Izdavač: V.B.Z. d.o.o.
Ocjena: 5/5 ★★★★★
Ovu knjigu morate pročitati!!!! Iako je u svojoj suštini drama, ova priča će vam priuštiti salve smijeha… 🧡
O knjizi / Moj dojam
“Jedna prosječna žena srednjih godina, podstanarka u prosječnoj stambenoj zgradi izvan centra, s prosječnim zaposlenjem u državnoj službi i prosječnim željama i nadama zaljubljuje se u susjeda kojeg svakog jutra sreće na stubištu. Osim konvencionalnog „Dobro jutro“, ne progovore niti jednu drugu riječ. S tom ljubavnom pričom, koja se odvija samo u njenoj glavi, ta prosječna žena iskoračit će iz svoje prosječnosti i preobraziti se u potpuno drugačiju osobu, a zbivanja u romanu pretvorit će se u napetu psihološku dramu. Ovo je roman o samoći, nevidljivosti i otuđenju, i ne samo u velikim stambenim zgradama gdje nitko nikoga ne poznaje, nego i u okviru obitelji i među prijateljima.
Istovremeno, ovo je roman i o paranoji i ludilu. A kako čovjek poludi? U najvećem broju slučajeva postupno. Od iracionalnog zaključka da to što se pripovjedačica i njen susjed sreću na stubištu nije slučajno, do njenih sasvim ozbiljnih deluzija dovest će nas sigurno i duhovito pripovijedanje. Na puno mjesta u romanu glasno ćemo se nasmijati, ali na nekima će nam od nelagode zastati knedla u grlu. Kad priču priča luđak, to može biti komično, ili strašno, ali to često implicira i jedan neugodan zaključak: taj luđak ponekad opasno nalikuje nama samima.”
Sinopsis preuzet sa stranuce @vbz_books
Moj dojam
Pa, što reći o ovom domaćem knjiškom dragulju?
Morate OVU knjigu pročitati. Da, morate.
Zašto? Možda se pitate…
Pa…
Zato jer će vam ova knjiga izazvati grčeve u trbuhu od smijeha, a možda zaradite i six pack od smijanja.
Zato jer je ovo toliko originalna knjiga da zaista ne znam s čime bih ju mogla usporediti. Original je original. Nema usporedbe.
Zato jer je… Ne znam. Zato. Jednostavno – ZATO. Priča je bomba. I bombon. U jednom. I slatka. I eksplozivna. I humoristična i pomalo tragična, na simpatičan i zabavan način.
Zato jer… Katarina!!!
Katarina, ta nesigurna, pomalo creepy i totalka luda žena priuštit će vam zabavu kakvu niste vidjeli ni u najboljim komedijama.
Katarina je nesigurna u sebe i svoju intuiciju. Ona pati od kroničnog nesamopouzdanja zbog, kako saznajemo iz priče, manjka podrške i ljubavi u obitelji, manjka odobravanja i kroničnog zapostavljanja. Nadalje, sreća ju nije pratila ni pri odabiru prijateljice, ili je i za to krivo djetinjstvo…. Naime, Katarinina najbolja prijateljica Magda iza leđa joj je ofirala s njezinim tadašnjim dečkom Zvonkom. A ni taj Zvonko joj nije bio nekakav momak, ne da ju nije mazio… nego ju je pokrao…
“Ponekad sam ljuta na sebe jer ne slušam intuiciju!”
“Ona (majka) te uvjerila da nisi vrijedna ljubavi pa si sretna kad netko uopće obrati pažnju na tebe.”
Kako joj je sve nizbrdo krenulo, Katarina se odselila u podstanarski stan i nedugo poslije utopila razočarenje i usamljenost u maštanju o novom susjedu kojem ni ime ne zna.
Nije trebalo dugo, pa da Katarina razvije opsesiju, dodijeli joj ime Ozren i kroz cijelu knjigu obraćajući se njemu, otkriva nam postepeno svoj psihološki profil začinjen urnebesnim situacijama u kojima se zatekne.
A ovako priča počinje:
“Sedam i petnaest ujutro, to je naše vrijeme. U sedam i četrnaest zaključam vrata i spuštam se stubama s četvrtog kata. Ti pola minute kasnije zaključavaš svoj stan na drugom katu. Sustigneš me na prvom ili u prizemlju, u sedam i petnaest. Ponekad ti prvi kažeš “Dobro jutro”. Draže mi je kad je tako, ali povremeno te preduhitrim pozdravom da ne pomisliš da sam nepristojna.
Najčešće mi pridržiš vrata stubišnog ulaza, a ponekad ja uhvatim kvaku prva pa se malo okrenem da se uvjerim da si iza mene prihvatio vrata i da ti se neće zatvoriti pred nosom. To zbilja ne bi bilo lijepo. A ovo je lijepo. Ti i ja sami na stubištu ujutro. Koraci koje poznajemo. Susrey koji smo ponovili više od sto puta u zadnjih pola godine, koliko ima da si se doselio.”
Ona živi u čahuri svojih umišljenih zajedničkih rituala i mrzi svaku promjenu tog poretka.
Ne znam koliko vam sve ovo skupa ima smisla, ali ja vam mogu samo reći da je mene knjiga toliko zabavila da sam ju progutala u jednom dahu i poslije brisala suze izazvane smijehom. A i six pack je lagano vidljiv. Ipak se ljeto bliži…
Citati
“Ozrene, zbilja ništa nije kao što se čini. Ništa i nitko. Susjedi pogotovo.”
“Ne promašujem ja samo vrijeme, nego i ljude.”
“Kovač. To ti piše na vratima. Nadam se da je to tvoje prezime. Ne vjerujem da si podstanar, iako to nije isključeno. Kad si useljavao, unosio se namještaj, ali ljusi iznajmljuju i prazne stanove.”
“Ja sam tebi, zapravo, olakšala stvar. Ako se samo popneš na četvrti kat, znat ćeš moje ime i prezime. Ljudi obično na vrata stavljaju samo prezimena, a ja sam dodala i ime za svaki slučaj.”
“Dobro je biti svoj na svome, ali može se biti svoj i na tuđem. Ovako kao ja. Što mi fali? Platim stan, platim režije i nije da mi baš puno ostane, ali batem nemam nikoga nad glavom. Imam mir. Ako mene pitaš, dvjesto eura je sitnica prema onom što za njoh dobivam.”
“Gledali smo “Špijunku”. Nećeš vjerovato koliko me ta junakinja, Susan Cooper, podsjetila na mene. Žena sudjeluje u najopasnijim misijama a da nitko ne zna da iza mnogih uspješnih operacija stoji baš ona.”
Preporuka svima. 🖤
Link za kupnju: https://www.vbz.hr/book/susjed/
Knjiški Moljac 