Izdavač: 24sata Knjige
Ocjena: 3/5 ★★★
Prevela: Marija Perišić
Onak’ zgodan krimić. Ništa pretjerano wow, ali solidan.
O knjizi / Moj dojam
Nakon kratkog premještaja u načelnikov ured, detektivka Cat Kinsella vraća se u londonsku Metropolitansku policiju gdje opet zbija šale s partnerom Luigijem Parnellom i izbjegava gnjev svoje šefce, više inspektorice Kate Steele.
Ali Cat i Parnella čeka ozbiljan posao kad mlada žena iz Australije završi mrtva nakon zabave kod nove poslodavke.
Istraga ubojstva Naomi Lockhart ispočetka upire prstom u Josepha Maddena koji radi u kafću nedaleko policijske središnjice. Joseph uporno tvrdi da je nevin i da je u vrijeme ubojstva bio kod kuće sa svojom ženom Rachel, ali kad policija ispita i njegovu ženu, Rachel proturječi muževu alibiju zaklinjući se da je bila sama kod kuće.
Dok tim radi na prikupljanju dokaza protiv Josepha, Cat je zadužena za otkrivanje prave istine o braku Maddenovih. Cat zna da jedno od njih dvoje laže – ali pitanje tko, i zašto, mnogo je složenije nego što je očekivala. Balansirajući zahtjeve istrage ubojstva te svoje veze i nerazriješene obiteljske drame, Cat mora odlučiti koliko je daleko spremna ići da njezine pogreške iz prošlosti ostanu zakopane.
“Vidim ljude, ali ne i ljudskost”
Misterij. Zločin. Opisi policijskih procedura. Uglavnom su svi sastojici za krimić tu, ali nešto mi nedostaje. Nije mi skroz sjela. Pomalo je predvidljiva. Smetalo mi je što ima mnogo referenci na prvu knjigu ovog detektivskog serijala, a ja prvu nisam čitao.
Uglavnom, ok – može proći. Likovi su uvjerljivi. Radnja je ok. Nije ful napeta, ali nije ni skroz mlaka.
Najviše od svega svidio mi se sam početak knjige:
“Možete sami sebe uvjeriti da se poznajete. Možete se proglasiti snažnom osobom, slabićen ili jednim od onih životnih srednjestrujaša koji može biti i ratnik i mlakonja, ovisno o strani kreveta na koju je tog dana ustao. Ali vjerujte mi, ako niste gledali kako u nečijim očima polako trne svjetlo, svjesni da ste upravo vi pritisnuli prekidač i da ste upravo vi tom nekome uništili posljednje sekunde nade, sve dok to ne doživite, nemate pojma što su snaga ili slabost. Ne znate ništa o užasima s kojima možete živjeti.
Na kraju vas život natjera da živite s time. Njegove rutine. Njegova pravila. Način na koji vas vuče na sljedeću stvar prije nego što ste propisno procijenili prethodnu. I u načelu se ionako ništa ne promijeni. Zemlja se i dalje okreće. Noć i dalje slijedi za danom. I dalje čekate u redovima na blagajnama supermarketa pitajući se kako vam baš svaki put uspije stati u najsporiji. I dalje kukate zvog cijena karata za vlak, zbog telefonskih računa i bankomata u kvaru. I dalje živite. A i ona bi živjela, samo da se jebeno smirila. Život Naomi Lockhart je završio, ali svijet očito ide dalje.”
Možda sam prekritičan jer se nisam mogao skroz saživjeti sa knjigom i zbog nuspojava korone koju sam prebolio. A možda je zbilja i do knjige. Ne znam. Javite svoja iskustva.
O autorici
Caz Frear odrasla je u Coventryju, a svoje je tinejdžerske godine provela sanjajući o preseljenju u London i pisanju romana. Nakon što je ispunila svoj prvi san, prošlo je trinaest godina do ispunjenja drugog i to tek nakon povratka u Coventry. Diplome iz povijesti i politike iskoristila je u mnoge svrhe, uključujući i konobarenje, rad u dućanu, a posljednjih dvanaest godina i za lov na talente.
Citati
“Ali, ruku na srce, svi maskiramo svoje pravo ja.”
“Kao što sam rekla, uzrujani vam ljudi sve ispričaju.”
“Možda nije ništa” riješi više slučajeva nego predosjećaji srčanih policajaca.
Preporuka ljubiteljima krimi trilera. Ali nemojte imati pretjerana očekivanja.
Link za kupnju: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/ledeno-srce/
Knjiški Moljac 