoše sve pred sobom. Preživljavaju kako znaju i umiju.
Nema struje, internet je pao, nema transporta, hrane je sve manje. Gradovi su pusti. Ceste su puste. Svijet je utihnuo. Nema više televizije, glazbe, telefona ni friždera. Izgladnjele, preostale životinje bore se za svaki komadić hrane. Djeca počinju uviđati važnost vatre. Žive po danu, spavaju noću, kao i životinje. Bez struje, vrijeme se nekako produljilo… Rastezalo…
Nakon smrti roditelja, Anna je potonula u usamljenost tako bezgranično tupu, ali iz te apatije uspjela se izdići i pustiti život da teče kroz nju dok ga još ima. Čula je priče da je jedan odrasli ili kako ih u knjizi nazivaju djeca – “Veliki”, preživio. Ona u to ne vjeruje, jer je virus nemilosrdno pobio sve velike koje je ona znala, ali ipak u njoj je tinjala nada. Nada da su možda ipak pronašli lijek. Hrane i pitke vode je sve manje. Svijet je bio pun šoldi, ali novac više ne vrijedi ništa.
Diljem zemlje bjesne požari.
Anna tumara rodnom Sicilijom u potrazi za hranom, brine se o sebi i svom bratu i zajedno s drugom djecom bori se za opstanak. Annin život na neki način prokazuje krhku realnost našeg doba i neodrživ sustav vrijednosti svijeta koji polako ide svome kraju. Ammanitijeva zamišljena distopija današnjem čitatelju neće biti previše apstraktna. Djelići radnje u mnogima bi od nas mogli potvrditi i neke vlastite strahove i bojazni pred prekretnicom na kojoj se čovječanstvo danas nalazi.
Iako je, više manje, ovo klasičan koncept distopije i sve već viđeno u raznim apokaliptičnim romanima i filmovima, ipak je na neki način zastrašujuće čitati ovako nešto u ovakvim okolnostina kada je naš svijet zaista pokosila pandemija smrtonosnog virusa. Dodajmo tome da je knjiga napisana 2017., a da je pandemija u njoj smještena u blisku budućnost, tj – 2020. godinu.
Početak knjige mi se nikako nije svidio, a svi koji čitaju naše recenzije, a pročitali su ovu knjigu, znaju i zašto. Naime, ekstremno sam protiv svakog oblika zlostavljanja životinje u bilo kojem obliku, uvjetima, literaturi, filmovima… Dakle, dio s psom na početku totalno dislajkam, ali to se popravilo nešto kasnije u knjizi, tako sa – lajk, ipak.
O autoru
Niccolò Ammaniti (1966.) rođen je i živi u Rimu. Njegove su knjige prevedene u 44 zemlje svijeta. Na hrvatskom su objavljeni romani “Ja se ne bojim” i “Pokupit ću te i odvesti” te pripovjedna zbirka “Blato”. Smatran najinovativnijim autorom suvremene talijanske proze, Ammaniti se među piscima svoga naraštaja ističe, između ostaloga, nevjerojatno izbrušenom i koherentnom romanesknom strukturom, u kojoj se svaki od brojnih elemenata, likova, sporednih radnji, savršeno uklapa u cjelinu: naizgled nespojive životne priče i sudbine susreću se i prepleću kao da nikada i nikako drukčije nije ni moglo biti.
(1966.) rođen je i živi u Rimu. Njegove su knjige prevedene u 44 zemlje svijeta. Na hrvatskom su objavljeni romani “Ja se ne bojim” i “Pokupit ću te i odvesti” te pripovjedna zbirka “Blato”. Smatran najinovativnijim autorom suvremene talijanske proze, Ammaniti se među piscima svoga naraštaja ističe, između ostaloga, nevjerojatno izbrušenom i koherentnom romanesknom strukturom, u kojoj se svaki od brojnih elemenata, likova, sporednih radnji, savršeno uklapa u cjelinu: naizgled nespojive životne priče i sudbine susreću se i prepleću kao da nikada i nikako drukčije nije ni moglo biti.
Citati
“Izašli su provukavši se ispod rešetke svatko s jednom adidasicom i jednom starom cipelom na nogama i krenuli klimavim korakom. Maza je skakutao pored njih.”
“Svetkovina vatre održala se 2.studenog 2020., na Dušni dan, poznat i kao Dan mrtvih. To što je pala baš na taj dan sigurno je bila puka slučajnost.”
“Mjera je ljubavi voljeti bez mjere.”
“Život nam ne pripada, on teče kroz nas. Anna je nesvjesno naslutila da sva bića na ovom planetu, od puževa do lastavica, uključujući ljude, moraju živjeti. To je naša zadaća, to nam je upisano u tijelu. Treba ići naprijed, ne osvrtati se za sobom, jer energiju kojom smo prožeti ne možemo kontrolirati, i čak i očajni, slabi, slijepi i dalje se hranimo, spavamo, plivamo i opiremo se vrtlogu koji nas vuče dolje.”
Preporuka svima koji uživaju u distopijama i apokaliptičnim scenarijima.
Link za kupnju: https://znanje.hr/product/kako-bog-zapovijeda/216599
Knjiški Moljac 