recenzije · stilus knjiga

Pčelar iz Alepa ★ Christy Lefteri

Izdavač: Stilus knjiga

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Prevela: Julijana Jurković Ravić

“Usred rata uspio je pronaći ljubav. Usred tame uspio je pronaći snagu. Usred tragedije uspio je pronaći nadu. A što ćete vi uspjeti pronaći u ovoj priči?”

O knjizi

Autorica ove knjige dijete je izbjeglica s Cipra. Iako je odrasla u Londonu, njezini roditelji sigurno su izvršili određeni utjecaj na nju, pošto zasigurno nisu mogli u potpunosti sakriti svoju tugu napuštanja svega svojega i kretanja ispočetka. Ljudi sa naših područja itekako shvaćaju upravo te otiske na duši od kojih ne mogu pobjeći gdje god da otišli. Sjećanja nas svih prate u stopu. Ideju za “Pčelara” Christy je dobila dok je radila kao volonterka Unicefa u Prihvatnom centru za izbjeglice u Ateni, 2016. i 2017. godine. U napomeni na kraju knjige, napisala je da su joj teške životne priče tih ljudi (većinom iz Sirije i Afganistana) širom otvorile oči… Spoznaja joj je sjevnula da svi ti ljudi žude da izbace svu tu tugu i sebe, da ih netko posluša, da netko to sve zapiše… Ovo djelo je djelo mašte, ali likovi i njihove tragedije nastali su prema stvarnim ljudima i njihovim tužnim pričama.

“Pčele su mi bile najbolje društvo, moj komadićak raja u kaosu života.”

U priči pratimo pčelara Nurija i njegovu ženu Afru. Afra je Nuriju sve na svijetu i njezin osmijeh je njemu poput sunca; hrani ga, sli njezina tuga smrači mu cijeli život… Bili su sretna obitelj koja je živjela normalnim životom. Afra je kuhala i slikala, njihov dječačić se igrao, a Nuri i Mustafa su se brinuli oko pčela, svog posla kojeg su obavljali s ljubavlju…

No, rat im je bio sve bliže… i premda su toga bili svjesni, ipak su nastojali nastaviti sa svojim životom kao da se ništa ne događa. Kad su im neki divljaci zapalili tri generacije pčela o kojima su brinuli, Mustafa je bio spreman da napusti Alep, ali njegov sin Firas je negdje nestao i morao je prvo njega potražiti. I našao ga je… ali ne živog…

Alep se pretvorio u prah i pepeo. Ruševine prepune djelića slomljenih i izgubljenih ljudskih života. Tjedan dana nakon Firasa, ubijen je i Sami, sin Nurija i Afre… i od tog trena Afra je ostala zatočena u tami svoje tuge, a Nuri je morao postati hrabar i jak za oboje unatoč svoj svojoj boli, gubitku, tuzi i beznađu.

Lik Afre nastao je prema stvarnoj ženi, izbjegloj iz rata, koju je autorica upoznala dok je volontirala u Ateni. Ta žena je svjedočila sinovoj pogibelji izazvanoj eksplozijom nakon koje je ostala slijepa.

Glavni lik Nuri nastao je prema jednom pčelaru iz Sirije koji je uspio stići u Veliku Britaniju te započeo stvarati svoj novi pčelinjak podučavajući izbjeglice o pčelarstvu.

Nuri se trudi da isčupa Afru iz apatičnog stanja u koje je zapala, ali Afra samo želi da ju druga bomba uzme i odnese k sinu… Nuri je svjestan ako uskoro ne odu, da im je smrt blizu…

Noću sanja miris jasmina u prekrasnoj sirijskoj noći, dašak ruža, tračak crvene boje u tami noći koju osvjetljava slabašna svjetlost mjesečine, pčelinjake punih košnica saća krcatih medom… i zujanje svojih voljenih pčela…

“Bilo je ugodno sjediti na verandi u proljeće; do nas bi u svako doba dopirao miris pijeska, a navečer bismo gledali umiranje sunca iza obronka…”

Ali novi dan pomete snove i on namovo kopa po ruševinama u prah pretvorenog Alepa u potrazi za komadičem hrane ili djelića nečijeg života koji bi donio svojoj voljenoj ženi.

“To sam jedino želio – biti s Afrom u svijetu koji je čitav.”

Gubitak, tuga, nemoć, beznađe i tama, ali istovremeno i nada, ljubav, vjera u novi početak i povratak u svjetlost.

Priča mi je izmamila suze. Bila sam ogorčena, ljuta, tužna i po ne znam koji put pitala sam se što je toliko tužno u ljudima da moraju ubijati, osvajati, uništavati… Zašto? Zbog čega? Zašto, jebemu? Činjenica je da ne možemo pobjeći s ovoga svijeta, ali zašto ne živjeti na ovome u miru. Ima svega dosta za sve, ali problem je što nema nikad dovoljno za pohlepne.

No, s druge strane, priča mi je razlila toplinu u grudima tom iatinskom ljudskom ljubavlju i tom obiteljskom povezanošću koja savladava sve prepreke i uvijek nanovo započinje – stvaranje…

Citati

"Moj je zadatak bio štititi pčele i brinuti se o njima dok su one zauzvrat oprašivale polja i proizvodile med pomažući nam preživjeti."

🐝

"Hranili smo se cvjetnim peludi pomiješanim s medom..."

🐝

"Ne mogu napustiti pčele. (...) Pčele su nam dio obitelji."

🐝

"...ono njihovo zujanje... glazba za moje uši dok lete oko mene..."

🐝

"Zamišljao sam ih u ljetni dan, gdje izlaze iz košnica i odlaze u potragu za slasnim cvjetovima i biljkama. Gotovo sam mogao čuti njihov zuj. I namirisati med, i vidjeti presijavanje saća na sunčevoj svjetlosti."

“Pčele su simbol ranjivosti, života i nade.”

“Gdje ima pčela, tu je cvijeće, a gdje ima cvijeća, tu postoji novi život i nada.”

"To je vrlo tužna priča."
"Tako je."
"Je li istinita?"
"Priče su uvijek istinite, zar ne?"

Preporuka svima koji vole realne likove, životne drame, ratna zbivanja i kako ona utječu na one najnevinije koji samo žele u miru živjeti svoj život.

Link za kupnju: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/pcelar-iz-alepa/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s