Izdavač: Kugli&Kugli

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Romaneskni, nostalgijom obojeni zapis autorice Rosie Kugli koji tematizira kulturnu baštinu grada Zagreba s naglaskom na ulogu knjižare “Kugli”…

O knjizi

“Knjižara Kugli bila je sinonim za kulturna događanja krajem XIX. i u tijeku cijelog XX. stoljeća, a okupljala je pisce, nakladnike i novinare te utabala put nakladničkoj kući ‘Mladost’, jednoj od najznačajnijih nakladničkih kuća u bivšoj Jugoslaviji. Svatko tko se bavi hrvatskom književnošću druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća složit će se da je knjižara ‘Kugli’ bila od velike važnosti ne samo za hrvatsko nakladništvo i knjižarstvo, već i za samu povijest promicanja Hrvatske u svijetu, stoji u najavi. Roman kronološki prati Stjepana Kuglija koji je kao tipičan predstavnik agilne mladeži željne napretka došao u Zagreb, grad koji smatra domom i mjestom u kojem će posijati sjeme najboljih knjižarskih ideja o kojima je učio. Preuzima kultnu knjižaru Lavoslava Hartmana (Kugli & Deutsch) i upušta se u (za ono vrijeme) izuzetno riskantne i hrabre poslovne poteze koji su trebali oplemeniti domaću čitateljsku publiku. Na tom mu putu pomaže supruga Josipa s kojim odgaja tri vrijedna sina, buduće uzdanice njihove nakladničke kuće. ‘Tragovi u vremenu’ dosljedno prate mogući tijek misli književnog genijalca koji je Zagreb činio središtem knjižarstva ovih prostora. Međutim, prati i vrijeme rata i društvene metamorfoze koja se pokazala kao najveći kamen spoticanja. Dok čitamo o sjajnim rješenjima koja su trebala privući novu publiku i doslovce književno opismeniti državu, dok saznajemo o prvim časopisima, kuharicama i bibliotekama za mlade, povijest na velika vrata donosi prvo nacionalizaciju, a zatim privatizaciju vlasništva, dva toliko oprečna procesa u kojima se Knjižara Kugli nijednom nije spašavala. Naprotiv, ostavljena je da istrune kao relikt nekih prošlih vremena, bez svijesti o više od 3000 knjiga koje su obogatile tolike domove i umove naših sunarodnjaka.”

Kako mi se svidjela?

Jako mi je bila zanimljiva ta životna drama obitelji poznatih knjižara s kojima autorica dijeli isto prezime. Hrvatska književnost druge polovice 19. stoljeća i prve polovice 20. stoljeća…

Nešto predivno!!! Tako poetično napisano… Savršenstvo!!! Nisam znala da je moguće i neku histografsku prozu napisati u ovako pitkom stilu, akcentirati prenošenje “atmosfere” tada i sada uz tu neku jesenju nostalgiju… Ljepota Rozina pisanja usmjerena je na imanentnu temu jezika, a njezina ljepota počiva u neslućenoj eleganciji i toj nekoj raskošnoj formi koju je spisateljica dovela do savršenstva. Mnogo toga sam ssznala iz ove male ljupke knjižice… Saznala sam da je i moja omiljena dječja biblioteka Vjeverica bila njihova… Kugli su imali veliku važnost ne samo za hrvatsko nakladništvo i knjižarstvo već i z samu povijest promicanja Hrvatske u svijetu.

“Priča je to o mukotrpnom povijesnom usponu mjesta koje je služilo kao dnevni boravak i oplemenilo zagrebački umjetnički život.” (iz pogovora urednika)

Stjepan Kugli je zajedno sa svojim partnerima i nasljednicima utabao put modernom zagrebačkom knjižarstvu…

Bez knjižare Hartmana, čovjeka kojemu je Stjepan Kugli pokucao na vrata, cijele ove priče o knjižari Kugli ne bi ni bilo… Njegov životni put i našu bogatiju knjišku povijest možemo zahvaliti Hartmanu…

Stjepan je oduvijek želio tiskati i objavljivati djela koja su njemu samome bila draga i to je na kraju i učinio… Spojio je ugodno s korisnim, knjižaru i nakladništvo…

Stjepan Kugli uspješno je širio svoju nakladničku djelatnost na neka, tad nova, područja… Posao je cvjetao…

Na njihovim knjigama radili su, osim Stjepana i njegovih sinova, i grafički urednici, knjigotiskari, slagari olovnog sloga, litografi, knjigoveže, vrhunski majstori u ovim poslovima…

Tiskali su, između ostalog, “Otela” (1883.) Williama Shakespearea, “Izabrane Grimove priče” (1922.), Braće Grimm, “Čudnovate zgode šegrta Hlapića” (1922.), Ivane Brlić-Mažuranić, “Kako je deva stekla grbu i druge priče” (1923.) Rudyarda Kiplinga, “Priče s južnog mora” (1929.), Jacka Londona, “Patnje mladog Werthera” (1930.), Wolfganga von Goethea… Knjižara Kugli je u više od pola stoljeća na svjetlost dana donijela oko tri tisuće naslova…

Neuobičajen, a odličan poslovni potez bio mu je objavljivanje kuharice Marije Kumičić…

Godine 1982. knjižara “Kugli” dobiva novo ime “Mladost” i postaje još uspješnija… I to traje godinama…

Od 2010. nema više “Mladosti”, zapravo, nema više knjižare “Kugli”… A kako navodi autorica ove knjige, knjižara je mogla postati svojevrsni muzej hrvatske knjige.

Kako kaže i urednik ove knjige, autorica je vratila koliko je mogla jednoj predivnoj obitelji ono što joj pripada, komadičak povijesti. Samim time i ova knjiga nekako spada i pod histografsku prozu, romansiranu povijest, dokumentarnu prozu… Priča nije ispričana skroz objektivistički iako je prepuna povijesnih informacija. Ona sadrži i tu subjektivnu nostalgičnu notu. Taj pečat prisnosti… Autorica je prezimenom vezana za Kuglijeve, ali njezinu ranu mladost uvelike je obilježila ova knjižara i sa sjetom je se sjeća…

O autorici

Rosie (Rozina) Kugli rođena u Zagrebu 22. siječnja 1970. godine. Diplomirana je pravnica i književnica koja je napisala dvadesetak romana, biografija i knjiga za djecu i mlade.

Objavila je ciklus biografija poznatih hrvatskih sportaša: „Tako mala, a tako velika”(Iva Majoli), „Snježna kraljevna” (Janica Kostelić), „Zov dubine”(Kristijan-Kike Curavić) i „Priča o pobjedi” (Gordan Kožulj).

U ciklusu knjiga za djecu i mlade iskreno i bez uljepšavanja progovara o odrastanju, služeći se jezikom mladih, mladenačkim humorom i dosjetkama te crticama iz njihova života. Najviše voli pisati o temama koje se guraju pod tepih, o kojima se šuti i nerado progovara. Za roman „Nisam ti rekla” dobila je Nagradu „Grigor Vitez” 2015. godine za najbolji književni tekst za mladež, roman „Hod po rubu” bio je nositelj i zaštitni znak javnozdravstvene kampanje „Nije cool biti bully“, a roman „Dvije crte plavo” postavljen je na kazališne daske. Živi i radi u Zagrebu.

Citati

“Zašto smo se toliko udaljili od običnog, a opet čudesnog svijeta djetinjih maštanja u nekoć tako jednostavnom svijetu? “

“Moja mladost živi u slikama. U brojnim anegdotama kojih se ponekad prisjetim, u požutjelim fotografijama, starim knjigama i ponekom nečitkom pismu, a sve manje u pričama.”

“Ali ja razmišljam o nečem još i strašnijem: da posve nestanu sjećanja na sve što smo činili u desetljećima naših života. Da uminu u svijetu bez knjiga. Da i sav onaj žar i mar Stjepana Kuglija i njegovih nasljednika nestane u ništavilu zaborava…”

"Zašto i danas među nama ima Otela, ljudi vođenih instinktima uništenja? I, što je najgore, ljudi bez kajanja, bez savjesti, bez sažaljenja i bez poštovanja prema drugima?" 

Preporuka svima koje zanima više o našoj knjiškoj baštini… 🤓

Link za kupnju: https://www.ljevak.hr/publicistika/27102-tragovi-u-vremenu.html