recenzije · stilus knjiga

Buđenje svijesti ★ Anthony de Mello

Izdavač: Stilus Knjiga

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Preveo: Jerko Ban

Želite li promijeniti svijet? Kako bi bilo da započnete od sebe?

O knjizi

Miješajući kršćansku duhovnost, budističke parabole, hinduističke vježbe disanja i psihološke uvide, Anthony de Mello, jedan od najvećih duhovnih učitelja našega vremena, poziva nas da se oslobodimo svijeta iluzija, da postanemo svjesni i počnemo živjeti.

To možemo ostvariti, navodi de Mello u svojoj poruci, jedino pobuđivanjem osjećaja prema potrebama i potencijalima drugih, od članova naših obitelji do ljudi s kojima se svakodnevno susrećemo.
De Mellova knjiga Buđenje svijesti biser je duhovne literature, klasik koji nas potiče da se probudimo u svim područjima svoga života.

O autoru

Anthony de Mello bio je isusovački svećenik rođen u Bombayu u Indiji 1931. Nadaleko je poznat po svom revolucionarnom radu koji integrira zapadnu i istočnjačku duhovnost. Smatraju ga jednim od najistaknutijih duhovnih filozofa 20. stoljeća. Iako je umro 1987. godine, njegove knjige i poruke i dalje se rado čitaju diljem svijeta.

Fragmeti učenja iz knjige koje smo izdvojili kao ključne:

O željama

Želja rađa tjeskobu. Kada se budete dovoljno napatili, bit ćete spremni vidjeti da ste se hranili ushićenjima.

Nevezanost, želja, nastojanje, žudnja. Ovisnosti koje vas sputavaju. Ovisnosti u čijem korijenu je strah.
Žudnja je korijen žalosti. Žudnja iskrivljava i uništava opažanje.

Želje nas progone. Strahovi nas progone. A mi im dozvoljavamo da nas sustignu, zarobe, opkolje.


O riječima i pojmovima

Moramo pasti s razine nevinosti i biti izbačeni iz raja da bi razvili svoje ‘ja’ i pripadajuće tome, ali onda se moramo vratiti u raj. Biti otkupljeni. Odbaciti starog čovjeka, staru narav, uvjetovani ‘ja’ i vratiti se na razinu djeteta, ali ne tako da budemo ‘djeca’ nego kao djeca.
Kada tek krenemo u život, na sve oko sebe gledamo s čuđenjem, ali to nije inteligentno čuđenje (mistika), nego neuobličeno čuđenje djeteta. Kada razvijemo jezik i riječi, čuđenje umire i nadomješta ga dosada.

Kaže Krishnamurti: “Onog dana kada dijete naučiš kako se zove neka ptica, dijete više nikad neće vidjeti tu pticu.”

Naš um zamagljen je pojmovima. Naučenim. Programiranim. Pojmovima.

Onog trenutka kada stvari stavimo u pojmove, stvari prestaju teći, postaju statične, mrtve. Smrznuti val više nije val. A val je u svojoj biti pokret, djelovanje. Kao i sve oko nas. Sve je Pokret. Kada jednom smrznemo val, to više nije val u našem umu. Pojmovi su uvijek smrznuti. Stvarnost teče. Cjelinu raspačavamo u fragmente cementirajući sve oko sebe pojmovima. Zakapamo sami sebe u idolpoklonstva koja smo sami izmislili pritom gaseći onu malu iskru svijesti što poput sjemenke prebiva u nama čekajući uvjete da proklije.

Mi vidimo tako mali fragment stvarnosti i oko njega se međusobno koljemo ‘čiji je komadić stvarniji/istinitiji/istinit’

Rijetko tko se otrgne od toga i nauči promatrati, samoopažati, iskusiti nešto u potpunosti, a onda to pustiti i ići dalje od trenutka do trenutka, slobodni od utjecaja pojmova. Putovati tako bez prtljage (hrpe smeća nagomilane intelektom i napuhnutosti ega) kako bi mogli proći kroz ušicu igle…

O uspjehu

U školi me nisu učili kako se živi, učili su me sve drugo. Stekao sam prilično dobro obrazovanje. Trebalo mi je dosta godina da to prebolim.

Duhovnost je upravo to: zaboravljanje naučenog.
Barem onog smeća kojim su vas zatrpali.

Najvažnije je samoopažanje. U tome vam nitko ne može pomoći. Nitko vam ne može pokazati tehniku, jer onoga trenutka kada pokupite neku tehniku, opet ćete biti programirani.

Promatrajte! Ne popravljajte stvari koje ne razumijete. Promatrajte!

Za to je potreban disciplinirani duh. Onog trenutka kada vas ubode žalac svjesnosti, doživjet ćete nešto veličanstveno. To je najradosnija stvar na svijetu. Najvažnija i najradosnija stvar na svijetu. Ništa nije važnije od buđenja. Ništa!

Ništa vas ne može tako oduševiti kao buđenje.

Hoćete li (ipak) radije živjeti u tami? Hoćete li djelovati a da niste svjesni što radite, govoriti a da niste svjesni svojih riječi?

Veliki Sokrat rekao je: “Nije vrijedno živjeti ako nisi svjestan da živiš.”

Mnogi ljudi nisu svjesni da žive. Žive mehanički, misle (redovito tuđe misli) mehanički, osjećaju mehanički, reagiraju mehanički.

Na Istoku se često kaže:
“Oni koji znaju, ne govore.
Oni koji govore, ne znaju.”

Na Istoku se kaže:
“Kada mudrac pokaže na Mjesec,
budala vidi samo njegov prst.”

Sva otkrivenja, ma kako bižanstvena bila, nisu ništa više od prsta koji pokazuje na Mjesec.
Većina ljudi nije posebno mudra – hvataju se za riječi, za riječi iz Svetog pisma, na primjer, i onda sve pogrešno protumače.

Riječi su PUTOKAZI, a ne OPISI.

Nažalost, ljudi padaju u idolpoklonstvo jer misle da je riječ isto što i objekt/subjekt.
Stvarnost je dražesna – to je potpuna radost. Vječni život je tu. Okruženi smo njime kao riba u oceanu, ali nemamo pojma o tome. Naše navezanosti nas previše ometaju.

Ako liturgija ne vodi do jasnijeg opažanja stvarnosti, ako Bog ne vodi u život, od kakve nam je onda koristi religija osim što uzrokuje još veće podjele, još više fanatizma, još više antagonizma?

Svijet boluje od nedostatka svjesnosti. A samim time i od nedostatka ljubavi. Jer ljubav se stvara svjesnošću i nikako drugačije.

Najveće zlo su ljudi koji budni spavaju. Neprosvjetljeni ljudi. Nesvjesni ljudi.

Ali…

Nemojte tražiti od svijeta da se promijeni – promijenite prvo sebe. Uklonite prvo brvno iz svojega oka. Jer… Dok niste svjesni samog sebe, nemate pravo dirati bilonkoga ni upuštati se u mijenjanje bilo čega u svijetu.

Većina zla u svijetu rađa se iz straha, a strah je nusprodukt nedostatka budnosti, nedostatka svjesnosti

Ljudi u sebi imaju unutarnji sukob koji životinje nemaju.

Zašto ljudi ratuju?
Zato što svoje unutarnje sukobe projiciraju van.

“Pokažite mi čovjeka u kojem nema unutarnjih sukoba i ja ću vam pokazati čovjeka u kojem nema nasilja.”

Uvijek dajete moć demonima protiv kojih se borite. To zvuči jako istočnjački, ali ako neprijatelja pustite na miru, pobjedit ćete ga.

Sartre je rekao: “Pakao, to su drugi.”

Kako svladati zlo?

Ne borbom.
Shvaćanjem.
Nestat će kad ga shvatite.

Kako ćete se uhvatiti ukoštac s tamom?

Ne šakama. Ne možete metlom istjerati tamu uz sobe, morate upaliti svjetlo.

Što se više borite protiv tame, tama postaje stvarnija, a vi iscrpljeniji.

Uključite svjetlost svjesnosti i tama će nestati. Sreća nije nešto što se može postići ; ljubav nije nešto što možete proizvesti; ljubav je nešto što vas ima. Vi nemate vjetar, zvijezde i kišu. Ne posjedujete te stvari; predajete im se. A predat ćete im se kad postanete svjesni iluzija, svojih ovisnosti, svojih žudnji i svojih strahova.

Odgajani smo tako da trebamo druge. Zbog čega? Zbog prihvaćanja, odobravanja, pohvala i pljeskanja – zbog svega onoga što nazivaju ‘uspjehom’?

Kako je oslobađajuće kada ni o kome emocionalno ne ovisimo.

Sreća je stanje bez iluzija, odbacivanje iluzija. Spasitelj je u nama samima sputan drogama i vezanostima.

Sve oko nas navodi nas na drogiranje. Droga je: odobravanje, traženje pažnje, uspjeh, dosezanje vrhunca, prestiž, želja da nam se ime pojavi u novinama, želja da postanemo šefovi…

Srce koje ljubi ostaje meko i osjećajno. Ali kada pod svaku cijenu želite dobiti neku stvar, postanete okrutni, tvrdi i bezosjećajni. Tu se umjesto ljubavi, rađa koristoljubivost.

Naše zajednice čini skupina robova, ljudi koji zahtijevaju od drugih da ih učine sretnima. Zajednicu bi trebali činiti slobodni ljudi, ne robovi.

Svjesno, ili nesvjesno, na ljude uvijek gledate takvim očima – Hoću li dobiti ono što želim od njih ili neću dobiti ono što očekujem od njih. Ako mi ne mogu pomoći, a ne ugrožavaju moju ‘drogu’, onda me ne zanimaju. Strašno je to, ali pitam se ima li ovdje ikoga na koga se to ne bi moglo primijeniti? Ima li ovdje slobodnog čovjeka?

Spasitelj je u nama… Oslobodite ga…


“Ja sam budala, ti si budala.”

Ništa na svijetu ne čini te toliko slobodnim kao kada otvoreno priznaš da si budala.

Kada mi ljudi kažu: “U krivu si”, ja kažem: “A što ste drugo očekivali od jedne budale?”

Razoružani, svi moraju biti razoružani. U konačnom oslobođenju, ja sam budala, ti si budala.

Koliko ljudi poznajete koji nisu pod utjecajem pohvale ili krivnje?

Dok se manje poistovjećujete s ‘ja’, bit ćete sve opušteniji u vezi sa svim i svima. Zato jer se više nećete bojati da će vas ljudi povrijediti ili da im se nećete svidjeti. Ni na koga više nećete željeti ostaviti poseban dojam.

Možete li zamisliti to olakšanje kada se više nikoga ne morate dojmiti?

Istinita pričica:

“Jedan je američki liječnik pisao o utjecaju natjecanja na svoj život. Pohađao je medicinski fakulter u Švicarskoj gdje je bilo dosta Amerikanaca. Rekao je da su neki studenti doživjeli šok kad su shvatili da na tom fakultetu nema ocjenjivanja, nema nagrada, nema dekanove nagrade za najbolje studente, nema najboljeg ili drugog najboljeg po odjeljenjima. Neki od studenata to jednostavno nisu mogli prihvatiti. Postali su gotovo paranoidni. Mislili su da je riječ o nekakvoj varci. I zato su otišli na druge fakultete. Oni koji su tamo opstali, iznenada su uočili jednu stvar koju nikada nisu vidjeli na američkim sveučilištima: dobri studenti pomagali su drugima, davali su im svoje bilješke.”

Na čemu se, dakle, temelji vlastita vrijednost? Na uspjehu u natjecanju? Na uspjehu u školi? Na uspjehu na poslu? Na posjedovanju mnogo novca? Na tome što ste privlačni mnogim muškarcima/ženama?

Kako je sve to krhko i prolazno… Kada govorimo o vlastitoj vrijednosti, zar je to onda slika koju vidimo u glavama drugih ljudi? Moramo li, zaista, ovisiti o tome?

Zapravo, ne. Ne moramo.

Shvatit ćete svoju vrijednost tek kada se prestanete poistovjećivati s prolaznim stvarima.

Nismo lijepi zato što nam ‘neki tamo’ kažu da smo lijepi. Zapravo, nismo ni lijepi ni ružni. To su stvari podložne promjeni.

Možete li, dakle, zamisliti takvog čovjeka na kojeg riječi i uspjesi ne utječu?

Svijet, moć, prestiž, pobjeđivanje, uspjeh, čast… To su sve – nepostojeće stvari. Dobijete svijet, ali izgubite dušu. Cijeli vaš život je onda prazan i bez duše. Nema u njemu ništa osim vanjskog sjaja. Lažnog sjaja. Sjaja koji blijedi. Postoji samo jedan izlaz i to je da izbrišete taj program. Morate postati svjesni svoje programiranosti.

Odmaknite se od tih iluzija – iluzija da je važno biti poštovan, voljen i cijenjen, da je važno nekome ili nečemu pripadati. To je krivo. Odbacite ovu iluziju i naći ćete sreću.

Počnite, dakle, od sebe. Gledajte. Promatrajte. Ne osuđujte. Gledanje može biti najnapornija stvar koju čovjek može poduzeti jer zahtijeva discipliniran i budan duh. Međutim, većini ljudi puno je draže pasti u mentalnu lijenost nego se potruditi svakoga čovjeka, svaku stvar vidjeti u svježini svakoga trenutka.

O luđacima

Cijeli je svijet lud. Potvrđeni luđaci!

Jedini razlog zbog kojeg nismo zatvoreni u nekoj ustanovi jest taj što nas je previše.

Doista smo ludi.

Živimo s ludim zamislima o ljubavi, o vezama, o sreći, o radosti, o svemu. Mislim da smo toliko ludi da smo došli do one točke u kojoj, kada se svi slože oko nečega, možete biti sigurni da je to krivo! Svaka nova ideja, svaka velika ideja, u svojim počecima bila je ideja manjine.

Ljudi su ludi, umobolni, i čim prije to uvidite, bolje će biti vaše duševno i duhovno zdravlje.

O etiketama i ljudima

Mislite li da vi uistinu jeste sve one etikete koje ljudi stavljaju na vas ili ih vi sami stavljate na sebe.

Niste!

I zato se ne morate na njih lijepiti.

Onoga dana kad mi netko kaže da sam genij i kad to uzmem ozbiljno, bit ću u velikoj nevolji.

Možete li shvatiti zašto?

Zato što ću postati napet. Moram živjeti na toj razini, moram to zadržati.

I zato morate odbaciti etikete. Odbacite ih i bit ćete slobodni! Nemojte se poistovjećivati s tim etiketama. To je nešto što netko drugi misli.

Jeste li stvarno genij? Jeste li skrenuli? Jeste li mistik? Jeste li ludi? Zar je to važno?


O buđenju

Želite li se probuditi?
Želite li biti sretni?
Želite li biti slobodni?

Ako je odgovor da – onda samo odbacite svoja kriva uvjerenja i prozrite ljude. Ljudi koji idu kroz život s fiksnim idejama; nikada se ne mijenjaju. Jednostavno nisu svjesni što se događa. Izgledaju kao lutke koje svakakve stvari razvlače uokolo. Pritisnite dugme i dobit ćete reakciju. Gotovo da možeš predvidjeti kako će ta osoba reagirati.

Ne odričite se, prozrite. Kad se nečega odreknete, vežete se za to. Jedini način da se toga riješite jest da to prozrete. Shvatite pravu vrijednost te stvari i nećete se morati odricati, jednostavno će ispasti iz vaših ruku.

Koliko ste toga što držite vrijednim spremni izgubiti a da ne bježite?

Prva reakcija je strah. Ali ne bojimo se nepoznatog. Ne možete se bojati onoga što ne poznajete, nitko se ne boji nepoznatoga. Ono čega se doista bojite jest gubitak onoga što vam je poznato.

Uspjeh nije dio ‘ja’. Uspjeh je nešto što dolazi i odlazi, danas može biti tu, a sutra ga više nema. To nije ‘ja’.

Znate što će se dogoditi vama ako se poistovjećujete sa stvarima? Prilijepit ćete se na njih, brinuti da te stvari slučajno ne propadnu i tada počinjete patiti.

Pričica:

Sitni poduzetnik, pedesetogodišnjak, pijucka pivo u baru i govori: “Pogledajte moje nekadašnje kolege iz razreda, svi su oni uspjeli.”

Idiot! Što misli kada kaže: “Uspjeli su”? Njihova imena pojavljuju se u novinama.

Nazivate li to uspjehom?

Jedan je generalni direktor korporacije, drugi je postao predsjednik suda, netko drugi postao je ovo ili ono. Majmuni, svi skupa.

Tko određuje što znači biti uspješan?

To glupo društvo! Glavni zadatak društva je društvo ostavljati bolesnim. Što prije to shvatite, bolje za vas.

Svo su oni bolesni.

Poremećeni su i ludi.

Imati puno novaca nema nikakve veze s uspjehom u životu.

Bit ćete uspješni ako se probudite!

Tada se nikome nećete morati ispričavati, nikome nećete morati ništa objašnjavati, neće vas biti briga što drugi misle ili govore o vama. To je ono što nazivam uspjehom. Imati dobar posao, ili biti slavan, ili na dobrom glasu, nema apsolutno nikakve veze sa srećom ili uspjehom.

Ljudi koji su ‘uspjeli’! Što su uspjeli?!

Uspjeli su napraviti budale od srbe zato što su se iscrpili ne bi li stekli nešto što je bezvrijedno. Prestrašeni su i zbunjeni, marionete su kao i drugi. Gledajte ih kako se kočopere po pozornici. Gledajte ih kako se uzrujavaju oko trivijalnih stvari. Podvrgnuti su kontroli i toliko su izmanipulirani. To su nesretni i jadni ljudi.

Većina ljudi je uvjerena da negdje mora pripadati. Ali ne morate nikome pripadati, ni jednoj stvari ili skupini. Ne morate čak biti ni zaljubljeni. Tko vam je rekao da morate biti? Ono što vam je potrebno jest biti slobodni. Ono što vam je potrebno jest voljeti. Ali problem je u tome što vi želite biti poželjni. Želite da vam se plješće, želite biti privlačni, da svi oni mali majmuni trče za vama. Tratite svoj život. Probudite se! Ne treba vam to. Možete biti sretni i bez toga.

Vaše društvo neće biti sretno kad to čuje… Jer… Kako kontrolirati takvu osobu? Takva osoba vas ne treba; ne pogađa je vaša kritika ili provolacija; takvu osobu baš briga što mislite ili govorite o njoj. Presjekla je sve te veze i više nije marioneta.

Ljudi su toliko zauzeti optuživanjem drugih, svih drugih, optuživanjem društva, optuživanjem susjeda, a nikako da sami promijene svoj način postupanja, nikako da sami prekinu tu noćnu moru i sami sebe probude.

Ljudi se osjećaju dobro na račun lošeg osjećaja drugih. Pobjede nad nekim. Zar to nije grozno? Pa… U ludnici je to normalno.

Svi smo mi luđaci.

„Mistici, sveci i drugi jako se trude ne bi li probudili ljude. Ako se ne probude, uvijek će imati te manje bolesti kao što su glad, ratovi i nasilje. Najveće zlo su ljudi koji spavaju, neprosvijetljeni ljudi.“

Sve ovo gore su izvodi iz učenja Anthonyja de Mella, iz knjige “Buđenje svijesti”, u izdanju Stilus knjiga.

Preporuka svima koji su na putu samootkrivanja, na putu samoostvarenja i općenito na putu duhovnosti. Ako ovu knjigu svladate bez poteškoća… Kao sljedeću stepenicu… Svakako preporučujem knjige Gurdjieffa i njegovog učenika Ouspenskog.

Link za kupnju: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/budenje-svijesti/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s