Izdavač: Vorto Palabra
Ocjena: 4/5 ★★★★
Prevela: Ljiljana Novković
Ako vas zanima kako to da živimo u ovako ludom svijetu, a da pritom ne poludimo, maknite se neta i navalite na ovu knjigu.
O knjizi / Moj dojam
“Suvremeni svijet, uza sve pogodnosti, kao da nam je u život donio i pregršt nesreće. Ne čini li vam se da nas današnji način života čini sve bolesnijima i sve nesretnijima? Da nikad nismo bili povezaniji, a sve smo usamljeniji? Toga je maglovito bio svjestan i Matt Haig, dok ga užurbana svakodnevica, s jednim okom uvijek prikovanim uz ekran, nije svom snagom udarila u lice. Kad je počeo patiti od napadaja panike, anksioznosti i depresije, pitanje o vezi između tjeskobe i svijeta u kojem živimo za njega je postalo životno važno. Odgovore nam sada predstavlja u ovoj nezaboravnoj knjizi. Razni nas društveni, marketinški i tehnološki “pomagači”, tako nezaobilazni u svijetu koji nas okružuje, zapravo mogu spriječiti da budemo sretni, samo je jedno od njegovih fascinantnih zapažanja. Zapisi o nervoznom planetu iskreni je pristup kako se uhvatiti u koštac s izazovima svijeta koji nas okružuje, pametno i bezvremeno štivo koje će vas podučiti kako biti sretan i nadasve čovječan u ludilu dvadeset prvog stoljeća. Vorto Palabra ponosno predstavlja protuotrov modernom svijetu u prijevodu Ljiljane Novković.”
Sinopsis preuzet sa stranice znanje.hr
“Zamisli da svijet ne izluđuje ljude”, rekao mi je nedavno prijatelj kad sam mu rekao kakvu knjigu pokušavam napisati. “Zamisli da je svijet lud sam po sebi. Odnosno, znaš, oni dijelovi svijeta koji imaju veze s nama. Ljudima. Hoću reći, da je svijet doslovno lud. Meni se čini da se to događa. Mislim da ljudsko društvo ima živčani slom.”
Internet je ovladao našim životima… Zalijepljeni smo za pametne telefone… Bombardirani uznemirujućim i bombastičnim vijestima koje na nas vrište iz svih ekrana…
Ne tako davne 2000. godine još nitko nije znao što je selfie, kuckali smo po Yahoo, a Google je tek sramežljivo provirio na scenu (danas je od njega već postao i glagol – guglanje)… Nije bilo ni YouTubea, Wikipedije, Snapchata i sl.
Sve veće ubrzanje tehnologije ruku pod ruku s katastrofičnim vijestima u ljudima stvaraju nervozu, anksioznost, stres, nezadovoljstvo, kroničnu usamljenost, tjeskobu, paniku…
Pretrpani smo svime i svačime i to rezultira preopterečenošću…
Mi smo umreženi, krajnje nervozni stanovnici jednog sve nervoznijeg planeta…
Kakav bi bio život bez društvenih mreža? Nije teško saznati, samo se iskopčamo na nekoliko dana… Ili možda ipak jest teško? Jesmo li previše zabrazdili? Jesmo li krajnje ovisni?
“Stres i društvene mreže uzrokuju psihičke probleme mladih djevojaka.” – prenosi The Guardian.
“Kronična usamljenost je epidemija modernog doba.” – naslov je Forbesa
“Facebook vas može učiniti nesretnim” – tvrdi sam Facebook
“Ponekad mi se čini da je moja glava kompjutor s previše otvorenih prozora.”
Autor nas vodi kroz svoju bitku s narušenim mentalnim zdravljem i donosi nam buket savjeta koji su njegov život oplemenili, osvježili i rasteretili.
Zaklopivši ovu knjigu samo sam sjedila izgubljena u svojim mislima… i počela sam osjećati laganu klaustrofobiju… Posebno me dotaknuo dio gdje Matt poput papige ponavlja koliko je bitno da ne dopustimo drugima da nas navedu na zaključak kako nismo dovoljno dobri.
“Ništa vam ne fali. Budite sretni s onim što jeste… Nemojte misliti da morste postići više samo da budete prihvaćeni.”
Problem nije to što je svijet u kaosu, nego što mi očekujemo da bude drukčije. Zamislili smo da je kontrola u našim rukama. A nije.
Savjeti iz knjige
Kako ostati normalan na internetu
- Vježbati apstinenciju od mreža
- Ne utipkavati simptome bolesti u Google
- Zapamtiti da nikoga nije briga kako izgledamo. Briga ih je kako oni izgledaju.
- Shvatiti da je ono što se čini stvarnim možda iluzija
- Shvatiti da su ljudi više od objave na društvenim mrežama
- Prestati pratiti objave ljudi koje ne podnosimo
- Ostati ljudsko biće. Oduprijeti se algoritmima. Održavati empatiju na životu. Ostati čovjek.
Kako pratiti vijesti, a pritom ne poluditi
- Naša reakcija na vijesti nema samo veze sa sadržajem vijesti, već i s načinom našeg shvaćanja i prihvaćanja tih vijesti.
- Ograničiti gledanje vijesti
- Shvatiti da svijet nije toliko nasilan kao što se čini.
- Biti blizu životinja, one imaju terapeutsko djelovanje.
- Ne brinuti zbog onoga što ne možemo kontrolirati.
- Shvatiti da iako su vijesti možda loše, to ne znači da se ne događaju dobre stvari.
Kako živjeti u 21. stoljeću bez napada panike:
1. Raščistite krš iz svog uma
2. Pojednostavnite stvari
3. Prestanite buljiti u mobitel
4. Isključite se i filtrirajte
“Jedna od najboljih ideja za ublažavanje anksioznosti je očistiti svoj životni prostor. Dakle, izbaciti iz kuće suvišne stvari, svu odjeću koju ne nosimo darovati dućanima rabljene robe čija zarada ide u humanitarne svrhe…”
"Stvar je u tome da sam na kraju - kad sam stvarno počeo izbacivati stvari - počeo više cijeniti ono što imam."
Ova knjiga pogađa u srž svih modernih problema koji su postali dio našeg života kojeg smo rijetko kad svjesni.
I zato… Ako vas zanima kako to da živimo u ovako ludom svijetu, a da pritom ne poludimo, maknite se neta i navalite na ovu knjigu.
“Pronađi dobru knjigu. Sjedni i počni je čitati. Ponekad ćeš se u životu osjećati izgubljeno i zbunjeno.
Put povratka k sebi je čitanje.
Možda su knjige jedan od načina pronalaska malo prostora.
U svijetu koji može postati nepodnošljiv – u svijetu gdje nam može ponestati psihološkog prostora uma – svjetovi iz mašte su jako važni. Istina, oni mogu biti bijeg iz stvarnosti, ali nisu bijeg od istine.”
O autoru
Matt Haig autor je za djecu i odrasle. Njegova knjiga, memoari Reasons to Stay Alive bila je bestseler broj jedan, koja je ostala na britanskoj top ljestvici najprodavanijih naslova 46 tjedana.
Dječja knjiga Dječak zvan Božić je prevedena je na više od 40 jezika. Guardian ga je nazvao “trenutnim klasikom”. Njegovi romani za odrasle uključuju i mnoge nagrade. Kako zaustaviti vrijeme, Radleji i The humans. samo su neke od njih.Osvojio je ‘Book of the Series’ TV Book Club i ušao u uži izbor za Nacionalnu nagradu Specsavers. Knjiga The humans izabrana je za najbolji naslov Svjetske noći knjige.
Njegovi dječji romani osvojili su Zlatnu medalju Smarties, Plava knjiga godine, ušli su u uži izbor za Nagradu za djecu Waterstones, a tri puta su bili nominirani za Carnegieovu medalju.
Citati
“William Shakespeare nije bio robot. Emily Dickinson nije bila robot. Ni Aristotel. Ili Euklid. Ni Picasso. Nitko od ljudi koje ste ikad voljeli i do kojih vam je stalo nije robot. Ljudi su nevjerojatni prema drugim ljudima. A ljudi smo. Ljudska vrsta je zagonetna. Ne znamo zašto smo ovdje. Sami oblikujemo svoj smisao. Robot je dizajniran za obavljanje zadataka i nizova zadataka. Mi smo ovdje tisućama generacija i još uvijek tražimo odgovore. Zagonetnost očarava.”
“Život s anksioznošću – ustati se ujutro i svakodnevno funkcionirati u anksioznoj fazi – to zahtijeva snagu koju većina ljudi nikad neće spoznati.”
“Nikad nemoj biti hladan. Ne pokušavaj biti hladan. Nikad se ne zabrinjavaj time što misle hladni ljudi. Život je toplina. Bit ćeš hladan kad umreš.”
“Paradoks modernog života sastoji se od sljedećeg: nikad nismo bili povezaniji i nikad nismo bili usamljeniji.”
“Ja sam katastrofičar. Ja nisam tek zabrinut. Ne. Moja briga ima stvarnu ambiciju. Moja je briga bezgranična. Moja anksioznost – toliko je velika da može krenuti u bilo kom smjeru.”
“U današnjem svijetu, svega je previše. Pomislite, recimo, na samo jedan predmet, predmet koji sada držite u ruci – knjigu.
Postoji mnogo knjiga… dok čitate knjigu, možda ste bolno svjesni činjenice da ne čitate druge knjige…
Čak i da oborimo svjetski rekord u brzom čitanju, svjesni smo činjenice da bi broj pročitanih naslova bio tek sićušan dio svih postojećih knjiga. Utapamo se u knjigama kao što se utapamo i u televizijskim emisijama. A ipak, u stanju smo čitati samo jednu knjigu odjednom…”
“Trebali bismo uživati u životu punim plućima i prestati razmišljati o svim onim stvarima koje nikad nećemo uspjeti pročitati, pogledati, reći i učiniti.”
“Preopterećenost života proilzazi iz činjenice da se svijet stisnuo i zgusnuo. Ljudski se svijet ubrzao i dosta smanjio. Fizička udaljenost postaje sve manje važna. Društvene su mreže omogućile zajedničko djelovanje kao nikad dosad – od pobuna do revolucija. Internet nam je omogućio da se udružimo i ostvarimo promjene.”
“Ljudska bića su društvena stvorenja.”
“Ljudi vole raditi. To nam daje svrhu. No… Način rada i uvjeti na radnom mjestu mogu sniziti samopoštovanje. Ljudi rade sve duže, ali ti dodatni sati ne jamče veću produktivnost. Naša kultura je dehumanizirajuća. Moramo procijeniti čini li nas naš posao bolesnima ili nesretnima… Kolikom se pritisku zapravo izlažemo, samo zato što zbog načina rada neprestano imamo osjećaj da zaostajemo? Kao da je život utrka koju gubimo. A dok se borimo da održimo ritam, ne usuđujemo se razmisliti što bi za nas moglo biti dobro.”
“Što više stimulacije primamo, lakše nam je osjetiti dosadu.”
“Cinizam je postao luksuz koji si mogu priuštiti samo ljudi bez suicidalnih misli.”
“Moramo ponovno otkriti zajedničke karakteristike koje nas i čine ljudskim bićima.”
“Ne uspoređuj najgore dijelove svog života s najboljim dijelovima života drugih ljudi.”
“Čitanje nije važno zato što vam pomaže da nađete posao. Važno je jer vam daje prostora da živite izvan zadane stvarnosti. Tako se ljudska bića sjedinjuju. Tako se povezuju umovi. Snovi. Empatija. Razumijevanje. Bijeg.”
“Za mene čitanje nikad nije bilo antidruštvena aktivnost. Ono je duboko društveno. Najdublja vrsta društvenosti koja postoji.”
“Na naše mentalno zdravlje utječu genetski faktori koji ovise o našoj unutarnjoj strukturi ili kemiji mozga.”
“Mentalno je zdravlje u zamršenom odnosu s tijelom. A tijelo je u zamršenom odnosu s mentalnim zdravljem. Ne možete povući crtu između tijela i uma, isto kao što ne možete povući crtu između dvaju oceana.”
"Zamislite da jedan dan u godini posvetimo tome da ljudska bića zovemo ljudskim bićima. Da nam kriterij nije nacionalnost ili religija. Da se natjeramo da vidimo ono što se pravimo da znamo. Da se podsjetimo da je čovjek životinja koja je ujedinjena kao vrsta na ovoj maloj nježnoj plavoj čestici u svemiru… Da se okupamo u sladunjavom sentimentalnom čudu toga."
"Definirajmo sebe poput šašave sreće što ne samo da smo živi, nego smo i svjesni toga da smo živi. Da smo ovdje, ovaj čas, na najljepšem planetu kojeg ćemo ikad upoznati. Na planetu gdje možemo disati i živjeti i zaljubiti se i jesto maslac od kikirikija na prepečencu i pozdravljati pse… I plesati uz glabu i čitati… I primjećivati sunčevu svjetlost naglašenu jakom sjenom na zgradi i osjećati vjetar i kišu na svojoj nježnoj koži i čuvati jedni druge i gubiti se u sanjarenju po danu i u snovima noću i rastapati se u slatkoj tajni svog postojanja."
“I shvatio sam. Nije važno. Prestani biti neurotičan. Ništa od onoga zbog čega se zabrinjavam neće ništa bitno promijeniti. I dalje ću moći šetati psa. I dalje ću moći gledati more. I dalje ću moći provoditi vrijeme s ljudima koje volim.”
"Samo će nas ljubav spasiti."
Preporuka svima koji su se poput muha na paukovu mrežu zalijepili na internetsku.
Knjiški Moljac 
Jedna misao o “Zapisi o nervoznom planetu ★ Matt Haig”