Izdavač: Stilus Knjiga

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Preveo: Jerko Ban

O knjizi

Što sam usvojila iz knjige

Pa kaže (Anthony de Mello):

"Shvati svoje strahove i oni će okopnjeti; učinak će biti LJUBAV.
Shvati svoje navezanosti i one će iščeznuti; posljedica će biti SLOBODA.
Shvati svoju bijedu i ona će nestati; učinak će biti SREĆA." 

Ljubav je prisutna samo onda kada stvari i osobe vidimo onakvima kakvi jesu, a ne onakvima kakvi su prema našem sjećanju, željama, mašti ili projekciji… Jer ukoliko projiciramo onda ne volimo zaista tu (npr.) osobu već našu sliku te osobe. Da bi osobu u koju smo navodno zaljubljeni vidjeli zaista onakvom kakva jest, a ne kroz naš filter želja, potrebna nam je poprilična stega i odlučnost u odbacivanju svih tih filtera; toliko velika stega da malo ljudi zaista odluči podvrgnuti se gorućoj vatri takvog asketizma… Sloboda je tek druga riječ za Ljubav. Kad volimo mi dajemo i ne tražimo ništa za uzvrat; poput ruže koja daruje svoj miris ne očekujući ništa… Kad volimo nepristrani smo; ruža svima miriši… Kad volimo nesebični smo; ruža jednostavno širi svoj miris jer ne postoji ništa drugo što može činiti, uživao netko u njezinom mirisu ili ne. Svjetlost, miris i hladovina postoje neovisno o ljudima, baš kao i ljubav. Naše navezanosti (stanje u kojem je čovjek prilijepljen na neku stvar ili osobu za koju misli da bez nje ne može biti sretan) dovode nas u disbalans; dovode do neosjećajnosti, nesklada, napetosti, tjeskobe, sukoba…

Navezanost na nekoga nije ljubav. To je parazitiranje. U takvom odnosu ne postoji sloboda. A ljubav jest sloboda. To onda ni u kojem slučaju ne može biti ljubav. Tu je onda isključivo u pitanju očajna potrebitost. Ljubav je rezultat slobodnog izbora. Dvoje ljudi se vole onda kada su sposobni da žive jedno bez drugoga, ali su izabrali da žive zajedno.

No, da se vratimo na ono prvo; na parazitiranje zamaskirano u ljubav. To je patološka ovisnost. To nije ljubav. Osoba čiji je život potpuno rukovođen potrebama ovisnosti pati od psihičkog poremećaja. Nemojmo to brkati sa zdravom potrebom za bliskošću… Svi mi želimo biti maženi i paženi bez obzira koliko smo jaki, zreli, odgovorni i sposobni… Nasuprot tome, ljudi koji su pasivno ovisni, toliko su obuzeti potrebom za ljubavlju da nemaju energije da sami vole. Oni su kao izgladnjeli ljudi koji mole mrvice, ali i kad dobiju obilate porcije – ništa im ne ostaje da pruže drugima. Iznutra su prazni. Jama bez dna koju je nemoguće napuniti. Oni nikada nemaju osjećaj ispunjenosti i nekakve konačnosti, završenosti… Veoma teško podnose bilo kakvu samoću, a svoj identitet određuju isključivo kroz odnose sa drugim ljudima. Pasivna ovisnost svoju genezu vuče iz nedostatka ljubavi i pažnje u ranom djetinjstvu. Osjećaj unutrašnje praznine od koje pate pasivno ovisni ljudi, direktan je rezultat neispunjenih želja i potreba u djetinjstvu.

Navezanost na neku osobu može nama ličiti na ljubav, jer to je sila koja nagoni ljude da se žestoko vezuju za druge, ali ipak – u suštini, nije ljubav već oblik anti-ljubavi koji ima svoju genezu u nedostatku roditeljske ljubavi.

Ako je naš jedini cilj samo to da budemo voljeni, onda to nikada nećemo postići.

Ne dopustimo da nas preplavi infantilnost nauštrb razvoja, ne sputavajmo sebe i druge oko sebe nauštrb slobode… Kako možemo voljeti nekoga kome smo rob?

Kad se riješimo navezanosti i svih fiksacija svog ega, tek onda se s guštom možemo smijati cijeloj ovoj predstavi u kojoj sudjelujemo…

"U smrti ega nalazi se sloboda, mir, spokoj i radost." 

Do promjene dolazi samo kroz svjesnost, ljubav i razumijevanje. ❤️

Navezanosti moramo napasti mačem svjesnosti. Ljubav je naš vlastiti plamen koji prži sve ono lažno na nama dok nas posve ne razgoliti. Ona nas kruni, ali nas i razapinje.

Ako pogledamo oko sebe vidjet ćemo gomilu maskiranih glumaca, kruto isprogramiranih zarobljenika iskrivljenih pogleda na sliku svijeta koji ih okružuje… Većini ljudi mozak je toliko ispran da ni ne shvaćaju koliko su nesretni, u kojem su stupnju mrtvila… Oni su navezani na svoje iluzije, na svoje iskrivljene slike, na buku koju u njihovim glavama stvaraju njihove uvjetovanosti i programiranosti… Oni ne čuju Simfoniju života. Oni ne vide Sklad svemira koji ih okružuje. Ljubav je upravo to – osjetljivost na jedinstvenost i ljepotu svake stvari i osobe oko sebe, samoispunjujući osjećaj svjesnosti savršenog sklada kao cjeline.

Promjenu percepcije moguće je napraviti iz tisuću uglova i na bezbroj načina… Jedina konstanta je ljubav.

Ljubav je Alfa i Omega života.

Neke stvari se percipiraju umom, ali razumijevaju srcem… Da, kako je rekao jedan iznimno inteligentan čovjek – postoji ta jedna, nazovimo je “druga vrsta jezika”… Taj jedan oblik komunikacije bez riječi… Ima to nešto tako tanahno, ali tako moćno i prožimajuće što svaka pora našeg receptivnog bića upija… Kodiran kod ljubavi koji nitko osim našeg tijela ne može prevesti. Naš um jest vrhunski kompjuter… On interpretira, prevodi, ali nas i puno puta izda…

Ljubav je Istina.

Ona se ne procesuira, ona se osjeća poput pjesme koja titra svim našim stanicama… To nešto djeluje u nama i mi na to reagiramo. Uzvraćamo. Tijelo, taj laboratorij pokreće se u svoj svojoj veličanstvenosti i dopušta nam da vidimo božanski bljesak koji je do tada bio zagušen iluzijom. I zato trebamo okrenuti oči unutar sebe.

U samoj jezgri svoje prirode otkrit ćemo vjeru, nadu i ljubav.

Eksplozija svijesti kuca u nama od samih bezimenih prapočetaka. Ali samo ju srce može osloboditi. Onaj tko odbija pogledati u sebe, on začepljuje uši za melodiju svog srca i osljepljuje si oči za svjetlost svoje duše.

Možemo mi primjeniti formule, prakse, discipline i tehnike. Sve moguće recepte… Ali ako ne proniknemo u jezik svog srca, svoje Duše, badave nam sve to…

Esencija se destilira jedino kroz filtar srca… Tone ružinih latica potrebne su za samo jednu kap u kojoj je sadržana aroma unutrašnje Istine, okus Tajne života…

Kada svatko od nas bude sposoban koristiti svoje srce, svijet će biti ujedinjen u urotu Ljubavi. Ili kako bi Jimi Hendrix rekao: “Kada moć ljubavi nadvlada ljubav prema moći svijet će spoznati mir.”

Anthony de Mello bio je isusovački svećenik rođen u Bombayu u Indiji 1931. Nadaleko je poznat po svom revolucionarnom radu koji integrira zapadnu i istočnjačku duhovnost. Smatraju ga jednim od najistaknutijih duhovnih filozofa 20. stoljeća. Iako je umro 1987. godine, njegove knjige i poruke i dalje se rado čitaju diljem svijeta.

Link na njegovu knjigu Buđenje svijesti koju smo recenzirali prije nekoliko mjeseci.

Citati

"Ljubav izvire iz svjesnosti."

"Ako si ikada dopustiš vidjeti, to će biti tvoja smrt."

"Voljeti znači vidjeti, a vidjeti znači umrijeti."

"Kad bi mogao jasno vidjeti, izgubio bi apetit za tim da budeš nešto posebno bilo za koga ili da bilo tko o tebi ima visoko mišljenje. Postao bi kao ptice i cvijeće koji nimalo ne misle o sebi, koji su prezaposleni življenjem da bi imalo brinuli o tome što drugi o njima misle, o tome znače li drugima nešto posebno ili ne. I to znači postati neustrašivim i slobodnim."

"Ako upadneš u klopku suđenja ljudi oko sebe, hranit ćeš se plodovima napetosti, nesigurnosti i tjeskobe." 

"Tvoj ego je veliki tehničar, ali nije kreativan. Priroda nije tehničar. Priroda je kreativna."

 "Ako si dopustiš da stvarno osjetiš patnje ovoga pakla na zemlji, mogao bi iskusiti pobunu u sebi, tako snažnu odvratnost koja će iskidati lance ovisnosti i opsjene kojima je bila okovana tvoja duša. I oslobodit ćeš se i ući u kraljevstvo nevinosti u kojemu stanuju mistici i djeca."

Na pisanje osvrta ove knjige znatno su utjecala (izuzev samog autora ove knjige, gospodina Anthonyja) i učenja (u kojima sam godinama) Osha, Omraama Mikhaëla Aïvanhova, Khalila Gibrana, M. Scott Pecka, Petra Deunova… ❤️

Preporuka svima koji osjećaju u sebi da ih ova knjiga doziva.

Link za kupnju: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/poziv-na-ljubav/