Koncept izdavaštvo · recenzije

Knjižara na uglu ★ Jenny Colgan

Izdavač: KONCEPT izdavaštvo

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Preveo: Maja Kulej

Topla priča o radosti koju nam donosi svrhovitost posla kojeg radimo svaki dan… Priča o jednoj knjiškoj moljčici koja se usudila uhvatiti svoje snove…

O knjizi / Moj dojam

Na samom početku autorica nam kaže:

“Ova knjiga nema posvetu jer je cijela posvećena tebi: čitatelju. Svim čitateljima.

Nina Redmond, dvadesetdevetogodišnja knjižničarka seli u malo ljupki seoski gradić Kirrinfief gdje započinje novi život i zadnjom ušteđevinom kupuje oronuli kombi kojeg pretvara u pokretnu knjižaru.

“Tamo jednostavno možeš disati, kao da svi glupi svakodnevni problemi i brige više nisu toliko važni. Čovjek ima vremena za razmišljanje o svojem životu i onom što želi raditi, umjesto da samo žuri s posla na šank pa na spoj, pa u teretanu, pa do sljedeće gluposti.”

Tamo ju dočekuju dugačka zelena polja i prijazni, susretljivi mještani… Fascinantan joj je način na koji ljudi tamo brinu jedni o drugima…

Nakon početnih peripetija, Nina uskoro počinje živjeti život svojih snova. Cijeli svoj odrasli život živjela je život knjižničarke u užurbanom gradu, a sada zaista počinje živjeti u punom smislu te riječi i to živjeti od knjiga. Živjeti svoju strast. Oduvijek je željela imati malu knjižaru koju bi nazvala “Mala knjižara sretnih završetka”. A sad je ima. Njezina strast postala je njezin posao, a miran seoski gradić njezin dom. Sada, kao stanovnica Visočja, osjeća kao da je oduvijek tu pripadala. Apsolutno joj je nezamislivo da se vraća ikad više u gradsku vrevu. Od prvog trenutka kad je stigla u mirnoću divljine ovog škotskog prostranstva zaljubila se u njegov spokoj, u njegovu tišinu, u osjećaj povezanosti s krajolikom kojeg još nije ni poznavala, a koji je bio sasvim izgubljen stanovnicima grada.

Bila je to ljubav na prvi pogled. Mirni suživot s divljinom bio je čista suprotnost životu koji je prije vodila. Ovdje nisu nicali neboderi mijenjajući iz dana u dan strukturu grada… Stvari su ovdje generacijama ostajale iste. Jedina promjena bila je stalna mijena godišnjih doba, poput oblaka na nebu koji dolaze i prolaze. Farme, rijeke, jezero, visoke litice, pitome doline… Raj!!! Ovdje su joj misli bile jasnije, um bistriji i mogla je, u svakom smislu – konačno prodisati punim plućima. U Kirrinfiefu je uvijek bilo vremena za šalicu čaja, pokoji keksić i knjigu.

“Ovdje, gledajući u dolinu, u mala sela puna ljudi koji žive svoje živote na svoj način, ne razmišljajući o trendovima ili modi kao ni tempu života u gradovima ili neobičnu koncepti neprestanog napredovanja, Nina je pronašla potpuno novi smisao. Odrasla je u gradu, studirala u gradu, radila je i živjela u tom svijetu. Ipak, duboko u sebi imala je osjećaj da se napokon vratila kući.”

Poželjela sam se kao i Nina odseliti tamo. Ma, bilo gdje gdje je priroda još uvijek carstvo; gdje postoji zelenilo, gdje se vidi zvjezdano nebo i gdje mirisi nisu samo ispušni plinovi automobila… Nilo gdje gdje pluća mogu ispuniti negativnim ionima… Bilo gdje gdje se kroz duge zimske večeri i teške dane, ljudi još uvijek oslanjaju jedni na druge. Bilo gdje gdje još postoje prave zajednice, a ne lego kockice kuća u nizu gdje nitko nikoga ne pozna, ali “svi sve o svakome znaju”…

Nina je jedan predivan lik. Podsjeća me uvelike na mene, pa mi se nije bilo teško uživiti u knjigu gledajući svijet opisan u knjizi Nininim/svojim očima. Nina se, baš poput mene, cijeli svoj život skrivala iza knjiga, tražila utjehu u knjigama, omotavala se s njima kako joj nitko ne bi mogao prići, stvarala je utočište satkano od knjiga, priča, slova… No, nova sredina izvukla je onu duboko zakopanu Ninu na površinu. Nije se imala potrebu više skrivati. U pravoj sredini, mogla je procvjetati.

“Bila je svjesna da su neki ljudi svoje strahove utapali u hrani, neki u piću, dok su neki posvećivali svaki slobodni trenutak planiranju raskošnih zaruka i vjenčanja te ostalih životnih događaja, samo kako bi izbjegli ikakve neugodne misli. Ali kad je god stvarnost, ili batem mračnija strana stvarnosti, zaprijetila napasti, Nina se uvijek okrenula knjizi. Knjige su joj bile utjeha kad je bila tužna; prijatelj kad je bila usamljena. Liječile su joj slomljeno srce i ohrabrivale je kad se osjećala beznadno.”

Jennyno pisanje kao da ima vlastiti život, njezinim pričama kao da kuca vlastito srce. Njezine priče kao da imaju dušu. One vas zarobe i ne puštaju. I nakon što ih dovršite, treba vam još, nevoljko ih odložite, a zauvijek vam ostanu u sjećanju.

Osim Nine, upoznat ćete i simpatičnu, ali čangrizavu tinejdžericu Ainslee i njezina malog brata. Njih dvoje, iako još uvijek djeca, skrivaju svoju tešku životnu priču…
Upoznat ćete i Lennoxa, farmera u fit formi koji je u procesu razvoda što ga čini prilično nesnosnim društvom.
Upoznat ćete Mareka, šarmantnog strojovođu koji Ninu opskrbljuje knjigama riskirajući pritom vlastiti posao. Upoznat ćete i Nininu najbolju prijateljicu i bivšu cimericu Surinder koja će vas osvojiti gotovo jednako koliko i Nina.

“Samo učini nešto. Možda ćeš pogriješiti, ali onda ćeš to i ispraviti. Ako ne učiniš ništa, nemaš što ispraviti. I život će ti odjednom biti pun žaljenja.”

~ Surinder

U profesionalnom smislu, Nina je postigla sve što je sanjala, ali s druge strane neki njezini postupci stvorili su kaotičnu zbrku koja će neke ljude koštati poslova… Više o tome pročitajte u knjizi… 💚

“Ako sam nešto naučila, to je da nikad ne znaš za što si sposoban dok ne pokušaš.”

Da se vratimo na pogovor u kojem se autorica obraća svojim čitateljima… Naime, autorica nam navodi neke korisne savjete vezane za mjesta gdje najčešće čitamo…

Prepisat ćemo vam jedan:

“Nekoć je bilo sasvim prihvatljivo hodati ulicom s nosom u knjizi. Ljudi bi se sisretljivo nasmijali i maknuli vam se s puta jer bi razumjeli tu očajničku pitrebu da se nešto pročita. Međutim, ovih dana svi bulje u svoje pametne telefone kako ne bi propustili nečiji lajk na fotografiju na Facebooku, stoga hodanje ulicom sada uključuje više prepreka.”

A vi, gdje najčešće čitate?

O autorici

Jenny Colgan autorica je brojnih hit-romana, kao što su “The Little Shop of Happy Ever After” i “Summer at Little Beach Street Bakery” u izdanju izdavačke kuće Sphere. Roman “Meet Me at the Cupcake Cafe” dobitnik je nagrade Melissa Nathan za najbolju duhovitu romansu 2012. godine, a nalazio se i na popisu najprodavanijih romana Sunday Timesa, kao i “Welcome to Rosie Hopkins’ Sweetshop of Dreams”, dobitnik nagrade RNA za najbolji ljubavni roman 2013. godine.


Zasad smo recenzirali njezin prvi roman objavljen u izdanju Koncept uzdavaštva, “Okus čokolade u Parizu” i knjigicu koja je povezana s ovom o kojoj je ovaj osvrt; Knjižara na obali.

Citati

“Problem s dobrim stvarima koje nam se događaju je taj što su vrlo često prerušene u stvarno grozne stvari.”

"Kad je ugledala drvo, ostala je bez daha. Bilo je potpuno prekriveno knjigama; bile su vezane za grane vezicama za cipele, slijevajući se niz krošnju poput visećih voćki. Izgledalo je neobično i čudnovato lijepo, drvo puno knjiga u tamnoplavoj ljetnoj noći, usred apsolutno ničega."

“Nikad nisam razumio zašto bi se itko trudio izmišljali nove ljude kad na ovom svijetu već postoje milijarde izgubljenih slučajeva za koje me nije briga.”

"Mogao joj je oduzeti seksualni život, duševni mir, nadu u sreću, njezin dom i posao. Ali NITKO joj nije mogao oduzeti čitanje." 

“Zar doista ne postoji slobodan muškarac koji je neće povrijediti, koji će biti tu za nju, samo za nju? Ili se to događa samo u knjigama i maštarijama?”

Preporuka svima koji vole tople, romantične priče…

Link za kupnju: https://www.koncept-izdavastvo.hr/knjige/knjizara-na-uglu/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s