Psihologija moguće evolucije čovječanstva ★ P. D. Ouspensky

UVOD U UČENJE GURDJIEFFA

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Preveo: Mario Jović

Izdavač: Zagrebačka naklada

Ovo je, bez dvojbe, jedna od njakorianijih knjiga za vašu osobnu i duhovnu evoluciju i kompletnu promjenu vašeg pogleda na svijet i čovječanstvo.

Jedna od najkorisnijih knjiga koje ćete ikad pročitati.

Čovjek ne poznaje sebe. Glavno da je vrsni poznavaoc svega oko sebe što je imenovao i klasificirao, svega što je napravio i svega što nije, svega… osim sebe samoga. Čovjek mora proučiti sebe onako kao što proučava neki složeni stroj, jer uoravo to i jest on – najsloženiji od svih strojeva… Čovjek će na ovo urliknuti da je laž. On ne priznaje činjenicu da je stroj. On ne shvaća da na njega utječu vanjski utjecaji i dojmovi, on ne uviđa da je svaki njegov pokret mehaničan; svako raspoloženje, osjećaji i misli. On sebi pripisuje sposobnost djelovanja dok se njiše kao lutka na koncima izvanjskih čimbenika. Sve ono što je on uvjeren da on čini zapravo se događa, poput kiše, grmljavine ili vjetra. Tek kad čovjek shvati da je marioneta, tek kad uistinu uvidi svoju potpunu mehaničnost – onda počinje njegova vlastita evolucija. Tj, prva stepenica je prijeđena. Da, čovjek je stroj. Vrlo neobičan stroj. Syroj koji ima potencijal da prokljuvi da je stroj, i da, nakon što to u potpunosti apsorbira – može iznaći način da to prestane biti. Sjećate se Pinokija? Svatko od nas je Pinokio. Lutka na koncu koja duboko unutra želi postati pravim dječakom. I svatko od nas ima potencijal da postane Pravi, da prekine biti lutka. No, potencijali nisu svima i želja, nekima nedostaje volja, a neki neće prijeći ni prvu stepenicu priznavši si da su mehaničke lutke. Pinokija je u evoluciji/transformaciji najviše od svega kočilo laganje. Laganje je svojstveno čovjeku. Čovjek sebe samozavarava i laže. Prava evolucija nije mehanička već iziskuje napor; kako bi evoluirao – čovjek mora svjesno postati drugačije biće. Prvo i osnovno – mora si prestati lagati. Na putu svoje transformacije prvi napor je taj da čovjek mora steći svojstva za koja je uvjeren da ih već ima, mora se samopromatrati, mora se samoproučavati…

Ja sam u učenjima Gurdjieffa, Osupenskog i Mouravieffa od 2014. godine… I mogu reći samo da njihova učenja vrijede. Štoviše – neprocjenjiva su… Ali svjesna sam da nisu za svakoga. Bolje rečeno – nismo svi na istim etapama za određene stvari…

Svjesna sam da su mozak i tijelo samo mehanizmi… I da u sebi posjedujemo dvije sile… Iako smo ih (većina nas) rijetko kad svjesni … Zadrhtali bismo da zaista spoznamo puni potencijal moći koja spava u nama… Samopromatram se često. Čak mnogo puta i strože nego sam Gurdjieff… Svjesna sam svojih vlastitih lanaca i stupica u koje redovno upadam radeći iste, programirane greške… Nemjerljivo sam gori učenik od Ouspenskog… 🙈😅 Sa mnom bi Gurdjieff izgubio živce – garant… Hahaha…
Većina ljudi ima dovoljno snage samo da se prepušta ugodi i sitnim zadovoljstvima čime nesvjesno postaje rob uživanja, i ja, kao hedonista po nižoj prirodi, nisam iznimka od tog pravila iako se sve više i više trudim samoproučavati i zategnuti uzde, samodisciplinirati se u svim segmentima… Ne dozvoliti trigerima da zapale plamen u meni nego gorjeti svjesno onda kad smatram da je neophodno gorjeti osvjetljavajući sama sebi Put. Čovjek, zadovoljan svojom komocijom i svojom imovinom, zaboravlja da sve ono što posjeduje, prema nepromjenjivim zakonima života, može zadržati samo privremeno. Nisam iznimka. Često zaspim u Zaborav. Čovjek današnjice je duboko ogrezao u San.

Čudesno delikatan mehanizam ljudskog okvira konstruiran je tako da odgovara i na najblaže dodire i postaje ovisan o onim ugodnim; izuzetne zamršenosti ljudskih odnosa razvijaju se radi zadovoljenja dviju suprotnosti duše, bola i zadovoljstva. Malo je onih koji imaju hrabrosti da se odmaknu od čari opipljivoga i da se makar djelomično suoče sa velikom samoćom što leži iza toga, što leži izvan i unutar nas… Bol i zadovoljstvo stoje zasebno kao dva pola; a tek njihovim spajanjem, pretvaranjem dvoje u jedno stječe se radost i duboki unutrašnji mir…

Život je tada stvaran!

Ali za taj uzvišeni trenutak potrebna je snaga kakva ne treba junaku na bojnom polju. Hrabri vojnik mora biti ispunjen dubokim osjećajem pravednosti, a čovjek koji ratuje protiv samog sebe može to tek kad je duboko svjestan da je rat koji vodi jedino pregnuće vrijedno činjenja…

Lako je staviti oklop i krenuti u rat… rizikujući smrt u svom tom kaosu…

Ali… kako bi Blavatsky rekla…

U žaru borbe stajati mirno usred
svijeta unutar svijeta… Očuvati mirnoću u metežu tijela… Utihnuti usred tisuću vapaja osjetila i želja, a zatim, lišen svih oklopa i bez žurbe ili uzbuđenja uzeti mač i iskoristiti trenutak ravnoteže kada je “neprijatelj” uznemiren tišinom….

Ekstripacija nepoželjnog moguća je jedino invokacijom željenog i vrlinama prožetog uz čeličnu samodisciplinu kako bi došli do antičkog agata zaboravljenih inskripcija… Kozmička drama se odigrava u nama samima… Za čime čovjek padne, za istim se i podiže….

Svi mi smo svjetovi stisnuti u ljudski oblik, mali hodajući svemiri prepuni priča… 💙✨

Svi mi vidimo moć, veličanstvenost i dostojanstvo šumskog stabla koje ima dovoljno zraka i prostora da širi svoje korijenje… Ono se savršeno pokorava svojim unutrašnjim zakonima rasta… Međutim, mi smo potpuno zaboravili svoje unutrašnje zakone s kojima smo rođeni i pokoravamo se nekim izmišljenim… ili bolje rečeno: nikad ih nismo ni poznavali. U nama je sjeme koje čeka da proklija… Lijenost, nemar i lažljivost (samoobmanjivanje) čovjekova su prokletstva. Moderni čovjek živi u zadovoljstvu čulnih uživanja i ona postaju njegove rešetke i njegovi okovi…

Drugi neki upadaju u mrežu intelektualnih ili duhovnih zadovoljstava gdje podliježu indolenciji duše i počinju da se zavaravaju utjehom ponavljanja ili pak sebe smatraju svetijim od drugih osjećajući ponos zbog vlastitog nesudjelovanja u porocima i ludostima vjerujući pritom u nadmoćnu mudrost spram svojih bližnjih… Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh, kojeg sam, premda svjesna, često rob… Svakog dana… pitam se kako sam i zašto završila ovdje?

Eh, da… No sad kad sam već osuđena na kavez ovog tijela… Želim iskoristiti maksimum iz njega… Prvotno od sveg želim svoje biće odvojiti od smrada raznoraznih zločina i surovosti, od nemilosrdne znanosti, kvazi duhovnosti i isprane filozofije…želim oko sebe širiti miris ljubavi i miris istinske dobrote, one koja ništa ne traži zauzvrat. Koja stvara, a ne razara. Koja raste, a ne sudi… Koja polako otkriva samu sebe… i zalijeva cvijeće koje raste u njezinim pukotinama…

Ova džepna knjižica sastavljena je od najbitnijih stavki Puta koji je pred vama. Pet predavanja majstora Ouspenskog približiti će vam okvirno o kakvom Radu se ovdje radi…. Da, o RADU… Jer ovo nije isprazna filozofija – ovo je manifest Radu…

Preporuka onima koji osjećaju Poziv na Rad i evolutivnu duhovnu transformaciju svog bića!

Link za kupnju: https://wp.zg-naklada.hr/proizvod/psihologija-moguce-evolucije-covjecanstva/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s