Izdavač: FOKUS na hit
Ocjena: 4/5 ★★★★
Prevela: Nika Perić

„Ljeto”
„Ptica”
„Plavo”

… posljednje su riječi zapisane na papiru dviju sestara…

Lea i Rumi, tinejdžerke zaljubljene u glazbu bile su nerazdvojne… Njihova najdraža igra bila je zapisivanje tri nasumičnih riječi i stvaranje pjesme iz toga…

“Mi smo jedine osobe na cijelom svijetu koje govore ovim našim jezikom. Glazba tvori ovu dušu koju dijelimo.”

Lea, dvije godine mlađa sestrica šesnaestogodišnje Rumi, više ne pripada ovome svijetu (poginula je u automobilskoj nesreći) i Rumi je izvan sebe od tuge; smatra da ni glazbe, koja je bila njezina svrha života, više nema otkad nema njezine sestre… Glazba je za nju nekad predstavljala život, nadu i sreću, pejzaž, miris, okus i čaroliju; ali nakon smrti Lee – glazba joj zvuči kao da ju proganjaju duhovi…

Priču pratimo iz perspektive Rumi. Sadašnjost se poglavlje za poglavljem isprepliće sa sjećanjima na  dinamiku odnosa dviju sestara.

Priča je ovo o gubitku gdje je tuga svakodnevni gost koji ne misli tako skoro otići… Rumi je zatočila svoju mrtvu sestru u svoju patnju, a i sebe samu zajedno sa sjećanjima na nju. Postala je otresita i gruba prema svima oko sebe.

“Pogrebi su za oproštaje. Ja se nisam spremna oprostiti.”

Rumi zbog negativne dinamike odnosa s majkom (majka joj je izgubljena u vlastitoj tuzi za svojom kćerkom), odlazi na Havaje živjeti neko vrijeme s tetom Ani. Pošto ju je mama poslala tamo, mami to ne može oprostiti… Na Havaje ju prati tuga, jer sjećanjima ne možeš pobjeći…

Rumi pokušava završiti pjesmu čiju temu su zadale ona i njezina sestra prije nego što je poginula. Od tuda imamo ovaj intrigantni naslov. Na Havajima upoznaje zanimljive ljude koji, svatko na svoj način polako ruše njezine ograde i mic po mic dopiru do nje. Tu je i lijep odnos u začetku s dečkom Kaijem; koji joj otvara neke nove glazbene univerzume, a i djeluje ljekovito na nju nakon traume koju je doživjela…

A i nedovršena pjesma konačno dobiva zasluženi završetak koji odaje počast sestrinskoj ljubavi.

Zanimljiva je ovo tinejdžerska drama s naglaskom na unutarnja psihološka previranja. I iako nije moja “šalica čaja”, knjiga je divno pisana, a emocije frcaju sa svake stranice…

Ipak, ponajviše su mi se dopali mudri filozofsko-psihološki razgovori koje je Rumi vodila sa godpodinom Watanabijem.

“Moje tijelo obuzima neobičan osjećaj, kao da mi venama kola zvjezdana prašina umjesto krvi. Osjećam se kao čarolija…”

“Ponekad u životu se moraš bojati… Ali ako se suočiš sa strahovima, ne moraš se više bojati… ”

“Tuga je samo gost, ali duže ostaje ako primijeti da se skrivaš od nje.”

“Ako se izgubiš u tami, sjeti se da moraš pratiti glazbu.”

Preporuka svima koji se bore  s gubitkom i tugom… I svim tinejdžerima…

Link za kupnju: https://fokusnahit.com/proizvod/ljeto-ptica-plavo/