mozaik knjiga · recenzije

Zabava ★ Elizabeth Day

Izdavač: Mozaik knjiga

Ocjena: 3/5 ★★★

Prevela: Petra Mrduljaš


Ova knjiga zrcali problematiku “moći u krivim rukama” i pod reflektore stavlja plitkoću vanjskog sjaja zvijezda, političara i moćnih bogataša.



O knjizi


Martin Gilmour i Ben Fitzmaurice prijatelji su već  dvadeset pet godina, od školovanja u Burtonburyju.

Ne djeluju kao skladan par: dječak na stipendiji pogrešnog  naglaska i odjeće uz basnoslovno popularnog, bogatog  mladog plemića. Ali Martin zna da nitko ne može shvatiti  što ih povezuje − i nitko drugi ne bi dva desetljeća čuvao Benovu tajnu.

Na proslavi Benova četrdesetog rođendana, krema  britanskog visokog društva okupila se u maglici  pjenušca, droga i glamura.

Među političarima, zvijezdama, starim bogatašima i  novopridošlicama, Martina opet počne peckati osjećaj  da onamo ne pripada. Njegova supruga Lucy također je  suzdržana. U zraku je nešto uznemirujuće.

Ali Ben ne bi učinio ništa što bi moglo naštetiti njihovu prijateljstvu. Ili možda bi?

Moj dojam

[Sinopsis preuzet sa stranice Mozaik knjiga]

Početak mi je bio obećavajući i veoma intrigantan;

“Bogataši priređuju bolje zabave od nas ostalih. Nije to samo zbog novca ni svakog ispunjenog hira ni bolje kvalitete alkohola i hrane. Nego zbog neuhvatljivog ozračja koje stvara uzbuđenje gostiju. Nas, obične smrtnike, pali bogatstvo. Ne bismo željeli da je tako, ali jest.”

Ali nakon bombastičnog početka polako sam gubila interes i jednim dijelom knjige sam se vukla k’o krepana kokoš. No… Nisam odustajala, jer sam od nekih ljudi čula da ovu knjigu uspoređuju s Velikim Gatsbyjem i s knjigama Donne Tartt, koju apsolutno obožavam… Ali, ispostavilo se da sam komotno mogla stati kad me priča počela umarati, jer došavši do kraja knjige ja nisam mogla povući paralele sa spomenutim knjigama.

“I bila je to itekakva zabava. To je važno upamtiti s obzirom na sve što se dogodilo u međuvremenu. Važno je upamtiti kako je cijela večer djelovala dekadentno dok smo u njoj sudjelovali, osjetila prvo izoštrenih, a onda otupjelih od pića koje teče u potocima.”

Priča počinje likom Martinom kojeg ispituju na muriji oko nečega što se dogodilo na bogataškoj zabavi. Što se to dogodilo, ne znamo… I na nama je da saznamo… Autorica nam ostavlja mrvice kruha koje nas pomalo hrane i mame kao Ivicu i Maricu da nastavimo čitati dalje… Meni te mrvice nisu bile odviše primamljive zato jer mi ni priča nije toliko zaokupila pozornost. Nisam se povezala niti s jednim od likova, naprotiv, svi do jednog bili su mi antipatični. Ne znam je li to autorici bila namjera, da ih svih napravi tako… Ili je do toga što je ova priča na neki način i mračna satira, pa eto, likovi moraju biti takvi kakvi jesu… Ne odviše simpatični.

Malo me nerviralo i što su muški likovi bili nekako previše stereotipni (ali, bit će i da je to zbog satire), a te silne međusobne veze između likova podosta kompleksne i time pomalo zamarajuće. Iako je autorica veoma vješta u žongliranju s različitim perspektivama, nisam baš imala strpljenja za poduža prepričavanja dogodovština likova u mlađim danima i skakanja, preskakanja vremenskih omči, preskakanja perspektiva protagonista i njihovih međusobnih veza i okončanja istih. Nisam tu uspjela ubrati neki smisao osim već spomenutog i sve izvan toga predstavljalo mi je napor.

Pisanje je ok, ali nije me uopće pridobila radnjom. Iako se vidi da je u knjigu uloženo puno truda, mene nažalost nije uspjela dovoljno zaintrigirati da ostanem uvučena u priču.

Nit koju sam uspjela ubrati, koja se provlači kroz knjigu je misao da bivanje u društvu imućnih, privilegiranih, lijepih i samoljubljivih ljudi visokog društva nije baš najzdravije za čovjekovu dušu (moral, čast i istinske ljudske vrijednosti)…

Ne znam je li ovo neka vrsta krimića, svakako ima određene elemente krimića… Ne znam je li ovo triler, ali svakako je utkana doza napetosti i misterije. Ne znam je li ovo ljubavni roman, ali svakako i ti elementi u ovoj knjizi postoje… A uz sve to ima i elemenata drame začinjene otrovnim i oštrim, satiričnim humorom…


O autorici


Ovo je četvrti roman ELIZABETH DAY. Njezin prvijenac Ška­re, kamen i papir osvojio je Nagradu Betty  Trask, a Kućno ognjište Observer je proglasio  knjigom godine. Treći roman, Paradise City  Evening Standard je uvrstio među najbolje  romane 2015. godine. Usto je i nagrađivana  novinarka koja je intenzivno surađivala s novinama The Times, Telegraph, Guardian, Observer, Mail on Sunday, Vogue, Harper’s Bazaar i  Elle.


Citati


“Sada znam da sam se zavaravala. Kada se toga sjetim, zaprepašćuje me koliko sam potiskivala sebe. Koliko sam žrtvovala svoje potrebe i želje na oltaru tog uvjerljivog muškarca. Kako sam se gubila, a da toga nisam bila svjesna. Toliko sam željela vjerovati u vlastitu važnost, vjerovati da sam dovoljna, da mu mogu pomoći da mu bude bolje…”

“Sobom su letjele nepovezane riječi i izrazi. Uspio sam razabrati tek pola njih. Zidovi du se sparušili i stezali. Pod se okretao. Zateturao sam unatrag prema naslonjaču i klonuo čekajući da kretanje prestane.”

“Kad je otišla, rastvorila sam šaku. Unutra je bio majušni, presavijeni komad papira. Unutra je drhtavom, crnom kemijskom pisalo: Ne daj da te gadovi satru…”

“Ne možeš srediti čovjeka s tako moćnim prijateljima. Ne možeš prkositi snazi status quo. Ugledu. Šarmu. Bogatstvu.”

“Pritegnem pojas kućnog ogrtača. Sjednem za radni stol.
Nastavim pisati.
Vani, svijet čeka.”

Preporuka svima koji vole koktel raznih žanrova u jednom knjiškom obroku.

Link za kupnju: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/zabava/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s