Izdavač: KONCEPT izdavaštvo
Ocjena: 5/5 ★★★★★
Preveo: Barbara Kružić
Putovanje u živopisan Tokyo. Par kojeg sudbina ponovno spaja. I jedna mala čajana koja je u svojoj skromnosti i ljepoti sve samo ne “mala”…
O knjizi
"Zgrabite putovnicu i uputite se u zemlju očaravajućih, blistavih nebodera, toplih zdjelica miso-juhe koja grije dušu i ljubavne priče od koje će vam se zavrtjeti u glavi, ali ju nećete moći ispustiti iz ruku."
Preslatka romantična priča koja vas transportira u očaravajući Japan.
Fiona, mlada blogerica i fotografkinja, osvoji putovanje u Japan sa svim plaćenim troškovima u suradnju sa Umjetničkim fakulterom Politehničkog sveučilišta u Tokiju. Uz njega dobiva i priliku za izlaganje fotografija u Japanskom centru u Londonu. No to nije sve… Njezina nagrada uključuje i mentorski program s jednim od najboljih svjetskih fotografa, Yutakom Arakijem, iskustvo koje se pruža jednom u životu.
“Iskoristi sve što ti život pruža.”
No… Na aerodromu je ne dočeka gospodin Araki nego njezina “slaba točka”, čovjek koji joj je prije deset godina slomio srce, karizmatični fotograf Gabe.
Gabe ju posljednji put nije ostavio samo u tuzi i slomljenog srca već i slomljenog samopouzdanja od kojeg i dandanas ima posljedice.
Likovi su studiozno razrađeni i nadasve životni, uvjerljivi…
Gabriel Burnett (Gabe) je genijalni, ali arogantni fotograf, Timesov fotograf godine, dobitnik nagrade za najbolji britanski portet i nagrade Wordham-Smith te još brdo drugih nagrada. Izuzetno talentiran, šarmantan, karizmatičan i mušićav. U biti bio je takav… Takvog ga se Fiona sjeća… Sada je on samo sjena tog Gabea. Ljubav ga je slomila i po cijele dane je bezvoljan, iznuren, ciničan, isfrustriran i posve slijep za ljepotu svijeta koji ga okružuje.
Fiona Hanning je čista suprotnost Gabea… Ona je izrasla u jednu prekrasnu mladu ženu koju kroz život vodi entuzijazam, zanos i mašta. Sva je nekako lepršava koliko god zbog svoje visine bila “smotano nezgrapna”.
A osim Fione i Gabea, ovdje nalazimo na još neke usitinu fascinantne sporedne likove; mnogi od njih imaju svoju ulogu koja daje jedan poseban pečat cijeloj ovoj priči.
Veoma zanimljiv mi je bio lik njezine posesivne hipohondar majke. A apsolutno najdraži lik bila mi je mudra starica Haruka kod koje Fiona na svom putovanju odsjeda.
Slike koje vam ova knjiga stvara u mašti su, malo ke reći, primamljive; oblaci svjetloružičastih trešnjinih cvjetova, veličanstvena planina Fuji, hramovi, a kao komplementarni aspekt, tu su i neonska svjetla užurbanog Tokija.
Obožavam knjiška putovanja diljem svijeta na koje nas vodi Julie Caplin. Obožavam!!!
Ova knjiga mi je tim više bila draga pošto mi je dodatno obrazovanje i ljubav – fotografija, a ovdje je riječ o dvoje prvoklasnih fotografa.
“Setsuko je požurila u čajanu ni ne provjeravajući slijedi li je Fiona. Fiona je pak zastala, očarana, promatrajući neobičan prostor. Kao da je koraknula u prošlost, malenom ali savršeno organiziranom čajanom vladalo je prigušeno ozračje mira. Najviše je se dojmilo što su svi materijali bili prirodni, od drvom obloženih zidova, bambusovih stolica, pamukom obloženih tamnih drvenih klupa, sve do lanenih vješalica pored sad već poznatih shoji paravana. Nježna se svjetlost presijavala kroz veliki istureni prozor naglašavajući čestice prašine koje su u njoj plesale poput malenih vila. Jedan je zid čajane bio prekriven policama od poda do stropa, a na njima su se nalazili crni keramički spremnici. Na svakom je elegantnim japanskim pismom bilo nešto ispisano, obećavajući tajne i čarolije. Na malenom pultu nasuprot policama bile su male jutene vreće prepune različitih čajeva, uvijene poput odbačenih košuljica gusjenica, komadi kore drveta i sušenih trava, iz njih se širio miris jasmina, dima i trave. Činilo joj se da je ušla u čarobnjakovu spilju gdje su se posluživale mješavine čarobnjaštva i magije u profinjenim čajnicima, glaziranima svjetloplavo, zeleno, brončano te keramičkim šalicama savršenih mjera kako bi se obuhvatile rukama.”
Stil pisanja Julie Caplin je nevjerojatno dobar; sve je uravnoteženo, dijalozi su pitki, nema previše likova, a i oni koji su prisutni uvjerljivo su predstavljeni, radnja je izbalansirana, niti je prebrza, niti je prespora, opisi su naprosto veličanstveni…
Mala čajana u Tokiju apsolutno je neodoljiva i savršen je bijeg u ovakvim vremenima! Jedva čekam da čitati sljedeću Julieinu putoholičarsku knjigicu.
O autorici
Julie Caplin ovisna je o putovanjima i dobroj hrani. Neprestano je u potrazi za savršenim džinom i strašno je izbirljiva kad je riječ o čašama, vrstama tonika i začinima. Kad ne isprobava različite džinove, piše svoje romane koje smješta u različite gradove koje je posjetila tijekom posljednjih godina. Nekoć je radila kao voditeljica odjela za odnose s javnošću, pa je godinama putovala Europom i vodila vrhunske kritičare hrane i pića na putovanja na kojima su uživali u gastronomskim delicijama mnogobrojnih gradova ltalije, Francuske, Belgije, Španjolske, Danske i Švicarske. Bio je to težak posao, ali netko i to mora raditi. Ta su joj putovanja dala inspiraciju za Mali kafić u Kopenhagenu i druge knjige.
Osvrti na njezine knjige:
Citati
“Većina fotografa skriva se iza aparata i fotografije im uglavnom budu površne, beznačajne. Dobar fotograf otkriva donje, nevidljive slojeve.”
"Tako bi zapravo trebalo živjeti, usredotočiti se na lijepo, a ne na ono ružno i loše."
“Mi cijenimo staro, pa popravljamo, ali taj popravak prigrlimo. Ovo je kintsugi, slavi različitost. Nedostatak se uvažava, zlatan je jer ljepotu nalazimo u jedinstvenosti te nesavršenosti. Wabi-sabi znači cijeniti nesavršenosti jer su one odraz naše stvarnosti. Wabi-sabi znači prihvatiti da ništa nije trajno te da moramo cijeniti ono što je sada i ovdje. Trešnjin cvijet slavi se jednako zbog ljepote i zbog prolaznosti; sutra ga možda ne bude, ali ljepota je u trenutku kad ga promatramo. Zato su u Japanu godišnja doba toliko važna, priroda je prelijepa, ali ne možemo je zauvijek zarobiti.”
“Važno je pronaći vremena za prirodu. Ona je naša životna snaga. Napuni nam baterije i učvršćuje nas. Vraća nas jednostavnosti života i odvraća od stresa modernog doba.”
"Čaroliju jedino možeš cijeniti ako potpuno uroniš i predaš se interaktivnim elementima, postaneš dio nje, uživaš u trenutku. Moraš se usredotočiti na sada i ovdje. Ljudi su zaboravili živjeti u trenutku. Sve je to poput leptira zatvorenog u staklenci: sreća je kratkog vijeka jer iščezne kad on ugine. Ljudi bi trebali biti više uronjeni u trenutak."
“Sve je to priroda, rađanje, ljepota i smrt.”
“Dvaput je kliknuo i otvorio fotografiju promatrajući kako se širi na čitav zaslon. Na njoj su bile Haruka i Setsuko prisno se osmjehujući jedna drugoj držeći se rukom pod ruku, a glave su im bile okružene oblacima najsvjetlijih ružičastih trešnjinih cvjetova. Ljubav, progovarala je fotografija. Čista ljubav majke i kćeri.”
“Shibui je jednostavnost, skromnost, prirodnost, svakodnevnost.”
“Tako malo znamo o sebi, još nismo postali svoji. Ali mislimo da jesmo.”
“Možda u svojoj dubini, kad je u pitanju ono najvažnije, Japan i nije toliko drugačiji. Ljudi vole, smiju se i brinu jedni o drugima, a te su vrijednosti bitne svuda u svijetu.”
“Svaki idiot može pukom srećom napraviti savršenu fotografiju kakva se napravi samo jednom u životu. Dobar, sposoban tehničar zna uočiti takve savršene kompozicije, tražiti ih, znati koje su kad ih ugleda i pritisnuti okidač.”
“Prišla je prozoru i zagledala se u uspavani vulkan. Stoji ondje nepomično tisućama godina, a bijedni mali ljudi dolaze i odlaze. Život je prolazan, a Haruka ju je naučila da se u toj prolaznosti krije ljepota.”
“Ponekad se veliki užitak krije u samom iščekivanju.”
“Današnji me dan podsjetio što je zapravo bitno. Ta čarolija kad stvarnost fotografije poput zrcala odražava ono što ti je bilo u mislima.”
Preporuka svim ljubiteljima romantičnih, toplih, veselih i šarmantnih priča, kao i ljubiteljima knjiških putovanja…
Link za kupnju: https://www.koncept-izdavastvo.hr/knjige/mala-cajana-u-tokiju/
Knjiški Moljac 