Ocjena: 4/5 ★★★★
Prevela: Duška Gerić Koren

Izdavač: HENA COM

Kaže pisac da su djetinjstvo izmislili odrasli, jer njegove dragocjenosti postaješ svjestan samo u zrelosti…

“Sva djeca odrastu, osim jednoga… I sve knjige odrastu, osim jedne. Petar Pan - kao i autor Petra Pana, kao i čitatelj Petra Pana -to je knjiga koja, za razliku od onoga što se događa sa svim knjigama koje čitamo u djetinjstvu, pa ponovno čitamo u zreloj dobi, nije odrasla i nikad neće odrasti: Petar Pan je kao Petar Pan. Njegova snaga ne slabi, njegovo tijelo ne stari.”

Ova knjiga nije o Petru Panu, ali na neki način i jest o njemu. Ova knjiga nije biografija Jamesa Matthewa Barrieja, ali većina onoga o čemu pripovijeda odnosi se na njega i točno je koliko god se činilo nevjerojatnim…

“Ništa nije slučajno. Nitko ne postaje pisac. Biti pisac nije izbor, to je sudbina.”

“Djeca prožive najčudnije pustolovine, a da ih to uopće ne uznemiri.”

Ovo je priča koja počinje samoubojstvom odraslog čovjeka i smrću djeteta i završava isto. O dječaku koji nije želio odrasti i o čovjeku koji nije želio ostariti… Jer “najljubljenija bića jesu i zauvijek će biti oni koji ne odrastaju, oni koji nikad neće odrasti… Duhovi, pokojnici.”

Osobno, ne znam što misliti o ovoj knjizi… S moje filozofske strane; knjiga me oduševila. Upila sam iz nje mnoge lirski razasute mudrolije; te vječne biserne perle koje nižem u ogrlice, koje potom nosim umjesto nakita; u svom umu; u svom srcu… No… S one moje strane koja teži da je se zabavi, uzme za ruku; kao Petar Pan što je uzeo Wendy i odvede negdje daleko… U Neverland ili Kensingtonske vrtove; eh, taj dio je ostao nezadovoljen… Knjiga me nije u tolikoj mjeri okupirala kao zabavno štivo. Zato četvorka.

“Tisuće statista i sporednih likova - ah, pogledajte te osamljene ljude, odakle dolaze i kamo pripadaju - a ipak su, svi oni, sigurni protagonisti vlastitih romana… I netko je uključio stroj za maglu i čini se da sve podrhtava kao da je izgrađeno na tvrdoj koži morskih čudovišta koja žive na rubu atlasa jedva istražena svijeta… I netko će sljedeće jutro uključiti stroj za usisavanje magle.”

“Toliko je strojeva u ovom novom dobu strojeva. Svakoga se dana izmišljaju strojevi u ovoj sve mehaniziranijoj metropoli u kojoj ljudi stvaraju artefakte i gdje artefakti gutaju ljude. London, London, London…”

“Dopusti mi da ti dam savjet: ključ za velik život skriva se u tome da prvo stvoriš sebe, a onda sve ostale. Da budeš redatelj i glavni glumac i scenarist vlastitog filma. Većina ljudi to radi obratno. Misle da prvo moraju razumjeti svijet. I na to gube vrijeme. Pa umru postavši tek posjetitelji u muzeju, a mogli su biti umjetničko djelo.” 

~ Marcus Merlin

Preporuka svima koji se bore sa razmišljanjima o prolaznosti vremena; propadanju, odrastanju i starenju.

“Svima nam se u životu događaju čudne stvari.”

“Dugo sam živio u Kensingtonskim vrtovima među vilama… Većina je njih umrla. Znaš, Wendy, kada se prvo dijete prvi put nasmijalo, njegov se smijeh razbio u tisuće komadića, koji su se raspršili cijelim svijetom i iz njih su nastale vile… Problem je što danas dječaci i djevojčice previše toga previše brzo nauče, pa prestanu vjerovati u vile; i tako svaki put kad netko od njih kaže 'Ne vjerujem u vile', jedna vila padne mrtva.”

“U Neverlandu nema nikakve odgovornosti, osim da budeš neodgovoran. A ja imam kartu Neverlanda.”

“Karta mojega uma - pomiješana uma, karta uma odrasle osobe nacrtana rukom djeteta - mora biti slična. Karta s blagom pokazuje gdje moraš zakopati onoga koji jesi da bi iskopao onoga koji si bio.”

“Za neka objašnjenja treba vremena.”

James Matthew Barry u svoju je bilježnicu nekoliko tjedana prije svoje smrti napisao: “Smrt.onaj tko umre nalazi se tek malo ispred povorke milijuna drugih koji idu prema istome mjestu.”

“Ne znam jeste li ikad vidjeli kartu nečijega uma. Liječnici katkada nacrtaju neki drugi dio vašega tijela, pa vam se vaša vlastita karta može učiniti jednako zanimljivom, ali pokušajte ih uhvatiti kako pokušavaju nacrtati kartu dječjega uma, koji nije samo zbunjen, nego se još tome stalno vrti u krug.”

“Pisac nije onaj koji je izabrao, nego onaj kojega je izabralo zanimanje bez povratka društveno prihvaćena luđaka. Onaj koji provodi pet, devet, dvanaest sati na dan zatvoren u sobi, slušajući glasove koje samo on može čuti i koji se tješi razmišljajući o tome da je nekad davno postojao put koji će ga odvesti natrag u Kensingtonske vrtove, i spavaj, dragi, i ne plači, a ja ću pjevati uspavanku…”

“Kensingtonski vrtovi poput crne rupe, poput gutača galaktika, svjetlosti, onoga što je bilo i što će biti. Kensingtonski vrtovi kao lozinka koja otvara i otkriva vrata tajne špilje. Kensingtonski vrtovi kao X na karti s blagom…”

Link za kupnju: https://hena-com.hr/knjige/cijena/kensingtonski-vrtovi