Ocjena: 5/5 ★★★★★

Izdavač: Nebula
Prevela: Paulina Tomić

Znatiželjni čovjek, tj. autor glavom i bradom, pukim slijedom događaja ili davno zapisane sudbine pronađe ulaz u jedan skriveni svijet… S prijateljem uđe kroz intrigantni procijep u rudniku u taj čudesni podzemni svijet…

Mesmeristička je ovo pripovijest o svijetu ispod našeg svijeta, o rasi Vril-ya i njihovoj čudesnoj moći – vrila…

Iz priče saznajemo da je jezik ovog naroda srodan arijskom ili indogermanskom. To je narod u potpunosti lišen pogleda na nebeska tijela. Sami si određuju vrijeme dana i vrijeme noći, a vrijeme mjere drugačije nego ljudi. Mi smo za njih inferiorni barbari. Oni su mudri, zaigrano dobroćudni, instančano uglađeni, profinjenih manira, ljupkog ophođenja i društvenog uređenja gdje vlada – socijalna jednakost…

Vril-ya je najsavršenije uređenje koje je neki politički učenik Platona mogao i zamisliti kao ideal aristokratske republike. Moralna načela ; savjesnost i dobrohotnost kod njih su uvelike razvijena, a područje destruktivnosti (borbenosti, sukobljavanja) je gotovo zakržljalo. Najfascinantniji mi je bio njihov animozitet spram natjecanja kojima su ljudi skloni; natjecanje za moć, natjecanje za bogatstvo, natjecanje za slavu… Rivalstvo koje iz takvih natjecanja nastaje rađa klevete, a klevete raspiruju mržnju… Mržnja pak dovodi do otvorenih sukoba, pa i do ubojstava i do ratova… Njih ne muči naša pohlepa ili naša ambicija; oni su savršeno ravnodušni prema želji za slavom, ne izjeda ih nama tako familijarno – divlje čovjekovo nadmetanje…

“Čovjek mora vježbati um jednako kao i tijelo; a kontinuirano vježbanje, radije nego silovito, najbolje je za oboje.”

“Izumitelj ne traži nikakvu slavu, i nikakvu slavu ne dobiva; on uživa u poslu koji je u skladu s njegovim talentima, i ne treba mu iscrpljivanje strastima.”

“Motiv za znanost je ljubav prema istini bez ikakvog očekivanja slave.”

Narod Vril-ya svoje spolove dijeli na: An (muškarac, množina: Ana; muškarci) i Gy (žena, množina: Gy-ei; žene). Njihova podzemna populacija dio je jedne velike porodice zvane Ana. Prema najstarijim predajama, kako saznajemo iz priče, udaljeni preci te rase nekoć su nastanjivali svijet iznad površine. Mitovi o tom (našem) svijetu još se čuvaju u njihovim arhivima; no oni većinu takvih legendi smatraju alegorijskim bajkama… Sve dok ne upoznaju novopridošlog uljeza… Narod je to koji je u područjima skrivenima od naših pogleda u miru razvio moći koje nadilaze naše najukroćenije oblike sile, i vrline kojima naš život, društveni i politički, postaje sve veća opozicija kako nam civilizacija “napreduje”.

“Umovima nenaviknutima na pronalaženje sreće u stvarima koje su sušta suprotnost božanskom sreća bogova bila bi krajnje dosadna i žudjeli bi za povratkom u svijet u kojem se mogu međusobno svađati.”

“Jedna od važnijih karakteristika Vril-ya po kojima se razlikuje od našeg čovječanstva, i najvažnija za njihov život i mir njihovih zajednica, jest njihovo univerzalno slaganje o postojanju milostivog i dobrostivog Boga, te budućeg svijeta u usporedbi s čijim su trajanjem stoljeće ili dva tek trenuci prekratki da se trate na misli o slavi, moći i pohlepi; a uz to slaganje postoji još jedno - to jest budući da ne mogu znati ništa o prirodi tog Boga, osim činjenice o Njegovoj krajnjoj dobroti, niti o tom budućem svijetu osim činjenice o njegovu sretnom postojanju, njihov im razum zabranjuje sve žučne rasprave o nerješivim pitanjima. Tako oni osiguravaji za tu državu u Zemljinoj utrobi što ni jedna zajednica pod svjetlosti zvijezda nikada nije postigla - sve blagoslove i utjehe religije bez i jednog zla i nevolje koje nastaju sukobom dviju religija.”

Što se vrila tiče… Oni tvrde da se puni izraz moći vrila može steći jedino konstitucijskim temperamentom, to jest, naslijeđem. Neke od funkcija tog moćnog vrila su; atmosferski magnetizam kojim mogu utjecati na temperaturne varijacije; mesmerizam – odička sila kojom mogu utjecati na biljni i životinjski svijet, te na umove ljudi… Itd… 

Rasa je to koja je uspjela u naumu da urede najbolji mogući način života za sve u istinskoj ravnopravnosti prema svima; iskorijenili su ratove, oskudicu, siromaštvo i glad.

“Mi smo se napokon, nakon više stoljeća borbe, priviknuli na oblik vladavine s kojim smo zadovoljni, i u kojem, budući da ne dopuštamo razlikovanje po rangu, i budući da upravitelji nemaju nikakve počasti koje bi ih razlikovale od drugih, nema poticaja za ambiciju pojedinca. Vidiš kako sada živimo mirno; odavno je tako. Nemamo događaja koje bismo bilježili. Što bi se o nama još moglo reći osim da smo se 'rodili, bili sretni i umrli'?”

Kuhinja im je toliko raznolika i hranjiva da čovjeku ne nedostaje nimalo hrana dobivena od životinja, a njihova vlastita fizička forma koja je oličenje savršenosti dovoljna je da pokaže kako meso nije potrebno za izgradnju mišićnih vlakana. Dobrog su zdravlja, mladoliki i u starosti, kao i vitalni, pa im je život blagoslov sve do smrti.

U svako doba, i na ulicama i u okolnom području održavaju isti stupanj svjetlosti. Samo unutar zidova tijekom tihih sati vlada prigušeno sumrak. Milozvučan ugođaj pitomih zvukova čini atmosferu gotovo rajskom. Nemaju različita godišnja doba; jednolična je to atmosfera nalik toplom talijanskom ljetu, više vlažnom nego suhom.

U priči pratimo glavnog protagonista (autora, jel’te) kako doživljava taj svijet oko sebe poput Alise u Zemlji čudesa… I kako se jedna Gy zaljubljuje u njega, ali on joj ljubav ne može uzvratiti iz razloga opisanog u knjizi (ne mogu vam baš sve otkriti)… Ono što je bitno za ovu knjigu nije ta romansa već ideja koja tinja u srcima ljudi od pamtivijeka.

“Strah od smrti ugrađen je u srce rase kojoj pripadam. Možemo ga svladati na poziv dužnosti, časti, ljubavi. Možemo umrijeti za istinu, za domovinu, za one koji su nam draži od nas samih.”

“Oh, da sam barem mogao naučiti služiti se krilima koja su ovdje tako slobodno na raspolaganju svakom djetetu.”

“Kada dočekam život što leži iza ovoga kratkog odsječka u vremenu, potražit ću te. Čak i ondje, svijet dodijeljen tebi i tvom narodu možda ima stijene i provalije koje ga dijele od svijeta u kojem se ja pridružujem pripadnicima svoje rase koji su otišli prije mene…”

Ova pripovijest utopistička je formacija idealnog oblika življenja ljudi u skladu s prirodom i u miru jedni s drugima. Utopija slikovito predočena na ovim stranicama san je svakog mirotvorca i filantropa ove Zemlje… Pjesnički rečeno; ovo je anđeoski poredak… ✨

Knjiga nije recenzentski primjerak. Prijevod nije baš najbolji, ali budući da je ovo prvi ikada, a knjiga je izdana davne 1871. godine, zadovoljit će… Preporuka od srca!!!