Izdavač: HENA COM

Ocjena: 5/5 ★★★★★

ZEMLJA NULTA impresivna je zbirka poezije koja u sebi nosi paletu mirisa i boja, filozofskih promišljanja koja levitiraju na mirijadama osjećaja, od kojih pak prednjači naša tako čovječna, zemaljska čežnja ka nespoznatljivom, mitskom, kozmičkom, dalekom…

Maestralno napisana, ova zbirka ima moć nad čitateljem; ona ga potpuno zaokuplja i dinamikom stihova usisava u svoj univerzum snagom Crnih rupa… Nepodijeljeno i bezuvjetno Svjetlo koje ova poezija baca na čovjekov um vječno je stanje odmora. To nevidljivo Svjetlo Duha izraženo kroz stihove ravnoteža je apsolutne ravnoteže i apsolutne mirnoće, koja je temelj podijeljenog i tlačno uvjetovanog svemira kretanja.

Ova knjiga može se čitati od korica do korica ili nasumce; koji god način da izaberete, čarobni sadržaj sugestivnih vibrantnih metafora opčinit će vas i hipnotizirati.

Gordana Benčić umjetnica je koja slika riječima kozmičkih strujanja. Njezina poezija izlazi iz svih okvira i pleše gore među zvijezdama u zagrljaju mitskih likova… Ona iz svoje nutrine izvlači neke nove, a opet drevne zamisli, njezina neumitna hrabrost na papiru slika prošlost i budućnost; alfu i omegu bivstvovanja. Gordana smiono ponire u sebe tragajući za smislom u bespućima unutarnjih spiralnih galaksija… Njezin umjetničko-kreativni virus epidemija je koja čovječanstvu treba; epidemija koja oživljava duh potisnut automatizmom tehnokracijske obamrle sredine. Njezine riječi su punokrvne, žive… U stanju su oživiti Pinokija današnjice; od automatona načiniti čovjeka. Psihonautkinja Gordana piše noću; kada se osjeća bliskom čempresima, zvijezdama i duhovima. Možda to čini njezinu poeziju svetkovinom neobuzdanih čudesa, magično isprepletenih bajkovitošću pomno odabranih drhturavih, živih riječi. Možda… A možda je samo otkrila tajnu koju su spoznali samo odabrani… U svakom slučaju, zanos je ovo jedne putnice koja hoda na rubu gravitacije spajajući dva svijeta. Svjetlost koju nosi naša “Lucy” svjetlost je uma; nulto uporište valne poluge iz koje se projicira kretanje; stanje koje je vječno; vječno stvarajući svemir; Pjesma Beskraja (bez kraja)…

Poezija je ovo koja se usidrila u evilibrijumu zemlje i neba. Pušta korijenje i širi krila. Nacrt je ovo bezvremenskog bivstva; skica vječnosti u magiji riječi. Arhiv čudesnoga koji levitira na imaginaciji koja ne poznaje granice. Glazba sfera riječima oblikovanih slika prožima glazbu Zemlje; pjev ptica, šum mora i šuštanje lišća… Verbalne skice nebeskih mandala, sjemenja zvijezda staklastih torusa i i prepletenih spirala stapaju se sa slikama netom pečenog kruha, kiše što rominja preko ruba obzora kroz pukotine zida… Neukrotiv stih implodira strunama spiralama koje rastačaju svjetlost u prazninama atoma. Mi smo Fantomske Sjene rođene iz Tame i Svjetla.
Prosijavajući se kroz Vrijeme; vibrirajući melodična sjećanja; prateći ožiljke našeg leta; plutajući u sudaru kvantne Galaksije duboko u sebi, i svakim dahom udišemo novi život kako bismo osvježili ono što je umrlo…

“Putuju svijetom tajanstveni odjeci…”

“Praznina svijeta
treperi poput utvarnog jezera
tišina
zbližava
zemaljske
krhotine. ”

“Moćni bogovi kozmičke pustoši savijaju rojeve fotona…”

«zvjezdana prašina pada po zemaljskim putevima
nemoguće je opisati toplinu
sunca zujanje pčela
jutarnji pjev ptica zapravo ne
postoji Zemlja
kojoj bismo govorili zanosno
je proljeće«

Mi stvarnost opažamo kroz pukotinu, to je ono što nam poručuje psihonautkinja ove poezije. Ono što uspijemo vidjeti kroz tu pukotinu nazivamo svime što postoji. Priroda nam otkriva da unutar jednog trenutka postoji kretnja koja se može pojmiti jedino ukoliko se uskladimo sa srcem sve-mira. Unutar te kretnje je Tišina, a u srcu Tišine počiva Kamen. U bučnoj Košnici svakodnevnog života nužno je čuvati mir. Postati poput hrasta, neumoljivi pred vjetrometinama života. Ustabličiti Sebe u ekvilibrijumu Sebstva. I iskusiti svoju vlastitu povezanost sa Prirodom i svime što postoji. Prodrijeti kroz žilavu opnu iluzije razdvojenosti i shvatiti da smo mi sve u svemu, i izvan svega… Zero point. Zemlja nulta.

Knjiga Zemlja nulta završeno je petoknjižje svemirskog romantizma: Prepetuum mobile, o zemaljskim varkama i galaksiji duše. Tu je paukovim nitima isprepetena nulta Zenlja; nulti svemir STVARNOSTI. U njemu su sve umne kvalitete znanja, inspiracije, moći. ljubav, istina, ravnoteža i zakon; koji nikada nisu stvoreni, već su simulirani u pokretnim količinama; u podijeljenom svemiru pokretnih valova koje nazivamo materijom.

Nisam ni sumnjala da je autorica ove divote zodijački Strijelac (poput mene ◡̈)… Baš pout tog mitskog lika objedinjuje životinjsku i anđeosku prirodu. Kentaurom stoji na zemlji, a čovjek strijelu odapinje ka nebesima. Baš poput polariteta, autorica proširuje svoju ispitivanu mjeru želje s nulte točke odmora u univerzalnom Svjetlu na dvije proširene nulte točke odmora gdje gibanje preokreće svoj smjer, polaritet i stanje.

“Svemir najprije ugledamo u sebi kao eterični san, prenosumo eho zvjezdanih rojeva… Taj unutarnji svemir u sebi pomiruje svijet promijenjene perspektive, iluzije optičkog odvajanja i svemirski krajolik bez čvrstih oblika. Kako otkriti ono što je prožeto fluidnim energijama i neprestano u pokretu. Kako govoriti o onome što je opsegom neizrecivo, a naziva se mističnim i ostaje u zonama tajanstvenog ili neobjašnjivog. Možda psihonautska putovanja evociraju magičnu zbilju u koju se može uroniti na posve osoban način. Ili je svemir vizionarski san kojim se širi unutarnji vid i potiču uranjanja u vlastitu podsvijest.”

Naša Lucy (Gordana) pretvara svoje stihove u Bijelog Zeca koji nas vodi u crne rupe vlastitog Mikrokozmosa; koji je pak ništa doli zrcalni odraz Makrokozmosa. Što leži iza Tišine, pitamo se lebdeći na njenim stihovima… San utisnut u sve naše i oko nas? Lyra koja skuplja paučinu s neba? Svi odgovori su unutra, kako kaže slavna izreka proročišta u Delfima.

“Za psihonauta sa Zemlje svemir je nepoznato remek-djelo, neistražena himera koja zrači osobitu vrstu snovitosti preoblikujući gravitacijske zakonitosti. Ne znamo kakav je ples planeta niti kozmičko zrcalo života na Zemlji, ali poezija ima moć otkrivanja multiverzuma u nama, čudesnu mogućnost izmjena perspektive. Svemir nije samo zvjezdarnica već sukladno i naše duše putuju beskrajem, što je bitna poetska supstancija… Opčinjenost enigmom kozmičke tame silno zaokuplja maštu, kao i opsesija galaksijom duše… ”

“Vrt svemirske apstrakcije neprestano je u refleksiji, mijenja formu i težišta, nadilazi obzore oblikujući nezemaljsku jeku pjesništva.”

Istinski oduševljena, ne mogu vam ne preporučiti ovaj dragulj. Preporuka!!!

Link za kupnju: https://hena-com.hr/knjige/cijena/zemlja-nulta