“Život možda počinje kad shvatimo da ga nemamo.”

Ocjena: 5/5 ★★★★★
Izdavač: Fraktura
Prevela: Ursula Burger

Avion Boeing 787, kompanije Air France, let iz Pariza za NY ulijeće u jezivu zonu turbulencije, u odsječak vremena bez kraja i konca. Oluja razvlači avion u svim smjerovima. Avion upada u novu zračnu rupu… Pratimo posebno unutarnja previranja pisca Victora Miesela koji se zajedno s ostalih dvjestotinjak putnika drmusa na tom letu. Prolskom zračne rupe, u Viktoru se najednom nešto slama; on zatvara oči i prepušta se silama turbulencija. Najzad, nakon što se avion otme oluji, Miesel ostaje apatično sjediti uhvaćen u bespomoćnosti jezivog dojma nestvarnog; osjeća se kao da je zaglavio u bezdanu nepostojanja; tone u ponor tjeskobe koju ne uspijeva imenovati. Avion sretno slijeće sa svim putnicima. Ali onda dolazi do konfuzije koja ruši sve što smo kao čovječanstvo ikad mislili da znamo o stvarnosti koja nas okružuje, jer ovaj avion; Boeing 787 kompanije Air France, pod istom referencom Air France 006 zajedno s istim putnicima već je sletio – prije tri mjeseca. Le Tellier u priču upliće i stvarne teoretičare vjerojatnosti, pa tako imamo spominjanje stručnjaka na polju nanotehnologije Erica Drexlera, filozofa i predavača na Oxfordu Nicka Bostroma i cijenjenog filozofa Karla Poppera. Kroz priču, autor nam sastavlja švedski stol hipoteza o realitetu u kojem živimo. Činjenica je da ako uvažimo pretpostavku neke hipertehničke civilizacije, jedna od njezinih sposobnosti je i mogućnost simuliranja tisuće puta više lažnih civilizacija nego što ih trenutno postoji. Ova atraktivno napisana priča je pravi pravcati misaoni eksperiment; pokušaj objašnjavanja neobjašnjivog, privlačenje čitatelja koji vole sf, trilere, ali i onih koji se pitaju vječna pitanja; magnetiziranje metafizičara u duši i ljubitelja filozofije. Tisućljećima, filozofi su se pitali je li naša stvarnost konstrukt zlonamjernog demona, demijurga (gnosticizam) ili možda živimo u nečijem snu… Koliko je naša slika svijeta, koju stvaramo u mozgu – točna? Mi to zaista ne možemo znati, jer nam sve informacije stižu kroz filtere osjetila. A naša osjetila su, blago rečeno, retardirana… Manjkava do ibera… Zaostala… Nikakva… Ideja o mogućnosti da ne živimo u stvarnom svijetu stara je tisućama godina pa je tako još Platon u svojem “mitu o pećini” opisao čovječanstvo kao skupinu ljudi zatočenu u mračnoj špilji. Živimo li, pita se Le Tellier kroz priču, u obmani biologije ugljika koja je koncipirana oko dvostrukog propelera DNK-a, svijeta koji simuliraju vanzemaljci/bogovi davnina/demijurzi (bića čiji se život organizira oko trostruke spirale i atoma sumpora)? Ili što, pita se, ako smo simulirana bića koja su simulirala isto toliko simulirana bića u još većoj simulaciji; što ako se svi simulirani svjetovi uglavljuju jedni u druge, poput babuški? Kako znati čak i kako izgledamo? U moderno su vrijeme ideju simulacije popularizirali filmovi, serije i videoigre, a pritom je među najpoznatijima – Matrix. Ako je naš svemir zaista struktuiran po teoriji struna, onda on može imati i dvadeset i šest dimenzija. Dakle, ako presavijemo svemir poput lista papira i vrškom ‘olovke’ kroz njega napravimo ‘rupu’; tada lako možemo proći kroz, npr. naš trodimenzionalni svijet u neki drugi višedimenzionalan. Te ‘rupe’ su ono što zovemo crvotočinama… Što više napredujemo u poznavanju univerzuma, to nam postaje jasnije da je zasnovan na matematičkim zakonima.

Toliko dugo sam čekala da napišem osvrt, ali isto ne mogu bez spojlera i filozofiranja o ambivalenciji ljudskog stanja. Strah nas je besmisla Istine više nego konstruirane smislene Laži. Slijepi smo na sve što bi moglo dokazati da se varamo. Spremni smo i iskriviti stvarnu zbilju ako je ulog da lažnu u potpunosti izgubimo, a sve zbog straha da ništa nema smisla… Jer strah je naš najveći vrag… Strah od besmisla… Ukoliko čovjek spozna istinu, moguće je da postane i suicidalan poput pisca Victora Miesela koji završivši svoju sedmu knjigu ‘Anomalija’ svoj život okončava skokom s balkona…

“Danas, na dan kada tonem, moje se oči otvaraju nad ponorima u kojima ne vrijedi nijedan teorem.”

Avion koji se pojavi niotkud i koji je u dlaku besprijekorna kopija nekog drugog, sa svim putnicima, sve do u detalj… Duplicirani putnici koji se ni u čemu nisu razlikovali jedni od drugih (svaka dupla osoba imala je podjednaku osobnost, identična sjećanja i uvjerenje da je baš ona original)… Ako razmislimo o mogućnosti ovoga, i ako uzmemo teoriju simulacije; da su im mozgovi kodirani na isti način; na kemijskoj, električnoj i atomskoj razini – to povlači neka egzistencijalna pitanja…

Je li moguće da smo samo programi kakvih ima na tisuće u hipersimuliranim stvarnostima; na tisuće nas istih genetskih kodova, na tisuće kopija, a opet originala… umnoženih kao preko indigo-papira?

Što ako stvarno nismo realna bića nego samo mislimo da jesmo; da smo ljudi, jer je tako zapisano u našem kodu; vrlo napredni programi, ali ipak programi.

Je li sve simulacija? Je li sve lažno? Je li naše postojanje samo program?

Ima li lažnog života nakon naše lažne smrti? Je li smrt običan End ispisan u kodnom retku ili postoje nekakvi šaralatnski rajevi koji nagrađuju one poslušne programe, odnosno tisuće paklova za neposlušne slobodno-misleće programe?

Živimo li u vremenu koje je tek iluzija; u kojem je svako stoljeće tek djelić sekunde u procesoru divovskog računala?

Tko je osmislio programe Mojsija, Homera, Mozarta, Einsteina i Tesle?

“Bio simuliran ili ne, čovjek živi, osjeća, voli, pati, stvara i umrijet će ostavivši svoj sićušni trag u simulaciji. Čemu bi služilo znati? Neznanje je dobar drug, a istina ionako nikad ne urodi srećom. Pa bolje onda biti simuliran i sretan.”

No je li ta anomalija dupliciranog aviona zaista samo glitch u simulaciji ili je možda test; kako će reagirati milijarde virtualnih bića kad im se ukaže na njihovu virtualnost?

Let je turbulentan… Jeziv… Avion samo što se ne raspolovi… Usudite li se sjesti na ovaj knjiški let? Usudite li se prepustiti um ovom misaonom eksperimentu? Ako da… Vežite se!!!

Preporuka do neba, pa sve kroz zračnu rupu i bespuće hipersvemira…

Link za kupnju: https://fraktura.hr/anomalija.html