Nekategorizirano

Tisuću lađa ★ Natalie Haynes

Izdavač: Vorto Palabra

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Prevela: Jelena Pataki


“Ne nudim ti priču o jednoj ženi tijekom Trojanskog rata, nudim ti priču o svim ženama u ratu.”



O knjizi / Moj dojam


Ako mislite li da ste već sve čuli o Trojanskome ratu i njegovim junacima grdno ste se prevarili… Ok, o junacima sigurno jeste, ali to je jedna strana novčića… Kad ste čuli priču o junakinjama?

“Tisuću lađa” roman je satkan od priča koje je povijest zatrla, priča o zanemarenim ili ovlaš spomenutim ženama koje u velikim ratovima nisu izgubile život, ali su izgubile sve drugo, pa je u usporedbi s tim gubljenje života bilo milost.

Nadahnuće za ovaj roman autorica je dobila duboko zaronivši u književna i arheološka čudesa davno minulog vremena. Neka poglavlja u potpunosti je izmislila, a neke je oblikovala prema postojećim mitovima pomažući se Euripidovim, Homerovim, Vergilijevim, Ovidijevim i Eshilovim knjigama.

Premisa knjige je da su žene koje prežive rat jednake heroine kao i muškarci koji su išli u rat, a puno veće od onih koji su rat započeli.

Ni muškarci se ne bore cijelo vrijeme, Natalie nam pronicljivo gura pod nos Ahileja kao primjer junaka o čijem junaštvu i dan danas pjevaju epove, a koji u tu svoju opjevanu bitku ulazi tek u osamnaestoj knjizi Ilijade (od njih dvadeset četiri), a prvih sedamnaest knjiga svađa se, duri, traži pomoć od majke, pa se još malo duri, pa pušta frenda da se bori umjesto njega, pa nudi savjete i odbija isprike (tri četvrtine epa provodi u gotovo kućnom okruženju), a nitko još nije propitivao njegovo junaštvo onako kako se propituje junaštvo žene koja sama podiže i hrani sinove u okrilju rata.

Nijedna od tih žena nije ronila suze. A izgubile su sve; muževe, očeve, braću i sinove. Po danu su se borile da podignu djecu, da prežive još jedan dan.

Samouvjerenim tonom, pronicljivim opisima koji u tančine oslikavaju ljudske mane, vrline i poroke s tom nekakvom gorkom duhovitošću, a uz izvrsno poznavanje funkcioniranja ženskog mozga, Natalie nam servira na pladnju svijet ljudskih žudnji i osveta, buket mana bezvremenskih božica, opipljivu čežnju žena za sigurnom lukom i smirajem valova koji uzburkavaju muškarci gladni rata.

Autorica preko muze Kaliope uvodi te neispjevane heroine u mitološki svijet koji je stoljećima bio muško područje. Naizgled sasvim obične priče o grčkim junacima ispred naših očiju dobivaju novu dimenziju i pretvaraju se u čudesne priče o ženskim junakinjama…

“Pobliže upoznajte majke, kćeri, sestre, supruge i boginje koje su nadaleko poznate junake podizale, voljele, uništavale i oplakivale te doznajte je li Penelopa bila baš onako blaga kakvom je poznajemo, je li Helenina ljepota bila pravi povod rata te je li majčinska ljubav uvijek najiskrenija sila na svijetu…”

Pobliže upoznajte te ponosne i labudice, nepravedno izostavljene iz starih priča, epova i pjesama…

“Dojmljivo ispripovijedano iz premoćnoga ženskog kuta, “Tisuću lađa” konačno pruža glas veličanstvenim ženama i boginjama koje su dugo – i predugo – bile utišane.”

Neočekivano dobra, ova knjiga vraća nam ono što nam je dominantna muška povijest nepravedno oduzela, daruje nam drugu stranu novčića.

“Priče mnogih žena u ovoj knjizi znamo tek kao fragmente epske tradicije, a autorica u njihovu prikazu besprijekorno balansira između “Ilijade” i “Odiseje” pokazujući nam da ratovanje nije jedina vrsta junaštva te da je ponekad puki opstanak podjednako herojski čin.”

Pomalo bajkovito pretapa s realističnim psihološkim previranjima usamljenih žena koje su se našle u srcu rata ili su ostavši izvan ratnih okvira suočene s gubitkom voljenih.

Radijska voditeljica i klasična filologinja Natalie Haynes zna što radi… Ova knjiga je napisana spektakularno, vješto i uz savršenu mjeru pripovijedanja, nevjerojatnu maštu, mrvicu upućenosti i neosporivo umijeće donosi nam Trojanski rat iz isključivo ženske perspektive.

“Pjevaj, Muzo, rekao je, i pjevala sam.
Pjevala sam o vojskama i pjevala sam o muževima.
Pjevala sam o bogovima i čudovištima, pjevala sam o pričama i lažima.
Pjevala sam o smrti i o životu, o radosti i o boli.
Pjevala sam o životu poslije smrti.
I pjevala sam o ženama, ženama u sjenama.

Pjevala sam o zanemarenima, neispričanima. Uzela sam stare priče i tresla ih dok skrivene žene nisu izišle na vidjelo. Proslavila sam ih u pjesmi jer su dovoljno čekale. Baš kao što sam obećala: ovo nikada nije bila priča tek o jednoj niti o dvjema ženama. Bila je to priča o svima njima. Rat zanemaruje polovicu ljudi čije živote dodirne. A zašto ih mi zanemarujemo?

Čekale su da se njihova priča ispriča, i više ih neću tjerati da čekaju. Njihova će se priča ispričati, ma koliko vremena za to trebalo. Svevremena sam, ne umirem: vrijeme mi nije važno. Važno je samo pripovijedanje.

Pjevaj, Muzo, rekao je.
No, čujete li me? Pjevala sam.”

~ Kaliopa (Natalie Haynes, Tisuću lađa), Vorto Palabra

Natalie se nada da je njezin pokušaj pisanja epa urodio plodom, da čitatelji osjećaju da sama suština junaštva počiva u svima nama, kako muškarcima, tako i ženama. Ova knjiga bila je pomalo nemilosrdna i ostavila mi je slatko-gorak okus utisnut u prsima. Drago mi je da je moj novčić konačno cjelovit.

Je li tisuće lađa isplovilo na kraju?


O autorici


Natalie Louise Haynes (rođena 1974.) je engleska spisateljica, klasičarka i komičarka. Haynes je rođena u Birminghamu, gdje je pohađala srednju školu za djevojčice kralja Edwarda VI. Studirala je klasiku na Christ’s Collegeu u Cambridgeu, a bila je i članica Dramskog kluba Sveučilišta u Cambridgeu.


Citati


“No ljepota boginje drugačija je od ljepote smrtnice. Nije riječ samo o izgledu, nego i o sposobnosti.”

“Žrtvuju ono što i ne znaju da posjeduju, sve dok bez toga ne ostanu. I zato čovjek sposoban dobiti rat samo rijetko može preživjeti mir.”

“Ljudi će učiniti više za stranca ako im može ponuditi grumen zlata.”

“Ona je samo žena. A ničiji izgled ne traje vječno, čak ni onaj Zeusovih kćeri.”

“Bilo je nečeg odbojnog u smrtnicima, što bogovi nikad nisu spominjali… Imali su neobičan miris – blag u mladosti, no koji bi sazrio kao vonj kako bi starjeli – ali vječno prisutan. Bio je to zapah smrti. Čak i zdravi, neozlijeđeni – imala su ga čak i djeca, taj nevidljivi, neizbrisivi trag.”

“Svatko može biti hrabar ako ne osjeća strah.”

Zeus
“Znao je da se rastuće stanovništvo ne može održati.”

Geja
“Osjetila je kako yuga struji njomr: svrha joj je gajiti ljude i uzdržavati ih. No neprestano su od nje uzimali više nego što je ona mogla dati. Pogledala je povrh prostranstva i vidjela stabla lišena voća, polja izorana sve dok nisu mogla dati više usjeva. Zašto ljudi jednostavno ne mogu biti manje pohlepni, zapitala se. Njezinabtuga prijeđe u ozlojeđenost. Kad bude manje muškaraca, manje žena i manje djece, tugovat će za onima koji su nestali, ali znat će da je to bilo jedino rješenje. Oprostite mi promrmljala je u povjetarac. Oprostite mi, ali više vas ne mogu držati.”

“Nisu oni vojska, ti Grci. Oni su pošast.”

“Nisam te pitao jesi li oduvijek bila tužna. Pitao sam te jesi li oduvijek izgledala tužno. Imaš lice koje patnja uljepšava.”

Postoji toliko načina da se ispripovijeda rat: čitav sukob može se svesti na samo jedan izgred. Srdžbu jednog čovjeka na ponašanje drugoga, recimo. Sav rat – cijelo njegovo desetljeće – moglo bi se sažeti na to. No ovo je ženski rat, u jednakoj mjeri kao muški, i pjesnik će sagledati njihovu bol – bol žena koje su oduvijek potiskivane u zakutke priče, žrtve muškaraca, njihove robinje i preživjele – i on će je ispričati, inače neće ispričati ama baš ništa.

Dovoljno su dugo čekale svoj red.

A zašto?

Previše muškaraca među sobom pripovijeda priče o muškarcima.

Vidite li vlastiti odraz u Ahilejevoj slavi? Ćute li im se vremešna tijela snažnima dok opisuju njegovu mladost? Podsjeća li gojazan trbuh pogošćenog pjesnika na Hektorove čvrste mišiće?

Smiješna pomisao. A opet, sigurno postoji neki razlog zbog kojega pričaju i prepričavaju priče o muškarcima.

Bude li mi se opet požalio, ovako ću ga upitati: je li Enona manja junakinja od Menelaja? On izgubi ženu, pa okupi vojsku da mu je vrati, odnoseći pritom bezbroj života i stvarajući bezbroj udovica, siročadi i robinja. Enona izgubi muža i podigne njihova sina. Što je od toga veće junaštvo?

~ Kaliopa (Natalie Haynes, Tisuću lađa, Vorto Palabra)

Preporuka svim ženama i onima koji se tako osjećaju, kao i onima koji cijene žensku hrabrost, žensku sposobnost i žensku žrtvu.



Link za kupnju: https://znanje.hr/product/tisucu-ladja/409849

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s