Nakladnik: PETRINE KNJIGE

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Prijevod: Mirna Čubranić

"Ljubavi se tako nestrpljivo nadamo zato što, kad u životu nemamo ništa osim dosadnog, svakodnevnog posla, mislimo da nas ona može spasiti. Ona je naš apsurdni Feniks. Netko je rekao da je negdje otkriveno njezino gnijezdo. Čekamo utvaru, pernato uskrsnuće, pticu neuništive nade i neuništiva perja, sigurni da takva ptica ne postoji, ali željni svake glasine da postoji."

Jedno poslijepodne, u jednom njujorškom batu, sredovječni muškarac priča priču o tome kako je bio u vezi s usamljenom mladom ženom kojoj je jedan bogataš ponudio novac u zamjenu za srksualni užitak, i kako se tada njihova ljubav pretvorila u mržnju…

Prvo i osnovno: ne očekujte vatromet strasti i bogatu lepezu događaja… No umjesto spomenutog, možete se slobodnobpripremiti na raskošan buket unutarnjih previranja, emocija i psiholoških previranja. Hayes maestralno oslikava emocionalni krajolik ljudskog bića koje vječito vapi za prihvaćanjem i ljubavlju… Hayes nam pruža ogledalo u kojemu zrcali sve ono što skrivamo i ne prihvaćamo, ogledalo koje poništava sve naše maske i kostime… Ovo nije samo priča o ženi i muškarcu koji su mogli biti sretni; ovo je priča o cjelokupnom čovječanstvu koje je moglo biti sretno, ali nije jer se vječito koprca u jednim te istim obrascima želja i pogrešaka… Kratkoća izražavanja prenosi ritam emocija… Ova, pomalo zaboravljena, naizgled staromodna knjiga bezvremenski je klasik vrijedan čitanja. Neću vam prepričavati radnju knjige jer ima svega 114 stranica, ali ću vam je toplo preporučiti kao štivo koje vrijedi pročitati. Mirna Čubranić napravila je izvrstan prijevod i mogu samo reći da ćete u njemu uživati.

Sumoran, ali dirljiv, brutalno ogoljen, ali topao, maestralno napisan, ovo je jedan od najboljih prikaza prekida veze i emocija koje su dovele do toga, kao i onih koje se pojavljuju nakon. Ovo je svojevrsno mini remek-djelo.

Iz ovih stranica vrište besmisao, samozavaravanje, žaljenje, glumatanje, taština, i usamljenost… Usamljenost, koja je jedna od najčešćih boljki svakog čovjeka. Barem jednom u životu svatko od nas osjetio je prazninu usamljenosti… To trčanje za kratkotrajnim trenucima sreće koje bi barem nakratko poništile očaj koji ona donosi…

Koji zgodni, a tako istiniti prikazi: ljudska taština u kostimu akrobata hoda po veoma nesigurnoj žici… I, kaže pisac, da nas ništa ne može spasiti osim – poštenog pada. I to nam zaista i treba; ta suptilna i bolna kazna koja u sebi nosi potencijal da nas probudi.

“Jedan veliki pad, to je ono što nam treba.”

“Hodanje po žici, održavanje ravnoteže traljavim suncobranom i zadovoljstvo jer plašimo publiku, to je ono što nas uništava.”

Pronicljiva je ovo pripovijest koja ostavlja utisak da je sam pisac prošao kroz sve u njoj opisno i da je riječima samo oblikovao svoju vlastitu bol u koherentan oblik koji nam je servirao. Moram pohvaliti i predivan odabir slike za naslovnicu; detalj slike “Poljubac” (1859.) umjetnika Francesca Hayeza. Tko god je to odlučio, pogodio je u centar.

I za kraj vam donosim citate iz knjige koji su me oduševili:

"Muškarac kojeg si tražila - nestaje u mnoštvu posve običnih ljudi koji izlaze iz stanice podzemne željeznice ili ulaze u nju, zastaju kupiti novine na kiosku na uglu ulice ili se stapaju s mrkim licima za šankom bistroa."

"Gledajući van, kao što je ona gledala, pokušao sam zamisliti što je osjećala. Nakon nekog vremena tama i valovi koji se hipnotički razbijaju o obalu čovjeka doista cijelog obuzmu i ima osjećaj da gotovo zna, ili je na rubu spoznati ono što mu je dotad bilo skriveno… "

"… možda se varam i svijet je pun divljih strasti za koje ne znam i Tristan se u ovom trenutku Bronx Expressom vraća kući svojoj Izoldi…"

"Moramo se ponašati kao da neko odredište postoji, zar ne, moramo održavati dojam svjesna kretanja prema određenom cilju… No istina je, nije li, da je sva naša svrhovitost pomalo prividna…"

"Ako je u meni postojao neki strah da ću je izgubiti, neka strepnja da će me ona napustiti, neka tjeskoba zbog koje sam oklijevao doista vjerovati da me voli, postojalo je i nešto drugo što je tvrdilo da ona ne laže kad kaže da me voli i da to moram prihvatiti i vjerovati u to da bi ta ljubav postala stvarna, tako da su simnja i vjerovanje, povjerenje i nepovjerenje zagrljeni svojim proturječnim rukama ležali u meni jedno uz drugo… "

Link za kupnju: https://petrineknjige.hr/product/zaljubljeni/