Izdavač: Sonatina naklada
Ocjena: 5/5 ★★★★★
Prevela: Jelena Pataki

Jedna od najboljih knjiga pročitanih prošle godine. Kakva raskoš povijesnih detalja, kakvo bogatstvo opisa, atmosfera, dijaloga, životnost samih likova…

O knjizi

U ovoj priči koja povezuje dva doba mladosti, bake i njezine unuke, ne znaš kojoj se više raduješ. Čisti nepatvoreni užitak za čitanje!!!!

Havana, 1958. Elisa Perez jedna je od triju kćeri bogatog proizvođača šećera.

“Biti žena na Kubi znači patiti.”

Muškarci su ti koji vladaju sudbinom zemlje, a kako su Perezovi šećerni baruni, i samim time utjecajni i imućni pošto je upravo šećer oblikovao kubansko bogatstvo. Elisa stoga odrasta poput beskorisne ptice u pozlaćenom kavezu; u svijetu luksuza i dekadencije. No, tamo dolje, izvan njezne palače, tamo dolje – u stvarnom svijetu eskalacija je nemira koji se polako šire i u samo središte Havane dok sve ne rezultira građanskim ratom.

“Bogati su izuzetno bogati, a siromašni stravično siromašni.”

Elisu prst sudbine spaja s Pablom, mladim revolucionarom, što je najgora moguća kombinacija koja ju je mogla zadesiti… Pablo isijava karizmom neustrašivosti i vođen je idealima; izgleda poput muškarca koji vjeruje u određene stvari i ne preza pred ničime da ih postigne…. Ona ne zna što da radi… Hoće li poslušati obitelj i ostati bez ljubavi svog života, ili će se priklonit svom ljubabniku i ostati bez svoje obitelji… Neizvjesnost je gotovo opipljiva, nemiri jačaju, a odluka je na njoj…

“Čudno je kako se svijet oko vas može promijeniti u tren oka, kako razlika od nekoliko sati može biti presudna.”

“Strahote se rijetko događaju odjednom. Zbivaju se postupno, tako da ljudi ne shvaćaju koliko se situacija pogoršala dok ne bude prekasno.”

Miami, 2017. Elizina unuka Marisol Ferrera, neudana je honorarna spisateljica i romantična sanjarka koja sanjari o Havani o kojoj joj je često pričala njezina baka Elisa.

U svojoj glavi ona ima slike staromodnih automobila jarkih boja, silovitih valova koji zapljuskuju obalu, romantičnu arhitekturu koja pršti bojama… Sve te prizore Kube plasirane od strane medija…

“Kada sam bila mlađa, preklinjala sam baku da mi priča o Kubi. Bio je to mitski otok koji sam nosila u srcu. (…) Sjedile bismo u dnevnom boravku prostrane kuće mojeg djeda i bake u Coral Gablesu, a ona bi mi pokazivala stare fotogtafije koje su iz zemlje prokrijumčarili neustrašivi članovi obitelji, pletući priče o svojem životu u Havani. (…) Njezine su priče mirisale na gardenije i jasmin, imale okus po plantanama i sapoteu, vječno praćene zvukom njezina gramofona.”

Nakon smrti svoje bake, ona odlučuje baki ostvariti posljednju želju – da njezin pepeo prospe u zemlji u kojoj je rođena. Havana se pokazuje u svoj svojoj rajskoj ljepoti, ali iza slike raja kriju se plamenovi samog pakla. Ovdašnji život na Kubi ima svoju slobodu u vidu toga što nema društvenih mreža. Internet se pomno nadzire. Dakle: nema traćenja vremena na pomno pregledavanje tuđih fotografija i statusa kojima je cilj da pri uku mnoštvo pratitelja. S druge strane, to što nema internetske slobode ipak nije sloboda jer to nije nešto što su ljudi svojevoljno izabrali već nešto što im je vlada nametnula. Ne mogu ni glazbu koju vole slušati bez straha da ne završe u zatvoru… Prednosti su jako male; npr. besplatno školstvo… Najtragičnije je što nikad ne mogu ništa istinski posjedovati; sve što imaju vlasništvo je onoga na vlasti, a oni se vode kao “oni koji posuđuju od njega”. Marisol tamo upoznaje intrigantnog Luisa, profesora povijesti, konobara i glazbenika; čovjeka koji je Pandorina kutija prepuna tajni. Svi se ovdje suočavaju sa svojim borbama u pokušajima da pronađu smisao, sreću i sigurnost… Ova, premda izmišljena priča kombinira zapise o stvarnoj povijesnoj i modernoj političkoj klimi Kube sa vješto dočaranom obiteljskom sagom obitelji koje su živjele tamo u vrijeme Kubanske Revolucije, kao i onih koje danas žive tamo.

“Luis Rodriguez prije pripada bakinu vremenu nego mojem, a kako sam cijeli život provela u nostalgiji, njegovo me ponašanje privlači. Vraća me u vrijeme kada su muškarci bili gospoda, a sama ta činjenica silno je primamljiva.

“To je najprivlačnija stvar na njemu – ne dugačko, vitko tijelo ni gusta crna kosa, kratko podšišana bradica ni crne, prodorne oči već njegova strast, intelekt i uvjerenje.”

“Je li tako u tvom svijetu? Stvari se umotaju lijepim vrpcama i sretno završe? ”

Prekrasne slike očaravajuće Kube oduzimaju dah iako politička previranja koja imaju ogroman utjecaj na stanovništvo mame suze na oči…

Kroz priču se provlače teme obitelji, ljubavi, domoljublja, slobode, preokreta i žrtvovanja, ali uvijek negdje u svim tim nedaćama kroz koje likovi prolaze u svima njima tinja plamen nade.

Ova priča je baš poput same Havane; s jedne strane romantična i idilična, ali s druge strane – tragična. Grad zaogrnut tugom iako ga njegovi stanovnici ispunjavaju smijehom i veseljem. Chanel je stvorila lijepu, potresnu priču koja oslikava Kubu svim njezinim sretnim i tužnim bojama.

“Dogodine u Havani… Zdravica je to koju nikada nismo prestali izgovarati… ”

O autorici

Chanel Cleeton autorica je nekoliko knjiga, a najznačajniji uspjeh postigla je romanom Dogodine u Havani koji je Reese Witherspoon odabrala za svoj knjiški klub. Odrastala je u Floridi slušajući priče o egzodusu svojih predaka tijekom Kubanske revolucije. 

Citati

“Život je prekratak da bi bila nesretna, Marisol. Da bi igrala na sigurno. Da bi činila što se od tebe očekuje umjesto da slijediš svoje srce.”

“Kubanci vjerojatno imaju najmanje razloga za smijeh u usporedbi sa svima oko sebe, ali najglasnije se smiju.”

“Zgodan je na način kakav posjeduju određeni muškarci – kao da zbroj ni po čemu posebnih dijelova stvara karizmu koja vas tjera da se usredotočite i obratite pozornost.”

“Baština je to kubanske revolucije – žongliranje brojnim lopticama da biste opstali.”

“Batistina politika njje usredotočena na Kubu ni na ono što je najbolje za kubanski narod. Oblikovana je tako da služu njemu, da umnoži njegovo bogatstvo, njegovu moć, tako da njegov stisak nad otokom nikada ne oslabi. Usuđujemo li se svi nadati nečemu većem? Dakako. Ipak, teško je nadati se kada znate isključivo za korupciju, kada vam se stvarnost sastoji od namještenih izbora te gotovo istovjetnih kandidata.”

“Izbori služe samo Batisti. Nije glup. Havana je na rubu pobune; na selu vodi izgubljenu bitku. Ti izbori Batistin su pokušaj da umiri mase, da stvori lažan privid demokracije dok iza kulisa povlači niti svoje marionete.”

"A ako ne uspijete?"

"Onda ću barem uložiti život u svrhu iza koje stojim, važniju od sebe."

"Smatraš da je vrijedno umiranja? Umrla bih za svoju obitelj. Svoje dijete. Za muškarca kojeg volim. Ali za zemlju?"

"Ne mogu zamisliti ništa svetije od spremnosti da položiš život za svoju zemlju."

"Znači žrtvovat ćeš se zbog Kube?"

On se nasmiješi. "Nadam se da neću. Nadam se da neće doći do toga."

"A što ako dođe?"

Zagrli me i osloni čelo o moje, a usne su mu tek koji milimetar dalje od mojih.

"Na kraju krajeva, jedino što imaš jest ono za što se zalažeš. Da ništa ne kažem, da ništa ne poduzmem, ne bih mogao živjeti sa sobom. Ne bih bio muškarac. Svojevoljno biram taj položaj i bile one dobre ili loše, prihvatit ću posljedice svojih postupaka."

Duboko uzdahne.

" Hoću li te opet vidjeti? " Suza mi klizi licem.

On me poljubi, grleći me oko struka i privijajući se uza mene.

" Imaj vjere, Elisa."

Preporuka svima koji tragaju za pričom koja će im se uvući u srce.

Link za kupnju: https://znanje.hr/product/dogodine-u-havani/295415