OBRANA JERUZALEMA ★ Miro Gavran

Izdavač: Stilus knjiga

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Ime ove knjige odmah me asociralo na čuveni ep “Oslobođeni Jeruzalem” talijanskog književnika Torquata Tassa… Jeruzalem u ovom epskom spjevu našeg Mire Gavrana grad je sastavljen od ljudskosti; od humanističkih vrijednosti… Jeruzalem niti su zidine niti kamen… Jeruzalem su požrtvovnost, ljubav i istina; i sve one istinske ljudske vrijednosti…On riječima ove poeme vitla kao mačem probadajući svaku ljudsku manu ravno u srce i pozivajući druge da stanu svi kao jedan u obranu zidova svega onoga što nas čini ljudima. Maestralna je ovo kritika zapadne civilizacije; svih nakaradnih, egoističnih i hedonističkih zadovoljenja primitivnih potreba… Poziv je ovo na buđenje; lirski krik u zoru pred juriš na tu, sve brojniju, vojsku zla u nama…

“Jer moj krik nije moj krik.
To je vaš glas i vaš krik.
I već je vrijeme da shvatite
Kako sami sebe morate probuditi
Iz tog sna.”

Ova poema nam, između ostalog, daje do znanja da nikad ne smijemo smetnuti s uma da smo ovdje samo prolaznici i da u posljednjem trenutku ostavljamo sve materijalno i “praznih ruku” odlazimo, svuli do jednoga. I zato podsjeća da si ne dopustimo za života da odemo s ovog svijeta i prazne duše, da naša sjećanja odišu prazninom ili tugom… Ona nas podsjeća da ne tražimo bitno u velikim stvarima, jer se ono najbitnije krije u običnim i svakodnevnim, sasvim malim i nama naoko nebitnim stvarima.

Miro u deset pjevanja obraća izravno čitateljima u množini i nemilosrdno otvara oči ljudima koji su ih zašili pritom otvarajući i najbolnije rane… On lirski objašnjava da te mane nisu dio nas već ih odabiremo nositi kao ukras, kao izliku za neproživljeni život. Iz lijenosti. Zbog ostajanja u zonama udobnosti.

“A ti čak i ne misliš
Da ne postoji samo ovaj svijet.
Ne želiš znati
Da ti je na dohvat ruke Jeruzalem.
Ne želiš u njega zakoraknuti,
Jer ti je draža
Smrt od života.
Jer ti je draže
Ljenčarenje od buđenja.”

Čovjek mora nanovo postati nevin poput djetera; drag i blag, bezazlen i zreo, nepokolebljiv i smiren, snažan na drugačiji način… I da potom svoj glas koji nije njegov glas upotrijebi za buđenje uspavane braće…

“Spašena dušo
Oslobođena okova,
Kako si samo zabljesnula
U trenutku prelaska
Iz tame u svjetlo!
Kako si lijepa u svojoj slobodi,
U svojoj dobroti.
Prekrivena zlatnim ogrtačima.
Prvi ogrtač ti je pokajanje,
Drugi obraćanje,
A treći pročišćenje.
Moj glas nije uzalud
Grmio i tutnjio,
Opominjao i razbuđivao.
Spašeni čovječe,
Sretan sam zbog tvoje sreće.”

“Ne traži opravdanje u tome što je ovaj svijet postao bezvrijedan.”

“Vi koji već tisućljećima
Prezirete glas razuma
Preuzimajući od predaka sve najgore,
Odbacujući od predaka sve najbolje,
Svi ste nalik noju
Glave zabijene u pijesak… ”

“Misao da ste vi
Posljednji naraštaj
I posljednja crta obrane Jeruzalema.
Da, baš vi kojima govorim:
Vi jadni,
Vi lijeni,
Vi uplašeni,
Vi od života zaštićeni,
Vi slabi
I u slabost uljuljkani,
Vi razmaženi i patnje pošteđeni,
Vi ste sada na redu.
Čak i ako to ne želite,
Čak i ako se tome opirete,
Bit ćete odabrani.
(… )
Tužno je to, ali istinito:
Možete i morate
Obraniti
Vi ravnodušni,
Jer nitko drugi nije preostao.
(…)
Vrijeme je za bitku
Koju ne možete izbjeći.
Vi jadnici,
Vi ustrašenici,
Vi kukavice u trećem koljenu,
Vi ćete biti heroji,
Vi ćete biti mučenici
Vrijedni divljenja,
Jer vas je zapalo baš ono
Od čega ste cijeloga života bježali.”

“Dosta mi je mlakih i mlitavih.

Dosta mi je straha
Koji se odbija
Preobraziti u hrabrost.

Dosta mi je simbola
Ispražnjenih od značenja.

Dosta mi je zla i zloga
Što se prerušava
U filantrope i dobrotvore
Koji na svojim dobročinstvima
Zarađuju milijarde.

Dosta mi je popravljača svijeta
Koji svaki put ovaj svijet
Nepovratno pokvare.”

“Ne nasjedaj podvalama nečastivog…
On ti nudi samo jednu izliku:
Izliku da te je on naveo na grijeh.
A što ako si ti sam po sebi
Pokvaren, lijen i častohlepan?
Što ako je uzrok tvoje truleži
I vječne smrti
U tebi?
Što ako ti moj glas
Ne dopusti to jeftino opravdanje
I prebacivanje krivnje…
Pripadaš naraštaju
Razmaženih Europljana.
Pripadaš naraštaju
Koji prezire odgovornost i dužnost.
Pripadaš onima
Kojima je uživanje
Draže od stvaranja.”

“Pokušaj se prisjetiti
Je li tvoj sveukupni život
Bio išta više od pukog trajanja
I jesi li ikada
Bar na trenutak
Bio nešto više
Od nakupine bezvrijednih atoma.
Zagledaj se
U tu ruševinu
Od svog života
I pronađi bar jedan trenutak
U kome nadilaziš
Svoju sebičnost.

A prisjeti se i onoga trenutka
Kada si prvi put pomislio
Da i ti možeš biti
Nešto više od
Nakupine bezvrijednih atoma.
Možda bi se na tom sjećanju,
Na tom mutnom prisjećanju
Moglo nešto izgraditi.
Možda bi to mogao bitu
Tvoj novi početak?

Možda i ti,
Braneći svoj jadni život
Od propadanja,
Obraniš nešto više
Od propadljivog tijela.”
.
Miro Gavran, “Obrana Jeruzalema”, Stilus knjiga

Link za kupnju: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/obrana-jeruzalema/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s