Iris Illyrica · recenzije

Heidi ★ Johanna Spyri

Izdavač: Iris Illyrica

Prijevod: Marina Papec

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Topli, šarmantni klasik dječje književnosti prepun atmosferičnih opisa pastoralnih pitoresknih krajeva uz obilje bezvremenskih pouka…

O knjizi / Moj dojam

Ima tih nekih priča koje ti se uvuku duboko u srce i ondje spavaju godinama… Svjestan si ih i ponekad kad ponovno posegneš za njima, one se probude i ugriju te iznutra. Heidi je jedna od tih priča. Priča čiji je zadatak ispuniti te željom da budeš kao ta mala djevojčica, skroman, nesebičan i plemenit, ma prepun vrlina koje ne zastarjevaju… Ne mogu opisati koliko sam zahvalna samozatajnoj Johanni Spyri što nam je darovala Heidi. A upravo je zahvalnost ona nit vodilja koja se provlači kroz cijelu ovu priču. Riječi mogu biti moćne. Opasno moćne. A pogotovo kad su jednostavne… Tada ne mogu biti moćnije… Koliko god puta čitala ovu priču, ona mi ne može dosaditi.

Heidi je imala svega godinu dana kad je ostala bez obaju roditelja te su se o njoj brinule njezina teta Deta i majka njezine tete sve dok Detina majka nije umrla. Siroče Heidi, njezina prezaposlena teta Deta, potom ostavlja mrzovoljnom samodostatnom i nadaleko omraženom djedu (njezinoj jedinoj obitelji) u planinama švicarskih Alpi. No mrzovoljni djed koji stanuje s dvije koze i koji je prepun frustracija i, sasvim očigledno usamljen, Heidinom zaraznom i prštećom pozitivnom energijom biva preobražen iz temelja. Njegova skromna koliba postaje njezin dom, omiljeno i voljeno utočište, grubo sijeno postaje njezin meki mirisni krevet, a oskudni obroci postaju poslastice od kojih i čitatelju rastu zazubice. Heidi nas osvaja svakom novom stranicom. Ona je nevjerojatno klupko pozitive, toliko je dražesna u svojoj nevinosti, naivna u svojoj iskrenosti, istinoljubiva i skromna, šarmantna, draga, krajnje pozitivna, osjećajna, darežljiva, optimistična empatična i prepuna života. Ona doslovno slavi život. Nikad se ne opire promjenama koje joj život nosi. Ona ih zagrli i ondje gdje je i s onim što ima napravi najbolje što može. Druge nikad ne opterećuje svojom tugom. Za sebe gotovo ne traži ništa osim mrvicu slobode da juri kao kozlić po obroncima planina i zelenim livadama, tim nestvarno lijepim pastoralnim krajolicima. Njezina energija je zarazna i doslovno pršti iz svih stranica unatoč i pokojem melodramatičnom trenutku. Kad ju odvedu u Frankfurt, gubi rumenilo svojih zdravih obraščića dok se u sebi osjeća poput zatočene ptičice u kavezu… Iako ni tada ju njezin pozitivni duh nije napuštao. Svoju snagu pronalazila je u vjeri i molitivi, uvijek zahvalna, ponizna i optimistična. Čitatelj će primijetiti tu oprečnost planine – grad, Alpe – Frankfurt, rumenilo obraza – bljedilo lica, čisti planinski zrak – zagušljivost grada, bogatstvo u imovini i siromaštvo u međuljudskim odnosima – bogatstvo u obitelji i siromaštvo u imovini, sloboda – zatočenost, zdravlje – bolest… Likovi su nadasve osebujni, a tako jednostavni…

U priči mi se sviđa i ta neka smirujuća, nostalgična nota, ta neka minula topla tradicionalnost koja vuče da se ušuškate u udobnu fotelju pod yoplu dekicu uz aromu fine tople čoklade u rukama i čitate… i čitate…

I prekrasno mi je što je akcent stavljen na važnost čiste savjesti i činjenja dobrih djela. I što je glavna poruka knjige da su čuda zaista moguća.

Nema što mi se ne sviđa… Živopisni krajolici… milovanje sunčevih zraka, zelenilo pašnjaka, taj svježi planinski zrak i hladovina mirisnih borova… Mala djevojčica koja preobrazi svih oko sebe: tvrdoglavog mladog kozara Petra nauči čitati, njegovoj statoj, slijepoj baki ispuni njezin san o toplom krevetu i slušanju čitanja njezine omiljene pjesme, Djeda iz čangrizavog vuka samotnjaka pretvori u okretnog čovjeka koji otvara svoje srce prema drugim ljudima, prijateljici Klari pomogne stati na vlastite noge… Ona je poput malog zvrka, malog dynama koji preobrazuje sve tmurno u nešto veselo. Djecu uči voljeti i cijeniti prirodu… Uči ih empatiji spram starijih ljudi, invalida, životinja… Uči ih da je temelj sreće zahvalnost, a pokretač života vjera i pozitivno razmišljanje. Uči ih poštenju, pravednosti, skromnosti i darežljivosti… A i odrasle isto… I ne samo Heidi… Djeca su često u svojoj balanosti, očaranosti svime oko sebe i nevinosti mudrija od mnogih odraslih. Heidi odrasle podsjeća na sve ono bitno što su kroz život zaboravili ili smetnuli s uma uslijed životnih bura i valova… Podsjeća ih da je pravo bogatstvo u obitelji i prijateljima, a ne u šoldima… Podsjeća ih koliko je bitno da jedni drugima ne činimo zlo, da se nikome nikad ne rugamo, a kad možemo da unatoč svemu, pomognemo… Uči nas opraštanju i kako da vratimo makar djelić svoje davno zaboravljene dječje nevinosti…

Ova je knjiga prvi put objavljena davne 1880. i od tada je prevedena na više od pedeset jezika. Mala Heidi, petogodišnjakinja bistrih očiju i kovrčave crne kose osvojila je cijeli svijet. A švicarske Alpe postale su san mnogih čitatelja putoholičara…

Na kraju ove knjige imamo pitanja za razgovor o knjizi ukoliko je čitamo u sklopu nekog knjiškog kluba (ali i kao pomoć u pisanju lektire i razgovoru o pročitanoj lektiri)… Uz to imamo i korisni vodič za pravilni izgovor svih imena spomenutih u priči, kao i rječnik nepoznatih riječi i pojmova.

O autorici

Johanna Spyri rođena je u Hirzelu pokraj Züricha u Švicarskoj 1827. godine. Odrasla je u velikoj obitelji, a djetinjstvo je provela u kući u planini.

Pisala je iz ljubavi prema djeci i za djecu. Često je znala reći da priroda liječi, a o njezinoj opčinjenosti planinskim pejzažom svjedoče idilične, živopisne slike koje je utkala u svoja djela.

Najviše je voljela boraviti u Alpama, baš kao i glavna junakinja jednog od njezinih najpoznatijih romana, Heidi. Daleko od gradske vreve i svakodnevnih briga, Johanna Spyri stvorila je planinsku bajku čija se čarolija krije u jednostavnosti, naivnosti i djetinjoj iskrenosti.

Pustolovine petogodišnjakinje koja je nizom nesretnih događaja dospjela na brigu svojem mrgudnom djedu i iz švicarskog se seoceta preselila u alpske visine oduševile su malene čitatelje diljem svijeta. Knjiga je prevedena na više od pedeset svjetskih jezika, nekoliko je puta ekranizirana, a zaživjela je i na kazališnim daskama.

Uz ovaj bezvremenski klasik, neka od poznatih djela Johanne Spyri su i Priče za djecu i one koji djecu vole (1879. – 1895), Bez doma (1881.), Iz švicarskih planina (1891).

Umrla je 1901. godine.

Citati

“Ni s kim nije želio razgovarati; izbjegavao je seljane i oni njega. Vijest da se preselio u planinu nije nas nimalo iznenadila.”

“Bilo mi je predivno! Sve to cvijeće, ti divni mirisi, planine koje gore… Ništa ljepše nisam doživjela.”

"Sokol se ruga ljudima iz sela koji se bez prestanka svađaju. Želi im poručiti da je pametnije da gledaju svoja posla i usredotoče se, poput njega, na visine."

“Život je pun iznenađenja.”

“Mudro me poučila Klarina baka da nikamo ne valja žuriti i da se iskrene želje ispune kad za to dođe vrijeme.”

“Ja mislim da moramo vjerovati kako iz svake teškoće može proizaći i nešto lijepo i da se naposljetku sve završi onako kako je najbolje za nas. Za to treba strpljenja. Mi ljudi, kad nam je teško, često zaboravimo da će i to jednom proći i da ćemo opet biti sretni.”

“Zasigurno je divno odmarati oči na zvjezdanom nebu, slušati fijuk vjetra i udisati slatki miris sijena prije počinka.

Preporuka i djeci i odraslima…

Link za kupnju: https://irisillyrica.com/knjiga/heidi-50

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s