Izdavač: 24sata Knjige
Ocjena: 5/5 ★★★★★
Preveo: Davor Lerinc
Oronuli motel u kojem se zbivaju nadnaravne stvari, neriješeni nestanci i ubojstva malog mjesta. I dvije inteligentne same sebi prepuštene djevojke povezane istom pričom, krvlju i motelom, ali razdvojene godinama… PREPORUKA!!!
O knjizi / Moj dojam
U Fellu, gradiću na sjeveru američke savezne države New York, motel Zalaz zjapi sav neugledan, oronuo i praktički prazan. Neki su njegovi gosti samo na proputovanju, drugi su mještani koji pokušavaju skriti svoje tajne.
Radnju pratimo iz dvaju različitih razdoblja ispričanih u trećem licu. Poglavlje za poglavljem, prebacujemo se od Vivianine priče iz 1982. do Carlyne priče u 2017. I tako naizmjence. A poglavlje za poglavljem postaje sve napetije. Ključa od napetosti.
Vivian (Viv) otvara priču prvim poglavljem koje će vas zakucati za fotelju dok ne završite čitati svih 389 stranica. A kad završite (a proletjet će vam to čitanje, vjerujte, u sekundi), onda ćete se ponovno vratiti na to prvo poglavlje i još jednom ga pročitati. Drugim očima.
Dakle, prvo poglavlje, mjesec studeni godine 1982. [Viv]
______________________________
Motel Zalaz. U njemu kao recepcionarka u noćnoj smjeni radi Viv Delaney, pokušavajući zaraditi za odlazak u New York. Zapravo mislila je sve dok… Khm!
Ljudi koje je viđa u noćnoj smjeni imali su, kako je to poetično prikazala autorica, “snažan sudar sa životom za koji obični ljudi nisu ni znali uljuljkani u svoje ugodne čahure sigurnosti.”
Ali čudni ljudi nisu sve što je čudno ovdje…
Nitko od drugih djelatnika nije svjedočio prizorima kojima je svjedočila ona. Prizorima od kojih se ledi krv u žilama.
Nešto je Fellu opako… Mrtve djevojke koje pronalaze svako toliko… A nešto u motelu Zalaz je vrlo čudno…
Reklamni znak se gasi, iskričava svjetla isčezavaju, samo tako, iznebuha, odjednom. Vrata se staju otvarati. Jedna za drugim. Dim cigarete. Uvijek se osjeti dim cigarete. Nikoga nema u blizini. Telefon zvoni usred noći. Netko diše u slušalicu. I žena. Žena praznih očiju…
“Bio je 29. studenoga 1982.
Do tri ujutro Viv Delaney je nestala.
Bio je to početak.”
Studeni 2017. [Carly]
__________________________________
S nešto novca, dva novinska članka, adresom motela Zalaz, dobro zacrtanim planom puta Illionis – Fell i nešto malo osobnih stvari, dvadesetogodišnja žena odlučno se odvezla vlastitim automobilom do Fella ostavljajući fakultet i obitelj svog zabrinutog brata iza sebe. Carly se zaputila u Fell s jednom jedinom namjerom – da razotkrije nikad nerazrješeni misterij nestanka svoje tete, Viv.
Tajne oronula motela Zalaz posve ju zaokupljaju nakon što prihvati isti posao kao i njezina teta prije trideset pet godina, posao noćne recepcionarke. A tad, čim se sunce spusti i noćni plašt prekrije nebo, motel se budi, iako u njemu, navodno, nema ljudi…
I Viv i Carly – wow, koji su to ženski likovi. Koje su to carice!!!
Ovo je jedan od najboljih trilera koji sam ikad čitala…
… a od njega će vam se podignuti sve dlačice na vratu. Garant!
O autorici
Simone St. James napisala je nekoliko nagrađivanih naslova s top lista New York Timesa i USA Todaya. Svoju prvu priču o duhovima napisala je još u srednjoj školi, a prije nego što se posve posvetila pisanju, dvadeset je godina radila na televiziji.
Link na naš osvrt još jedne knjige ove spisateljice: “Slomljene djevojke”
Citati
“Lovim lovca, a on to zna.
Igra je počela.”
“Promatrala je ljude vezane vremenom – ustani ujutro u šest sati, dođi kući s posla, navečer idi na spavanje – kao ljude s kojima je pristojno dijelila svijet, ali ih nije razumjela.”
“Noćni ljudi nisu bili poput dnevnih ljudi. Dobri ljudi Fella, tkogod bili, u tri su ujutro duboko spavali. Ti ljudi nikad nisu vidjeli ljude koje je Viv viđala: ljubavnike koji se skrivaju od supružnika, vozače kamiona polulude od stimulansa koje uzimaju kako bi ostali lucidni za volanom, žene s masnicama koje bi se odjavile u pet ujutro u uzaludnom pokušaju da se vrate kući.“
“Upravo u dubinama noći Zalaz se činio živim. Aparat sa slatkišima znao bi zazujati usred noći, a ledomat kraj njega povremeno bi zazvečao kao da ga je netko protresao.”
“Viv je čula priče o duhovima. A tko nije? Ali nikad nije pomišljala da će se držati za žičanu ogradu, suzdržavajući se da ne povraća od straha…”
“Ipak, osjećala je blagi strah koji bi je uvijek spopao kad bi zašla za taj ugao i ugledala onaj dugi krak slova L koji se prostirao pred njom, niz vrata, slabo svjetlo žarulja u prolazu, od kojih su neke pregorjele… Protrnula je kad se sjetila osjećaja koji ju je obuzeo kad se reklmani znak ugasio, zatreptao i smračio, vrata koja su se otvarala jedna za drugima. Koraci, glasovi, dim. I ona žena.”
“Priča se da je uklet”, rekla je Heather. Motel Zalaz samo je izgledao prazno. Ali nije bio.
Preporuka svima koji vole nadnaravne mistery trilere. Koja je ovo poslastica, ljudi moji!!!
Link za kupnju: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/motel-zalaz/
Knjiški Moljac 