Izdavač: HENA COM
Ocjena: 5/5 ★★★★★
Prevela: Sanja Milićević Armada
Češki roman koji nam daje brutalno vjerni prikaz ljudskih odnosa u kojima postoji manjak komunikacije, a koji rezultira manjkom međusobnog razumijevanja i kida i najitimnije obiteljske veze. Ovo je pravo malo psihološko remek-djelo.
O knjizi / Moj dojam
“Tihe godine” još je jedan izvanredan roman talentirane Alene Mornštajnove kojim potvrđuje svoje golemo pripovjedačko umijeće. Intimna je ovo ispovijed o stjecaju okolnosti koji je život jedne obitelji stubokom promijenio.
Priču pratimo od prošlosti do sadašnjosti, a poglavlja se izmijenjuju po principu “kćer”, “otac” i tako naizmjenično do kraja knjige. Uz to virtuozno ispreplitanje dviju pripovjednih linija, dubinskom i uvjerljivom karakterizacijom likova Mornštajnová nas vodi u tišinu jednog doma u kojem će neke istine gromoglasno odjeknuti.
Kćeri je ime Bohdana, a ocu Svatopluk.
Od trenutka kad joj se baka s bolesničke postelje obrati s „Blanka!“ u djevojčici Bohdani titra pitanje zašto ju je tako nazvala. Očevo objašnjenje nije je zadovoljilo, već je izazvalo još više sumnje. Njezina znatiželja je porasla. Godina je 1993. Šutljiva Bohdana traga za odgovorima ispisujući hrpu pisama ljudima čija je imena našla na poleđini jedne od očevih fotografija, a čije je adrese iskopala u praškom imeniku.
“Roditelji su možda imali dobar razlog što su se odselili i zatvorili vrata za prošlošću.”
Bohdana odrasta uz Bělu, očevu novu suprugu koja joj je baš poput prave majke. Běla joj pruža ljubav i osjećaj sigurnosti kao štit od očeva lošeg raspoloženja i okolnog svijeta. Jedini strah koji Bohdana proživljava je onaj od gubitka Běle, tj da njoj ne prekipi i da pobjegne, pošto je sirota Běla godinama na meti svog muža, Svatopluka.
“Ja poznajem samo lik svoje mame, ne znam što je voljela, kakvi su joj bili snovi i misli. Ne znam kako je živjela prije moga rođenja… Ništa ne znam ni o ocu, usprkos tome što živimo u istoj kući. Nismo pronašli put jedno prema drugome.”
U onim drugim poglavljima… Bohdanin će nas mrzovoljni otac Svatopluk odvesti u najbolje dane svoga života, kad je kao gorljivi komunist obnašao važne funkcije i vodio sretan obiteljski život uz svoju voljenu Evu.
No, gubitak Eve kod Svatopluka je izazvao neopisivu tugu i ogromnu tjeskobu. Mijenja ga iz temelja. Nažalost, naš protagonist uopće nije ni svjestan da se ta silna tuga sve više nagomilava u njemu te da ga je preobrazila u vječnog mrguda ravnodušnog prema svima i svemu.
Nakon što se oženio Bělom, vrlo brzo je početna privlačnost izblijedila i sve mu je na njoj počelo smetati. Nervirali su ga njezini neobavezni razgovori o nebitnim temama, ali još mu je više smetalo kad je šutjela. Smetala mu je njezina bojažljivost, ali i pretjerana spremnost da mu ugodi. Počeo ju je sve više provocirati kako bi iz nje izvukao ratobornost, bijes i viku, no umjesto toga, Běla bi se rastrčala, kako on kaže “poput kokoši u dvorištu” pokušavajući srediti ono što ga je naljutilo…
Svatopluk ju je počinjao prezirati.
“Na Běli je sve bilo loše – a najgore je bilo to što nije bila Eva.”
Shvatio je da ga je užasno počela živcirati i nevoljko je prihvatio činjenicu da je sebi našao neodgovarajuću partnericu, ali u isto vrijeme, Bohdani sjajnu majku. Iako… Koliko god Běla bila odlična majka, i tu je on gajio podvojene osjećaje jer je njezinu bliskost s Bohdanom shvaćao kao izdaju. U njegovoj glavi rađale su se “fix ideje” da Běla namjerno udaljava njegovu kćer od njega i prisvaja ju samo za sebe. Osjećao se kao otpadnik u vlastotoj kući potpuno slijep na to da je sve sam zakuhao, da je cjelokupan odnos u obitelji upravo nusprodukt njegovih vlastitih postupaka i njegova ponašanja prema ukućanima.
“Što je gori i distanciraniji bio njegov odnos s Bělom, to je prisnija bila Bělina povezanost s Bohdanom.”
Knjiga završava tako da pratimo odraslu Bohdanu koja je već udana žena s djetetom… kako se uz svoje vlastito dijete mora brinuti i o tom svom ocu koji ju je cijelo djetinjstvo zanemarivao, a sada je, zbog moždanog udara, postao potpuno ovisan o njoj. Ta situacija u Bohdani izaziva dvojake osjećaje jer ju ne napuštaju frustracije iz djetinjstva. Činjenica da joj otac nikad nije pokazao ni djelić osjećaja i da joj nikad nije rekao ni to da je voli.
Zašto je njihova nekadašnja kuća puna glazbe tako utihnula, a krhak odnos između oca i kćeri napukao do neizdrživosti?
Odgovore na ova pitanja i veliku očevu tajnu saznajte u ovom izvrsnom psihološkim obiteljskom romanu.
O autorici
Alena Mornštajnová (1963., Valašské Meziříčí) češka je spisateljica, prevoditeljica i profesorica engleskog jezika. Trenutno je najprodavanija spisateljica u Češkoj. Autorica je pet uspješnih knjiga i za svoj debitantski roman Slepá mapa (2013.), koji je napisala s 50 godina, bila je u užemu izboru za nagradu „Češka knjiga“ 2014. godine. Nakon toga izdala je roman Hotýlek (2015.) godine i roman Hana (2017.) koji je požeo najveći uspjeh i postao veliki hit na društvenim mrežama. Za roman je nagrađena dvjema nagradama: „Češkom knjigom“ (2017., u kategorijama Glavna nagrada i Studentska nagrada) i nagradom „Databáze knih“ (u kategorijama Knjiga godine i Nova knjiga 2017.). Njezina su djela prodana u 230 000 primjeraka i prevedena na 12 jezika. Prava za film prodana su produkcijskoj tvrtki Happy Celluloid. Njezin novi roman Tiché roky (2019.) intimna je obiteljska drama, a prodan je u 35 000 primjeraka u vrlo kratkome roku.
Citati
“Ako budemo poslušni kao stado, nikad neće biti bolje.”
“Ljudi s ovog svijeta smješkaju se samo kad imaju razloga.”
“Cijeli si dan na poslu” rekla mu je. “Ali tate ne postoje samo zato da zarađuju novac.”
Preporuka svima koji uživaju u realističnim i tužnim obiteljskim pričama kao i zaljubljenicima u psihologiju.
Link za kupnju: https://hena-com.hr/knjige/cijena/tihe-godine?gclid=CjwKCAiAl4WABhAJEiwATUnEF7R2nU24PVkCJZ1XU9BI6Qx9cA2h6xEC1I4cHRaAUOa8GtO9-Lu4-xoCd0wQAvD_BwE
Knjiški Moljac 