Izdavač: Mozaik knjiga
Ocjena: 3/5 ★★★
Prevela: Tamara Štiglić Vodopić
Previše depresivan i tmuran roman za ova depresivna i tmurna vremena. Ali… Tko voli, nek izvoli…
O knjizi
“Audreyna se obitelj raspala. Njezine dvije odrasle kćeri, Jess i Lily, otuđene su, a dvije unuke tinejdžerice nikada se nisu smjele upoznati. Tajna stara trideset godina razorila je obitelj, ali postala je i jedino što ih povezuje.
Kako tenzije u obitelji rastu, nemogući izbor koji je netko od članova donio prije toliko mnogo godina uskoro će isplivati na površinu. Nakon desetljeća tajni i tišine, kako bi jedna slomljena obitelj mogla pronaći put natrag, put koji ih spaja?”
[Sinopsis preuzet sa stranice Mozaik knjiga]
Moj dojam
Za one koji vole, nek izvole…
Ovu knjigu darujemo pratiteljima na našoj Facebook stranici.
“Nemoj biti tako stroga prema sebi. Bila si tek dijete. Teško je shvatiti smisao života i smrti i kad si odrastao.”
Ova nam knjiga možda nije pala u ruke u najboljem trenutku… Naime, čitali smo je u ono izrazito tmurno doba zatvaranja i cvjetanja kovida, pa nam njezin, isto tako, tmuran sadržaj nije sjeo najbolje.
Premda je priča nabijena emocijama, nas nije nešto previše dotakla. Ti emocionalni trigeri kojima knjiga obiluje više su nas nervirali nego što su nas nagnali na suosjećanje…
Ako ste imalo melankolični, anksiozni ili patite od depresije, ovu knjigu vam nikako ne preporučujemo. Ona vam neće pružiti nadu na kraju patnje… Ona pruža samo katarzu nakon tragedije.
Priča je ok za one koji vole takav teški tragični realizam… ili im isti ne predstavlja prepreku u uživljavanju u priču.
Što se ostalog tiče, ni priča kao priča nije nas uvukla u radnju, a likovi nam uopće nisu sjeli… Nažalost, nismo se niti s jednim mogli poistovjetiti kako bi nam priča lakše klizila….
Dakle… čekaju vas bolest i samoubojstvo… i još toga u tom tonu… S time da vam priča uopće ne daje ni onu neku mrvicu optimizma i nade kakve obično budu ponuđene u tragičnim i dramatičnim pričama… Nitko od nas ne kaže da treba biti happy end, ali barem, eto, mrvicu svjetlosti da je utkati u ovu priču bila bi nam ok… I ovako je ok, ali za one koji baš takve romane vole… Nama je osrednja.
Ono što se proteže kao bitna stavka priče je naglasak na važnost opraštanja unutar obitelji…
“Postojali su bezbrojni počeci i završeci, toliko bezbrojne mogućnosti za novi početak. Postojalo je toliko drukčijih početaka života koliko je netko bio hrabar i dovoljno ljubazan da si ih dopusti.”
Zanimljiv mi je tragičan lik Jess koja je sama sebe zatvorila u nevidljivi kavez… Protagonistica je to koja više nikome ne vjeruje: prijatelje odbacuje, zazire od intimnosti, od familije se otuđila i praktički se odvojila od cijelog svijeta…
“Možda je tuga bila preduboka, a nepravda prevelika. Možda nije postojao način da žalost koju su doživjele nakon toliko gubitka nestane. Jer nekad davno postojale su tri djevojčice: Lily, Jess i Zoe.”
Ako vam ne treba dodatni stres u životu, uvijek možete posegnuti za nekom drugom knjigom…
O autorici
Hannah Beckerman spisateljica je, novinarka, televizijska i radijska voditeljica. Prije nego što se posvetila književnom radu bila je televizijska i filmska producentica dokumentarnih filmova o umjetnosti, povijesti i znanosti u Velikoj Britaniji, pa i u SAD-u. Pisala je za The Observer, The FT Weekend Magazine i The Sunday Express, a radila je i kao književna kritičarka na BBC Radiju 2.Živi u Londonu sa suprugom i kćerkom.
Preporuka svima koji vole teže i bolne teme, tragedije i katarzičan kraj.
Link za kupnju: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/kad-bih-ti-barem-mogla-reci/
Knjiški Moljac 