Izdavač: Sonatina naklada
Ocjena: 4/5 ★★★★
Prevela: Morana Panjkota

O knjizi / Moj dojam

"Grace Town bila je kemijska eksplozija u mom srcu. Bila je zvijezda koja se pretvorila u supernovu. Nekoliko kratkih trenutaka bilo je svjetlosti, vrućine i boli, sjajnijih od galaksije, a za sobom nije ostavila ništa osim tame. Ali smrt zvijezda opskrbljuje svijet gradivom za život. Svi smo mi satkani od zvijezda. Svi smo satkani od Grace Town."

Priča je ovo o prvim ljubavima i slomljenim srcima… Priča o tragedijama koje ostavljaju ožiljke i o mladima koji se s njima nose kako znaju i umiju. Ovo je tinejdžerska drama i ljubavni young adult začinjen suzama i glaziran osmijesima.

Sedamaestogodišnji Henry Page zatreskan je u novu učenicu, zagonetnu Grace Town. On je romantični sanjar. Ona je neuredna, nepristupačna i nadasve čudna djevojka. No, ispod neugledne vanjštine i prevelike muške odjeće, Henry polako otkriva prelijepu, šarmantnu i darovitu djevojku.

On gubi glavu za njom, ali što se on više približava njoj, to se ona više udaljuje od njega. I što ga ona više odbija od sebe, time je on sve više idealizira; “Grace je izgledala kao mitsko biće… Gorjela je, sjala, zvijezde koje su umrle da bi joj podarile atome od kojih je sazdana blistale su iz onostranosti. Nikad nisam vidio ništa tako bolno intenzivno, srcolomno lijepo.” No, u stvarnosti, Grace većinu vremena izgleda kao da se upravo predozirala heroinom, a u život ju je vratila injekcija adrenalina. Grace je jedna posve izgubljena duša, lebdeći duh od krvi i mesa koji se nikad nije oporavio od tragedije koja ju je zadesila, i kako to poetski opisuje knjiga – ona je “ljudsko utjelovljenje pasivnog pušenja”. Dio nje je umro onog dana kad ju je tragedija zadesila. I od tog dana ona više hibernira nego što živi. Osjećaj krivnje izjeda je. Ljubav koju je i sama doživjela, opsjeda je. Ljubav koja nadrasta vrijeme i prostor…

Grace je život doživljavala kao jedan užasno dugi i užasno uscrpljujući dan nakon kojeg čovjek jedva čeka da dođe kući i sruši se na krevet te odspava fini komad sati.

“Postoje ljudi koji čitaju knjige o vampirima i žude za besmrtnošću, a ja sam ponekad jako zahvalna na tome što na kraju svega zauvijek zaspimo. Nema više boli. Nema više iscrpljenosti. Smrt je nagrada što smo živjeli.”

No, Henryja privlači baš ta njezina “slomljenost”. Ona je bila njegov kriptonit. Njegova kintsugi djevojka iz snova koju je pokušao zašiti zlatnim šavovima.

“Opet sam pomislio na kintsugi. Na to da nešto mora najprije biti razbijeno da bi se moglo ponovno sastaviti tako da bude ljepše nego prije. Pomislio san kako mi se sviđaju slomljene stvari, stvari koje su bile umrljane, oštećene, udubljene ili napukle te kako sam vjerojatno zbog toga pao na Grace. Ona je bila slomljena stvar u ljudskom obličju, a sada sam to – zbog nje – bio ja. Grace će možda zauvijek biti slomljena, ali nadao sam se da svi razbijeni komadići mene mogu biti ponovno zalijepljeni i spojeni zlatnim šavovima. Da će se poderotine u mom srcu zaliječiti i postati blistavi ožiljci.”

Henry kasno shvaća da je njegova uloga u njezinu životu bila sporedna. On je bio tamo neki lik na periferiji, djelić zapleta koji razdvaja glavne likove, a ne glavni junak.

Ovo je klasična priča koju smo, više manje, svi mi u nekom obliku doživjeli u tim mladim godinama… Beznadno zaljubljivanje u idealiziranu sliku umjesto u stvarnu osobu…

Najdraži lik mi je Henryjeva starija sestra Sadie jer je britka filozofkinja koja ga fino išamara i napudra riječima na kraju knjige. Iz sinopsisa se ne može isčitati bolna tema ove knjige kao ni dubina filozofija utkanih u nju. I zato mi je jako drago da sam ipak zaronila u ovu knjigu koja me po sinopsisu uopće nije zaintrigirala. Prvih nekoliko poglavlja nisu mi bila ništa posebno, ali kasnije – uh, kasnije… Kemijska eksplozija!

"Ljubav ne treba trajati cijeli život da bi bila stvarna. Kvalitetu ljubavi ne možeš prosuđivati u skladu s tim koliko je dugo trajala. Sve umire, uključujući i ljubav."

Autorica je čarobnica koja magiju sija riječima. Nadasve vješto je oslikala to ozračje boli slomljenog srca koje svakom tinejdžeru djeluje katastrofično, u rangu smaka svijeta… Zanimljivo mi je što je autorica odabrala mladog momka kao glavnog protagonista iz čije će nam perspektive ispričati priču, a ne klišejizirano – glavnu protagonisticu čiji ‘point of view’ određuje knjigu.

"Odmalena su te trovali tim sranjima ljubav je strpljiva, ljubav je dobra. Ali ljubav je samo biologija, čovječe. Točnije, to je zapravo samo kemijska reakcija u mozgu. Ponekad ta reakcija traje čitav život, stalno se ponavljajući i obnavljajući. A ponekad ne. Ponekad se pretvori u supernovu, a zatim počne blijedjeti. Svi smo tek kemijska srca. Čini li to ljubav iole manje blistavom? Mislim da ne."

Henryjevi roditelji su genijalni. Henry je jedan predivan i osjećajan dečko. Grace je… ummm… ahh… Da… No… Henry i Grace imali su tešku ljubav. Ona je jedna jako tužna djevojka. Sadie je pak nenadmašna!!!

“Bila je to ljubav koja ti za srce povezuje male utege, jedan po jedan, sve dok ti taj organ ne postane toliko težak da ti se istrgne iz grudi.”

Sve je u ovoj priči savršeno izbalansirano: prpošnost i energičnost, katastrofičnost i depresija, tuga i humor… Mitski koktel sastojaka koji kola svima nama u tim godinama…

“Slomljeno srce je biologija i kemija, baš kao i ljubav. Zato mi vjeruj kad ti kažem: trenutačno si ranjen, ali ozdravit ćeš.”

Sama jezgra ove knjige, kaže autorica, nastala je 11. srpnja 2014., kada je pročitala članak Drakea Baera u “Nerveu” pod nazivom “Ovo je vaš mozak u vrijeme prekida veze”.

Sve u svemu…

Ova priča je emocionalni rollercoaster! Originalno!

Ova knjiga izaziva kemijske reakcije!!!

O autorici

Krystal Sutherland australska je autorica. Najpoznatija je po svom prvom romanu Kemija srca i trećem romanu House of Hollow koji se nalazi na popisu najprodavanijih knjiga New York Timesa. Trenutno živi u Londonu.

Citati

“Podigao sam pogled prema tužnoj, sumornoj kući s navučenim zavjesama i zapuštenim vrtom te sam se sjetio kako se Murray pitao je li Grace nekakvo nadnaravno biće. Vampirica. Pali anđeo.”

“Ne možeš ići kroz život misleći da je svaka osoba na koju padneš ona prava. Ljudi nemaju srodne duše. Ljudi stvaraju srodne duše.”

“U velikim razmjerima vlada entropija, ali ljudi su toliko mali da se zakoni golemog svemira ne odnose na nas. Ne mogu se primijeniti na nas. Mi smo previše sitni; život nam prebrzo prolazi.”

“Možeš puno zaključiti o nekome iz njegove spavaće sobe.”

“Ti si iznimna zbirka atoma, Henry Page.”

“I cijelo vrijeme sam je volio, baš kao što je ona voljela njega. Potajno, između sjene i duše.”

Preporuka starijim tinejdžerima i roditeljima koji žele bolje razumjeti svoje tinejdžere.

Link za kupnju: https://znanje.hr/product/kemija-srca/423521